Zoran Milanović, novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske odlučio je napustiti tradiciju polaganja zakletve i preuzimanja svoje predsjedničke dužnosti na Markovom trgu, te svoju sutrašnju inauguraciju seli na Pantovčak. Kako Milanović objašnjava, ‘ne želi pompu’ oko preuzimanja predsjedničke dužnosti. No pitanje mjesta inauguracije je značajnije od same ‘pompe’, to je pitanje tradicije i simbolizma.
Simbolički važan čin
Svi predsjednici moderne Hrvatske države od početka devedesetih godina do danas, svoju su prisegu dali na Trgu sv. Marka, mjestu koje simbolički i fizički predstavlja centar hrvatske političke moći. S jedne strane trga je zgrada Hrvatskog sabora, središte najviše zakonodavne vlasti, a nasuprot njemu su Banski dvori, zgrada u kojoj stoluje Izvršna vlast. Našla se na tom za europske i svjetske pojmove malenom trgu i palača Ustavnog suda koja još uvijek personificira vrhovnu i neovisnu pravosudnu vlast.
A u sredini između te dvije zgrade stoji crkva sv. Marka koja predstavlja vjerski identitet hrvatske nacije. Upravo u središtu ispred svih tih institucija budući hrvatski predsjednik do sada je polagao svoju prisegu. To je simbolički do danas bio vrlo važan čin i kao takav ne smije biti podložan politiziranju i manipulaciji.
Svatko od nas može se slagati ili ne slagati s političkim stavovima izabranog predsjednika, možemo ga voljeti ili ne voljeti, ali u isto vrijeme demokratska kultura nalaže da poštujemo volju one većine među nama koja je svojim glasom izabrala predsjednika. Isto vrijedi i za izabranog predsjednika, koji svojim sudjelovanjem na simboličkom događaju inauguracije iskazuju svoje poštovanje prema mjestu koje predstavlja sinergiju hrvatske državnosti u svom nacionalnom i političkom elementu, mjesto koje je nakon kontinuiteta dugog trideset godina nesumnjivo postao dio tradicije.
Praktična upotreba simbola je dio društvene interakcije i prisutna je svuda oko nas, pa tako i u političkoj neverbalnoj komunikaciji. Zastava, grb, himna, politički i društveni protokoli u svemu tome dominira simbolizam. Simbolizam postaje dio tradicije, odnosno tradicija se u velikom mjeri gradi upravo na simbolizmu. Ponavljanje tih simboličnih radnji u određenom vremenskom razdoblju, na određenom prostoru i za određenu prigodu, je ideja koja seže u duboku prošlost i počela se je razvijati još kod prvih ljudi. Svaki društveni narativ dobiva svoju snagu i značaj upravo u simbolima.
Čovjek pomoću simbola pronalazi red i smisao u svijetu kojim dominira kaos i to je duboko utemeljeno u svakom čovjeku. Simboli često imaju kolektivno značenje i nacija pomoću njih pronalazi svoj identitet. Protokolarni čin inauguracije predsjednika jedne države ima svoj značaj i svoju snagu u samom činu inauguracije, ali i u poštivanju simbolizma te inauguracije, što za sobom povlači i poštivanje vremena i mjesta na kojemu se ta inauguracija događa, odnosno mjestu gdje se tradicionalno događala.
Demokratska nezrelost
Taj čin inauguracije, ali i mjesto ne može biti predmetom dnevno političkih prepucavanja, niti može biti podložno osobnim svjetonazorskim pogledima pojedinaca, a pogotovo ne može biti platforma za privatni PR što se zapravo u ovom slučaju događa, pa tako Zoran Milanović svima nama želi poručiti kako je on drugačiji, moderniji i skromniji od njegovih predhodnika.
Zoran Milanović pokazuje određenu dozu demokratske nezrelosti, jer ne shvaća upravo tu važnost simbolizma same inauguracije, ili ju možda shvaća, ali ju odbija poštivati, vjerujući kako upravo od njega sve počinje?! Ako je tako, onda se ovim nepoštivanjem tradicionalne lokacije inauguracije, ne izdvaja od prosječnog hrvatskog političara, već upravo suprotno, utapa se u prosjeku.
Autor: Matija Jakšeković