Crna, markantna i snažna žena o kojoj prijatelji i poznanici nerado govore, upravo je takva Mirjana Sanader, žena koja uz Ivu Sanadera ponosno hoda tri desetljeća, a koja je i u najtežim trenucima po ovu obitelj ostala vjerna svojem suprugu. Prema službenoj, doduše pomalo šturoj biografiji Sanaderova supruga rođena je 54-e u Spčitu, gdje je završila osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Školovanje je nastavila u Innsbrucku u Austriji, gdje je studirala arheologiju, a doktorirala je 1983.godine s temom Kerberos in der Antike. Početkom devedesetik dobiva posao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje i danas predaje na Odsjeku za arheologiju. Slično kao i sami Sanader, njegova supruga Mirjana rođena Šarić korijene vuče iz siromašne obitelji koja je živjela u sirotinjskom splitskom željezničkom naselju Kopilici. Par se upoznao u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koju je Mirjana pohađala. U brak stupaju 1978.godine, nakon čega odlaze u Austriju. Tek šturo Mirjanu poznanici opisuju kao vrlo ambicioznu ženu, koja je oduvijek znala što želi postići, ne bježeći pritom od svojih konzervativnih načela. Sanaderu je uvijek bila potpora.
”Dobri duh Ive Sanadera jest Mirjana Sanader. On je njezino djelo. Ne u onom lošem smislu, da bio ona njime upravljala iz pozadine, nego u onom najboljem, da ga je uporno i plodno poticala, od rada na doktoratu pa nadalje. Mogla je probuditi njegove najbolje sposobnosti”, tvrdio je u jednoj od svojih kolumni Ćizmić Marović. Nakon što su u Austriji stekli diplome, Mirjana se sa Sanaderom vraća u rodni Split, a skroman život nastavljaju u domu njezinih roditelja na Kopilici. On dobiva posao u Dalmacijaturistu, a nedugo potom i ona. Mirjana svoju prvu knjigu, slučajno, ili ne objavljuje baš kada on dobiva posao u izdavačkoj kući Logos. Logos je tiskao i njezin doktorat Kerber u analitici, a kada Sanader ostaje bez posla ponovno skupa odlaze u Austriju, no 91-e Sanader postaje indendant u splitskom HNK-u, a Mirjana posao dobiva u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici, gdje opstaje do listopada 1993.godine. godinu ranije Sanader postaje saborski zastupnik i ministar znanosti u Šarinićevoj vladi. Kada Sanader privodi kraju mandat u ovome resoru Mirjana dobiva posao na Filozofskom fakultetu. Večernji list pisao je kako je Sanaderov vozač imao više posla s Mirjanom, nego li sa samim Ivom. Vozio ju je na posao, tržnicu, nosio vrećice, obavljao nabavke te vozio djecu. U Ministarstvu vanjskih poslova prepričavaju kako je Sanaderova supruga s vremenom postajala sve drskija pa je tako jedne prigode vozača natjerala da se parkira u pješačkoj zoni na Cvjetnom trgu, što prolaznici nisu dočekali s odobravanjem.
Mirjanu u medijima opisuju kao neugodnu i agresivnu, ženu koja o svemu ima stav i mišljenje koje nastoji namenuti svima oko sebe. Sanader je taj koji se u njenom društvu samo smješka, i šuti. Na vrhuncu Sanaderove moći, Filozofski fakultet proširio se u prostor Fonda za privatizaciju što se u javnosti povezivalo s Mirjanom Sanader dok je tadašnji dekan Damir Boras te navode demantirao. No, svakako je znakovito da se preselio tek Odsjek za arheologiju na kojem radi upravo gospođa Sanader, a da bi Odsjek imao lakši pristup matičnoj zgradi dobivaju i podhodnik kojega je sagradio Grad Zagreb. U biografiji Mirjane Sanader potkrala se i prometna nesreća koju je osobno skrivila, nakon sudara hladno je sjela u auto bez pratnje i otišla. Javnost je pamti i po skupim torbama, vrijednima i po 15 tisuća eura. A kada joj je zbog suđenja Sanaderu blokirana imovina požačila se da prima plaću od 12 tisuća kuna te da nema za režije.