Ovih se dana naš ministar zdravstva Vili Beroš srdačno susreo sa svojom crnogorskom kolegicom Jelenom Borinović Bojević koja je pažnju ukrala lapsusom na početku svojeg obraćanja predstavnicima medija u Zagrebu.
“Poštovani mediji, uvaženi građani i građanke države Crne Gore”, počela je svoje obraćanje ministrica koja se ubrzo ispravila pa izjavila kako će hrvatska donacija od 10 tisuća cjepiva za Crnu Goru biti vrlo značajna u procesu cijepljenja ondašnjeg stanovništva protiv covida-19. ”Donacija od 10 tisuća cjepiva bit će vrlo značajna u procesu masovnog cijepljenja koje se trenutno odvija u Crnoj Gori”, poručila je Borinović Bojević zahvalivši Berošu na velikoj prijateljskoj gesti i velikoj solidarnosti.
A da je Hrvatska doista bila solidarna prema svojim susjedima vidljivo je iz toga što je početkom svibnja deset tisuća cjepiva odlučila donirati Crnoj Gori i Kosovu, dok 30 tisuća cjepiva odlazi susjednoj Bosni i Hercegovini.
”Hrvatska je tako pokazala brigu za zemlje u okruženju. Nadam se da smo barem malo pridonijeli borbi protiv ove bolesti”, istaknuo je hrvatski ministar zdravstva koji se sa svojom kolegicom iz Crne Gore dotakao i Hrvatskog transplatacijskog programa, ali i potpisivanja memoranduma o suradnji dviju država koji bi omogućio crnogorskim liječnicima usavršavanje u Hrvatskoj. Bio bi to hvale vrijedan i tipičan diplomatski susret dvaju kolega da prije par godina dubrovački mediji nisu zgroženo pisali o Borinović Bojević u vrijeme kada je ona trebala preuzeti zdravstvo u Crnoj Gori. Tada su se naime prisjetili njenih napisa o napadima na Dubrovnik koji su u obliku pisma prenošeni u posebnom izdanju novine Pobjeda – Rat za mir 1991.godine, a koje je u to doba prenosio i crnogorski portal Standard.
“Crnogorke traže da se formiraju dobrovoljački odredi Pozovite i mene. Ne mogu a da vam se ne obratim u ovako teškim vremenima, kada čovjek nemilosrdno kolje čovjeka kao najkrvoločniju zvijer, a da ne osudim one koji su izbjegli vojnu obavezu i rezervu a jedu hljeb ove zemlje – proklet im bio! Ustaška krv je podivljala, to više nije krv čovjeka, to je zvjerska krv, pa apelujem da se najoštrije osude svi izdajnici i oni koji su odbili da ranjenom bratu pruže ruku pomoći, gledajući mu smrt pred očima. Prokleće ih njihovo potomstvo i kosti izmučenih duša ih u ime moje generacije da istraju u ovom surovom ratu jer pobjeda mora biti na strani pravde. Ponosim se svim dobrovoljcima iz Nikšića, Titograda i svih ostalih mjesta moje Crne Gore. Vjerujem da će djeca ponovo u miru ići u školu i da će se na njihovim crtežima, umjesto pušaka, tenkova i bombi, ponovo naći bezbrižna dječja mašta. Želim da ponovo zavlada ljubav i prestane rat. A ja sam samo jedna od hiljade mojih vršnjaka koja se boji, nada i moli za mir. Jelena Borovinić, učenica Titograd’’, napisala je 1991. godine ministrica s kojom se Beroš prisno podružio.
Inače je ova dama i u Crnoj Gori u središte pažnje dospjela kada se na Pulmološkom odjeljenju KC u Podgorici, gdje je ona načelnica, od koronavirusa liječio pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.
Zna li Beroš za ove istupe svoje kolegice i što o njima misli upitali smo i ministra, njegov odgovor objavljujemo po dospijeću.