„Pandemija korone, potpomognuto samoubojstvo, trgovina ljudima, obiteljska godina“
- Godinu dana nakon početka pandemije – U uskrsnom duhu kroz život
Prije godinu dana prvi puta bila je propisana kolektivna blokada za borbu protiv pandemije korone u Austriji. Mnogo drastičnih mjera bilo je potrebno kako bi se stopa zaraze kontrolirala i kako se ne bi austrijski zdravstveni sustav urušio. Ipak, tisuće ljudi su morale izgubiti život zbog posljedica infekcije koronom. Uz veliko razumijevanje i zapanjujući duh solidarnosti, stanovništvo je prihvatilo mnoga ograničenja. Svi su znali da će borba protiv najveće zdravstvene krize od Drugog svjetskog rata zahtijevati mnogo odricanja. Ljudi koji su se morali nositi s raznim stresovima u razdoblju korone bili su posebno pogođeni. Uobičajena vjerska praksa Crkava i vjerskih zajednica također se u nekim slučajevima morala svesti na minimum. To je za mnoge bila velika emocionalna bol. Nažalost, mnoge pastoralne službe za bolesne i umiruće kao i za njihovu rodbinu nisu se mogle obaviti na odgovarajući način. Ipak, snaga vjere i duh samopouzdanja spasili su bezbroj ljudi od očaja i nadahnuli kreativnost duhovnog blagostanja i pastorala. Velika ljudska empatija spasila je mnoge iz zamke samosažaljenja. Od ožujka 2020. dogodili su se usponi i padovi restriktivnih mjera i žudnje za ublažavanjem, uskraćivanje građanskih sloboda se ponekad činilo pretjeranim i ne manje rizičnim koracima kod ublažavanja mjera. Iza nas je godina velikih očekivanja i čežnja, ali i jednako intenzivnih razočaranja i ogorčenja izraženih na mnogim mjestima. Ne treba zanemariti niti trenutne simptome umora i ogroman psihološki stres u posljednjih nekoliko mjeseci, koji su posebno vidljivi kod djece i adolescenata. Mnogi su izgubili posao, vide svoje tvrtke u opasnosti ili su suočeni s osobnom financijskom krizom sredstava za život. Kultura solidarnosti i uzajamnog poštovanja stavljena je na ogroman test izdržljivosti u našoj zemlji. I dalje smo u središtu rasprave o donošenju ispravnih odluka na svim razinama društva. Ako se pomirimo sa socijalnim i ekonomskim učincima i štetom, svi ćemo morati koristiti materijalne, intelektualne i duhovne resurse. Kao Crkva, prirodno je da dajemo svoj doprinos pastoralnim, socijalnim i karitativnim službama, te jačanjem zajednica. Pobrinimo se da ne izgubimo duh zahvalnosti jedni za druge, unatoč različitim pristupima rješavanju problema. Željeli bismo zahvaliti svima koji su pridonijeli prevladavanju pandemije korone tijekom protekle godine i nastavljaju to činiti. Nijedno iskreno opredjeljenje, bilo u žiži javnosti ili u tajnosti, nije samo po sebi razumljivo – čak ni besprijekorno. Priznajući to pomaže nam da budemo međusobno više ljudi i da poduzmemo važan korak u dijalogu. Zahvaljujemo svima koji su odgovorni u politici, kao i u mnogim drugim područjima društvenog i crkvenog života, koji su morali s velikim zalaganjem trasirati put kroz krizu i provesti ga. Želimo povećati svijest da svi moramo preuzeti odgovornost i da možemo pridonijeti ostvarenju “duhovne normale” u službi zajednice. U ovim teškim vremenima novu snagu crpimo iz molitve, i molimo Božji blagoslov za sve ljude. Također vas pozivamo da s velikim povjerenjem Bogu povjerite potrebe i brige našega vremena. Uskrsni duh uskrslog Krista ohrabrit će nas čak i ako Uskrs budemo slavili u potrebnim ograničenjima. Nošeni smo uskrsnim uvjerenjem da sve životno opasne situacije, pa čak i smrt, neće imati posljednju riječ.
- Podrška i zaštita na kraju života
Do sada je svaka osoba na kraju svog života u Austriji mogla vjerovati da je njihov život bio zakonski zaštićen i nepovrediv. Terapija i podrška oblikovali su provjereni austrijski način omogućavanja starijim, bolesnim i ranjivim ljudima da dostojanstveno žive do kraja života. Do sada je postojao konsenzus među svim strankama zastupljenim u parlamentu. Odluka Ustavnog suda kojom je ukinuta zabrana potpomognutog samoubojstva ( eutanazija ) dovela je u pitanje bezuvjetno DA životu. Ponovljena su upozorenja protiv ovog kulturnog probijanja zakonske brane. Austrijski biskupi i dalje odlučno odbijaju samoubojstvo uz pomoć ( eutanaziju ), čak i ako su upoznati sa situacijama u kojima očajni ljudi izražavaju želju da okončaju svoj život. To je izazov za sve. Čitavo društvo, a prije svega zakonodavna vlast sada su pozvani spriječiti životno opasnu dinamiku koja se do sada događala u svim zemljama u kojima je bezuvjetna zaštita života ublažena. Stoga je na političkim donositeljima odluka da učine sve što je moguće kako bi pravno osigurali i proširili prevenciju samoubojstava kao nacionalni zdravstveni cilj. Samoubojstvo je egzistencijalna tragedija, obično smrtonosna posljedica očajničkog vapaja za pomoć. Često ostavlja duboke rane kod onih koji ostanu. Da bismo do kraja mogli živjeti što dostojanstvenije i bezbolnije, mora se zajamčiti sveobuhvatna, pristupačna i besplatna palijativna i hospicijska skrb. Ovo pravo na palijativnu i hospicijsku skrb odnosi se na stacionarne hospicije , dnevne hospicije, mobilne timove hospicija, kao i na povećanu obuku iz palijativne medicine i palijativne skrbi. Uz to, potreban je široki savez za suzbijanje nove bijede usamljenosti u našem društvu. Ne smijemo nikoga previdjeti! Kultura skrbi i solidarnosti u civilnom društvu moraju se ojačati i promicati. Kao Crkva, želimo tome dati veliki doprinos u budućnosti. Zakonodavac mora zaštititi one koji žele počiniti samoubojstvo pod utjecajem drugih, jasnim zakonskim propisima i obveznim savjetima treba pružiti jasnoću o vlastitoj situaciji. Ljudi u hitnim životnim situacijama trebaju visoku razinu obrazovanja, savjeta i informacija. Imate pravo na znanje o dijagnozi i prognozi bolesti, mogućnostima palijativne i hospicijske skrbi i otvaranju novih perspektiva kroz pastoralnu potporu i psihoterapijske savjete. Uz to, svi koji rade kao liječnici ili u drugim zdravstvenim zanimanjima moraju biti zaštićeni u svom životnom služenju. Ni pod kojim uvjetima se potpomognuto samoubojstvo ne može uspostaviti kao medicinska usluga, ili kao bilo koja druga usluga koju pruža zdravstveni radnik. Uz to, pouzdano se može zaključiti da nitko ne može biti prisiljen na izravno ili neizravno sudjelovanje u samoubojstvu, ni na organizacijske jedinice poput bolničkih operatera ili staračkih domova, niti na privatne osobe. Umjesto toga, potrebna im je posebna podrška: zakonodavno tijelo mora omogućiti podršku i savjete, te naručiti relevantna tijela da to učine. Pomoć u samoubojstvu sigurno se ne smije pretvoriti u profiterstvo. Promicanje samoubojstva ne bi trebalo biti prihvaćeno kao svrha udruživanja u našoj zemlji. Također treba spriječiti da se tijekom asistiranog samoubojstva dodjeljuju beneficije za one koji su bili uključeni. Brojne žene i muškarci na usluzi su ljudima i njihovim životima u crkvenim savjetodavnim i terapijskim ustanovama, bolnicama, ustanovama za njegu i hospicij, kao i u domovima umirovljenika.
- “Obiteljska godina” kao prilika
Obitelji nisu bile „zaključane“. Naprotiv, morali su raditi jer su kao najmanje, pulsirajuće stanice našeg društva, od sustavnog značaja. U iscrpljujućoj godini pandemije korone postalo je jasno što su obitelji, osobito žene mogle postići: One su bile sklonište i opterećene za sve ono što su mladi i stari doživljavali kao nemoć. Stvarale su zajedništvo, opuštanje, a istodobno su bile preopterećene poslom, kućnim poslovima, brigom o djeci, školovanjem u kući, brigom o rodbini, o kojoj se mora brinuti i još mnogo toga. Samohrani roditelji posebno su bili opterećeni, morali su se nositi sami sa tom mukom, jer brojni sustavi društvene podrške zbog korone više nisu bili mogući. Tijekom ove godine mnoge su obitelji bile preopterećene. Često se ta opterećenost širila kroz višestruke stresove. U mnogim slučajevima bilo je raznih kriza, a povećalo se i iskustvo nasilja. Kao biskupi želimo zahvaliti svima koji su bili jedni za druge u obiteljima i obiteljskim zajednicama. Također bismo željeli zahvaliti onima koji rade u raznim socijalnim i terapijskim institucijama, kako bi podržali obitelji u kriznim situacijama. Državni fond za obiteljsku pomoć, za potporu obiteljima u financijskim poteškoćama poslao je pravi signal. Trebali bi ga nadopuniti mnogim dobrim inicijativama i znacima zahvalnosti kako bi se potaknuli svi. Ekonomski, pravni i socijalni okvirni uvjeti za obitelji u našoj zemlji u različitim životnim situacijama i kontekstima moraju se neprestano poboljšavati. Obitelji s malom djecom nezamjenjiva su novoosnovana društva i Crkva. Koliko god bili raznoliki, djeca su mogućnost učenja za početnu socijalnu orijentaciju, za razmatranje i solidarnost. Tu se polaže osnova za samopouzdanje i osnovno povjerenje, uče se odnosi i vrijednosti. Izazovi s kojima se suočavaju obitelji mijenjaju se kako djeca odrastaju, odlaze od kuće, događaju se neočekivani događaji poput smrti, razvoda ili nezaposlenosti. Bog je sam postao čovjekom u obitelji. Dakle, sve sretne i teške okolnosti u obiteljskom životu također imaju veze s Bogom. Obitelji su u svoj svojoj raznolikosti Crkva! Na temelju ovog uvjerenja, papa Franjo je proglasio “Godinu obitelji” povodom pete godišnjice apostolske poslanice “Amoris Laetitia”, na radost ljubavi. Godina obitelji započinje 19. ožujka 2021., a završava Svjetskim obiteljskim susretom od 22. do 26. lipnja 2022. u Rimu. Obljetnica enciklike “Amoris Laetitia” trebala bi pridonijeti novom vrednovanju obitelji u našem društvu. Zasebna početna stranica www.amorislaetitia.at postavljena je kao mrežna platforma koja svim obiteljima i obiteljskim inicijativama daje impulse i nadahnuće za njihov rad. Svi se suočavaju s fantastičnim aspektima obiteljske stvarnosti, krizama i izazovima. Osim toga, postoje ponude za obiteljsku godinu putem obiteljskih ureda u svim biskupijama. Bračni parovi, roditelji, djedovi i bake, djeca i mladi, trebali bi biti više uključeni u strukture biskupije i župa kao pružatelji obiteljskog pastorala.
- Zajedno protiv trgovine ljudima
Trgovina ljudima moderan je oblik ropstva. Kroz nju se žene, djeca i mladi, ali i muškarci, degradiraju, i zlostavljaju kao obična roba. Pogled na uglavnom skrivenu i sve veću zastrašujuću stvarnost u Austriji jasno pokazuje: Trgovina ljudima ozbiljno je kršenje ljudskih prava, jedan od najgorih zločina i prljavi posao ogromnih razmjera. S godišnjim opsegom od oko 150 do 200 milijardi eura, trgovina ljudima najisplativiji je zločin nakon trgovine drogom. „Međunarodnim danom molitve i razmišljanja protiv trgovine ljudima“ koji je papa Franjo uveo 2015. godine, Crkva želi podići svijest o ovom očitom grijehu i protiv njega djelovati zajedno s drugim društvenim snagama. Na svom plenarnom sastanku biskupi su zajedno sa stručnjacima ispitali uzroke i moguće mjere protiv trgovine ljudima. Postalo je jasno da je Austrija tranzitna i odredišna zemlja za trgovinu ljudima zbog svog zemljopisnog položaja. Pojavljuje se prvenstveno kroz seksualno iskorištavanje žena, eksploatacijske radne odnose i trgovinu djecom. Glavne žrtve su žene iz istočne Europe, Nigerije i Kine. Borba protiv trgovine ljudima mora se voditi na mnogim razinama. To se odnosi na povezane kriminalne mreže, kao i na osobne, socijalne i društvene uzroke trgovine ljudima. Razni oblici siromaštva, opasni obiteljski odnosi, ekološke katastrofe ili san o boljem životu guraju ljude u zemljama porijekla u ruke kriminalaca. Istodobno, ti su ljudi privučeni jer za njima postoji potreba na našim „nepopularnim poljima rada, poput kućanstva, tijekom berbe ili u gradnji“. Moraju se poduzeti sveobuhvatne mjere za suzbijanje mnogih uzroka trgovine ljudima. Na pravnoj su razini prije svega potrebne snažna zaštita žrtava i visoke kazne za trgovce ljudima. Više nego prije, Austrija bi se trebala orijentirati prema modelima i zemljama koje kriminaliziraju one koji imaju koristi od prostitucije ili drugih oblika seksualnog iskorištavanja žrtava trgovine ljudima. Uz to, potrebno je pooštriti norme pranja novca, kako se novac od trgovine ljudima ne bi mogao “oprati”, pogotovo ne u Austriji. Na crkvenom području treba još jače, čvršće obilježiti dan molitve protiv trgovine ljudima, 8. veljače, dan sjećanja na svetu Josephine Bakhitu. Uz podizanje svijesti, potrebna je i posebna, također i financijska podrška takvim projektima. One se kreću od uličnog rada (terenska služba) do skloništa, terapijskih ponuda i stručnog osposobljavanja za one koji su uspjeli prestati baviti se trgovinom ljudima. Uspješni primjeri za to su udruga “Solwodi” (Solidarnost sa ženama u nevolji), gdje žene redovnice iz različitih zajednica, od 2010. godine vode kampanju za žene žrtve seksualnog nasilja i prostitucije. Ostale uzorne inicijative su udruge “Kavod” (“Dostojanstvo”) i “Nada u budućnost”. Trgovina ljudima “sramota je za čovječanstvo” koja se ne može tolerirati, kao što je Papa nedavno naglasio u svojoj enciklici “Fratelli tutti”. Stoga je važno ojačati suradnju svih pozitivnih snaga protiv nje, te pružiti konkretnu potporu preživjelima u trgovini ljudima, promovirati njihovu reintegraciju u samoodređeni život i ukloniti strukturne uzroke trgovine ljudima.
- Pomoć ljudima u korona krizi
Pandemija korone pokazuje nam koliko je ranjivo naše društvo i naši životi. Život u sigurnosti i dostojanstvu ne može se uzimati zdravo za gotovo. Ovo bi nas iskustvo trebalo natjerati da smo suosjećajni kad su ljudi prisiljeni pobjeći iz domovine, od rata i progona. U posljednjih nekoliko mjeseci austrijska savezna vlada poduzela je konkretne korake kako bi se suprotstavila teškom položaju izbjeglica u sjevernoj Siriji, ali i u Grčkoj, i Bosni i Hercegovini, na primjer. Biskupi izričito pozdravljaju ovu potrebnu lokalnu pomoć kao izraz međunarodne odgovornosti i solidarnosti. Austriju karakterizira veliko humanitarno zalaganje, što je impresivno pokazala u prošlosti, i to je blagoslov za našu zemlju. U tom kontekstu i s obzirom na dramatične uvjete na grčko-egejskim otocima, mi biskupi obnavljamo apel austrijskoj saveznoj vladi da prihvati obitelji kojima je potrebna zaštita s malom djecom iz neospornih razloge za bijeg u Austriju, kao dio uređenih mogućnosti europskog spašavanja. Ovaj program humanitarnog prijema konkretan je izraz vrijednosti za koje se zalažu Europa i kršćanstvo. Austrija bi sada u tome trebala sudjelovati, po uzoru na Bugarsku, Švicarsku, Belgiju, Njemačku i druge europske zemlje. Mi biskupi znamo iz osobnih razgovora s gradonačelnicima, župama, župnicima i inicijativama koje su mnogi u Austriji spremni preuzeti, te spasiti i integrirati te ljude. Istodobno, Europa konačno mora pronaći pošteno i solidarno rješenje u radu s izbjeglicama, što nažalost još uvijek danas nedostaje. Osiguranje granica i zaštita ljudi nikada se ne smiju međusobno isključivati. Ljudsko dostojanstvo i ljudska prava moraju se odnositi na sve ljude bez iznimke, bez obzira gdje su rođeni. Kada je riječ o ophođenju s izbjeglicama, biskupi podsjećaju na riječi pape Franje u njegovoj socijalnoj enciklici “Fratelli tutti”, koja se odnose i na Austriju: “primiti, zaštititi, promovirati i integrirati”.
- “Krov za Hrvatsku”
U danima nakon Božića, niz potresa oštetio je ili uništio oko 50 000 kuća u Hrvatskoj, a tisuće su ostale bez domova. To uglavnom pogađa ekonomski slabu regiju Banovine, što potrebe ljudi čini još većima. Bit će potrebni različiti napori kako bi se žrtvama potresa osigurao krov nad glavom i redoviti život. Mnogo pomoći dolazi iz Austrije, bilo da je riječ o hrvatskim zajednicama u biskupijama, Caritasu ili, primjerice, salzburškoj organizaciji “Farmeri pomažu poljoprivrednicima”. Bilo spontano, u maloj grupi ili planirano i iz provjerenih institucija, sve je dobrodošlo i pokazuje koliko je velika veza i solidarnost s narodom Hrvatske. Austrijski biskupi zahvalni su na velikodušnoj spremnosti mnogih da pomognu i pozdravljaju kampanju pomoći “Krov za Hrvatsku” od strane biskupije Eisenstadt ( Željezno ). U suradnji s hrvatskom vladom, kao i građevinskim i obrtničkim tvrtkama u Hrvatskoj i Gradišću, za žrtve potresa treba izgraditi 85 četvornih metara drvenih kuća. Kampanja prikupljanja sredstava u župama Gradišća početna je iskra ovog projekta koji ima za cilj pružiti hitno potrebnu, a ujedno i ekološki održivu pomoć. Mi biskupi pozivamo pojedince i institucije da sudjeluju.
(Račun donacije Caritasa za kampanju “Krov za Hrvatsku”: IBAN: AT34 3300 0000 0100 0652, lozinka: “Drvene kuće za Hrvatsku”)
- Papa Franjo u Iraku
Papa Franjo posjetio je Irak od 5. do 8. ožujka. Njegov je posjet bio upućen malobrojnoj, stradaloj kršćanskoj manjini u zemlji, ali i mnogim drugim manjinama i na kraju svim Iračanima. Austrijski se biskupi nadaju i mole da će ovaj posjet Pape otvoriti novo poglavlje mira i pravde u Iraku i šire na Bliskom Istoku. I mi tome želimo dati vlastiti doprinos. Papa Franjo je putovao u Mezopotamiju kao “hodočasnik mira” i dao uvjerljiv znak pomirenja između religija i naroda. Nadamo se da će njegov susret sa šiitskim velikim ajatolahom Ali Al-Sistanijem u Najafu donijeti revolucionarne impulse za dijalog između kršćana i muslimana. Činjenica da će Irak ubuduće svake godine 6. ožujka slaviti kao “Dan tolerancije” u znak sjećanja na ovaj sastanak, prvi je ohrabrujući znak. Papin posjet Uru, domovini Abrahama, gdje su postali jasni zajednički korijeni kršćanstva, židovstva i islama, neće biti zaboravljen. “Bog je milosrdan i najveća je uvreda i bogohuljenje skrnaviti svoje ime mrzeći brata ili sestru”, naglasio je papa Franjo. Neprijateljstvo, ekstremizam i nasilje “su izdaje religije”, rekao je Papa. Neka se ova poruka čuje i slijedi ne samo na Orijentu, već i širom svijeta! Slike Pape između ruševina uništenih kuća i crkava u Mosulu, i u novoobnovljenoj sirijsko-katoličkoj katedrali u Qaraqoshu podsjećaju na teroristički režim ISIL-a i njegovu namjeru da se uništi kršćanski život. Ali kršćani Qarakosha obnovili su svoju crkvu i tako postavili znak da mržnja i nasilje nikada neće imati zadnju riječ, već mir, nada i pomirenje. Svojim posjetom Iraku, papa Franjo je stavio pečat na ovu poruku i tako ohrabrio kršćane u Iraku i diljem Orijenta da ostanu u svojoj domovini, svjedoče kršćansku moć opraštanja i pomirenja te sudjeluju u izgradnji zemlje. U svojim susretima s politički odgovornim ljudima u Iraku, papa Franjo je pozvao na zaustavljanje nasilja i korupcije i jednaka prava za sve stanovnike. Ovaj čin također treba potporu Europe i drugih zemalja. Stoga mi biskupi vidimo višestruko poslanje u Papinu posjetu Iraku. S jedne strane, apeliramo na domaće političare da rade bilateralno i u okviru EU-a za mir, političke reforme i poštene ekonomske odnose sa Bliskim istokom. Austrija bi također trebala proširiti razvojnu suradnju s Irakom i drugim zemljama u regiji. U konačnici, izgledi za budućnost jedino su jamstvo da ljudi mogu i žele ostati u svojoj zemlji. Već postoje brojne veze između Crkve u Austriji i Iraka. S jedne strane, lokalne organizacije i institucije za pomoć djelovale su i djeluju na licu mjesta; na primjer Inicijativa kršćanskog orijenta, Crkva u nevolji, Caritas, Kršćani u nevolji, Papinska misijska društva, Radna skupina katoličkih udruga, Zaklada Cardinal König i Maltežani. Već postoje neka župna partnerstva između Austrije i Iraka. Sve ove mogućnosti proživljene solidarnosti treba dalje širiti. U tu svrhu služe i osobni kontakti između biskupa i kršćana u Iraku. 2016. godine kardinal Christoph Schönborn posjetio je kršćanske izbjeglice u Erbilu, glavnom gradu autonomne regije Kurdistan, koji su pobjegli iz terorističke milicije ISIL-a u Mosulu i Ninivskom polju. Biskup Manfred Scheuer boravio je u sjevernom Iraku 2013. i 2017. godine. Pomoćni biskup Franz Scharl već je bio u Iraku 2008. godine, a biskup Werner Freistetter već dugo planira putovanje u Irak – s inicijativom kršćanskog orijenta – koje još nije provedeno zbog pandemije. Posjetom Iraku, papa Franjo je otvorio oči i srca mnogih ljudi u Iraku i širom svijeta, i ojačao nade u miran suživot. Sada je važno nastaviti raditi na tome iz Austrije u duhu kršćanske solidarnosti.
- Odgovornosti u Biskupskoj konferenciji Austrije
U skladu sa statutom, na proljetnom plenarnom sastanku Biskupske konferencije, odgovornosti biskupa vezane uz sadržaj proširene su i djelomično reorganizirane za sljedećih pet godina. Dijecezanski biskup Josef Marketz, koji još nije bio odgovoran ni za jedno predmetno područje, preuzeo je socijalni odjel za koji je nedavno bio odgovoran vojni biskup Werner Freistetter. Uz to, koruškom biskupu povjeren je novostvoreni Odjel za okoliš i održivost. Novi predsjednik financijskog povjerenstva je biskup Feldkircha Benno Elbs. Odgovornost za pastoralnu skrb i Canisiuswerk mijenja se od dijecezanskog biskupa Wilhelma Krautwaschla na pomoćnog biskupa Hansjörga Hofera. Pomoćni biskup Franz Scharl sada je odgovoran za temu “Progonjeni kršćani”.
Kathpress izvještava o zaključnim točkama izvještaja Austrijske biskupske konferencije na kraju proljetnog plenarnog zasjedanja biskupa, održanog u obliku videokonferencije od 8. do 11. ožujka.
Beč, 12. ožujka 2021. (KAP) Kathpress
Preveo i za objavu pripremio Vladimir Trkmić