Evo što najviše rastužuje duše čistilišta...
Maria Simma rođena je 2. veljače 1915. godine u gradu Sonntag, u Austriji. Bila je druga od osmero djece. Roditelji su joj bili siromašni farmeri te je obitelj jedva preživljavala. Bili su skromni katolici čija je vjera u Boga bila jednostavna, ali vrlo odana. Sa sedam godina, María je počela osjećati snažan poziv da pomogne drugima, ili kroz molitvu i žrtvu redovničkim životom ili kao misionar laik. S tim na umu, majci je rekla da se nikada neće udati. Majka joj je odgovorila: „Vidjet ćemo kada budeš imala 20 godina“ – na što je María rekla: „Čvrsto sam odlučila. Ili ću ući u samostan, ili ću raditi negdje u svijetu gdje mogu biti od pomoći drugima.“
Međutim, u dobi od osam godina dobila je upalu pluća koja joj je oštetila pluća i od koje je bila oslabljena dugi niz godina poslije. Ipak, želje i poziv da služi Bogu tako da se da drugima nastavila je rasti u njenom srcu. U dobi od 17 godina dobila je odobrenje za ulazak u samostan, no nakon manje od godinu dana njena nadređena poglavarica obavijestila ju je da je preslaba (zbog bolesti) za surovost samostanskog života, te joj zapovjedila da napusti samostan.
Maria nije odustajala pa je tražila prijem u samostan dominikanaca gdje je opet primljena, no i tamo ju je nadređena poglavarica otpustila nakon samo osam dana rekavši joj da je preslaba za život u samostanu.
Ponovno je tražila prijem u samostan, ovaj put kod franjevaca ali opet, kad nije Božja volja poglavarica joj je rekla da je preslaba za samostanski život. Tad je shvatila da je Bog ne želi kao redovnicu te da je njen apostolat bio biti neudani posvećeni laik u svijetu. Veći dio svog života provela je radeći kućanske poslove šivala je i pomagala na obližnjim farmama te se brinula o djeci svojih susjeda.
Svaki je trenutak pokušavala živjeti u duhu ljubavi i molitve pobožnosti prema Bogu i bližnjima. Treba napomenuti da ju je majka kao malu djevojčicu naučila moliti za siromašne duše u čistilištu tako da je to bio sastavni dio njezinog života još od djetinjstva.
Godine 1940. posjetila ju je prva duša iz čistilišta, ona ih je zvala sveta duše. Tad je imala 25 godina. Pojavio se u viziji jedne noći. Koračao je naprijed nazad u njezinoj sobi. Zbunjena poviče mu: Tko si ti? Ali, nije dobila odgovor. Tad je iskočila iz kreveta i pitala ga: Kako ste ušli ovamo, odlazite! Nije dobila odgovor, ali je otišao.
Međutim kad se vratila u krevet ponovno se pojavio, a ona je ostala promatrati ga bez da ga išta pita te je razmišljala o onome što se upravo događa.
Sljedećeg dana otišla je svom župniku o. Alfonsu Mattu te mu rekla sve što se dogodilo. Tad joj je on rekao da bi to mogla biti duša iz čistilišta. Poučio ju je da ako se opat pojavi da ga ne pita tko si, nego što trebaš od mene?
Sljedeće noći čovjek se opet pojavio i koračao naprijed – nazad. Marija je odmah pitala: Što želiš od mene? Čovjek se zaustavio okrenuo prema njoj te rekao: Molim te da prikažeš tri svete mise za moje nakane i ja ću biti oslobođen.
Ponovno je otišla župniku te mu ispričala što se dogodilo, a župnik ju je uputio da zaista jest u pitanju siromašna duša čistilišta, te da ako se budu pojavljivali da im pomogne.
Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. U tjednu po Svim svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Marija Simma je bila radosna da je završio mjesec studeni, a na blagdan Bezgrešne započelo je njezino pravo poslanje. Javio joj se jedan kolnski svećenik iz godine 555. Ostavio je na nju dojam pravog očajnika. Zamolio je Mariju da na sebe preuzme patnje zadovoljštine jer bi inače morao trpjeti do Sudnjega dana. Ona je to prihvatila pa je uslijedio tjedan za nju strašnih muka. Ta duša joj je svake noći dolazila i predavala nove patnje. Bilo je kao da joj kidaju sve udove i kao da se sa svih strana u nju zabadaju oštri mačevi… Kasnije su uvijek iznova dolazile nove duše moleći je za pomoć.
Treba reći, međutim, da María nikad nije sama tražila da je duše posjete – nikada ih nije zazivala ili „usmjeravala“ na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog u svojom velikom milosrđu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u čistilištu skratilo.
Kako kaže María, duše u čistilištu najviše „rastužuje“ što su ih njihove obitelji u potpunosti zaboravile. S pravom se tako osjećaju jer ne primaju nikakvu duhovnu pomoć od onih kojima su oni sami puno pomogli za vrijeme života. Samo je mali broj molitava upućen njima, čak i za vrijeme sprovoda. A upravo im je molitva najpotrebnija! Sve komemoracije i sjećanja priređena u njihovu čast, iako dobronamjerna, ne pomažu im u oslobađanju od patnje te od pročišćavanja.
Te siromašne duše kojima je služila do kraja života otkrile su joj i još neke zanimljive tajne pa su joj rekle i da đavao jako mrzi pse, više od svih životinja.
Prema njenim riječima duše iz čistilišta upozorile su:
– Da svećenici i časne sestre uvijek i bez iznimke trebaju nositi svoju posvećenu odjeću, habite, kad god je to moguće.
Da svećenici i đakoni trebaju uložiti sve napore da daju pričest vjernicima, iako je ponekad potrebno više vremena za to.
Da je pričest na ruku potrebno izbjegavati koliko je god to moguće.
Da bi držanje za ruke tijekom molitve Očenaš za vrijeme svete mise trebalo izbjegavati, ali i da bi znak mira koji dajemo drugima trebao biti kratak jer je u tom trenutku Isus Krist prisutan na oltaru i da moramo imati sav fokus njega u tom trenutku.
Psi su najomraženije životinje od sotone i demona jer su nam najbliži i najkorisniji čovjeku i cijelom čovječanstvu.
Nakon Djevice Marije, sveti Josip je jedan od najsnažnijih svetaca koji pomaže dušama u čistilištu. Anđeli, osobito sveti Mihael i naši anđeli čuvari također stoje pred prijestoljem Božjim i mole i vape za naše oslobođenje.
Također, Mariji je pokazano da se najveći broj duša iz čistilišta oslobađa upravo na Božić, zatim na Veliki petak, Uzašašće, Dušni dan i na blagdan Velike Gospe.
Izvor: mysticsofthechurch.com