Iz dana u dan sve mi se više čini da EU postaje, idejno i kulturološki gledano, sve više bezlična tvorevina, tj. bezlična zajednica 27 država. To je očito je i po „sklepanom“ izrazu koji se tiče suživota domicilnog stanovništva i migranata. „Inkluzija za sve utjelovljenje je europskog načina života“. Eto, upravo je ta rečenica „remek djelo“ svih izričaja europskih političara, tj. njihovih težnji za suživot na tlu EU. Stalno spominju „europski način života“, a nikada ne objašnjavaju po čemu je taj način života prepoznatljiv, što on znači. I Komisija EU govori kako ima nekakav plan za uključivanje useljenika u europski način života. Što taj plan znači i kako će ga ta komisija provesti nije baš jasno. Ali, kad ne može jednostavno, neka bude komplicirano.
Margaritis Schinas – potpredsjednik EU. Sadašnji europski povjerenik za promicanje europskog načina života.
Margaritis Schinas (grčki: Μαργαρίτης Σχοινάς; rođen 28. srpnja 1962.) grčki je političar i bivši državni službenik. Na dužnost je stupio u prosincu 2019. kao potpredsjednik Von der Leyenine komisije s portfeljem europskog povjerenika za promicanje europskog načina života. Član je stranke Nova demokracija, a prethodno je bio zastupnik u Europskom parlamentu (MEP), od 2007. do 2009. Bio je glavni glasnogovornik Europske komisije od 2014. do 2019., te zamjenik glavnog ravnatelja Direkcije Europske komisije. General za komunikaciju između 2015. i 2019.
Europska karijera
Schinas je prošao na natječaju s dužnosnicima EU u 1989. godini i počeo je raditi u Općoj upravi Europske komisije, a zatim u predstavništvu Europske komisije u Ateni. Od 1999. do 2004. bio je zamjenik šefa ureda u uredu povjerenika Loyole de Palacio, zaduženog za promet, energetiku i odnose s Europskim parlamentom. Od 2004. do 2007. Schinas je bio šef kabineta europskog povjerenika Markosa Kyprianoua. Schinas je postao europarlamentarac stranke Nova demokracija (koja je dio Europske pučke stranke ) nakon ostavke Antonisa Samarasa iz Europskog parlamenta 25. rujna 2007. godine. Za vrijeme svog mandata bio je član Odbora za proračun. Predsjednik Komisije Barroso imenovao je Schinasa 2010. godine zamjenikom ravnatelja Ureda savjetnika za europsku politiku. U travnju 2013. imenovan je ravnateljem u Glavnoj upravi Komisije za ekonomske i financijske poslove. Od studenoga 2014. obnaša dužnost glavnog glasnogovornika Europske komisije, na prijedlog predsjednika Jeana Claudea Junckera. Od 16. prosinca 2015. imenovan je zamjenikom glavnog ravnatelja Uprave za komunikacije Europske komisije. Nakon europskih izbora 2019. godine Schinas je imenovan u službu Komisije gospođe Von der Leyen za potpredsjednika Europske komisije za „Zaštitu našeg europskog načina života”, koji će biti zadužen za održavanje vladavine prava, migracije i unutarnju sigurnost. Postao je prvi Grk koji je zauzeo tako visok položaj u najvišem europskom tijelu za donošenje odluka. Njegov je portfelj kasnije preimenovan u „Promicanje europskog načina života”.
Ylva Johansson
Ylva Julia Margareta Johansson (rođena 13. veljače 1964.) švedska je političarka koja je obnašala dužnost europske povjerenice za unutarnje poslove od 2019. godine. Prije toga bila je u švedskoj vladi ministrica za školstvo od 1994. do 1998., te ministrica socijalne skrbi i skrbi za starije osobe od 2004. do 2006., te ministrica za zapošljavanje od 2014. do 2019. godine. Gospođa Johansson studirala je na Sveučilištu Lund i Stockholmskom zavodu za obrazovanje od 1983. do 1988. Te od 1991. do 1992. Po završetku studija radila je kao učiteljica matematike, fizike i kemije.
Član europske komisije
Nakon europskih izbora 2019. godine Löfven je gospođu Johansson imenovao za švedsku kandidatkinju za mjesto europskog povjerenika. Tijekom zasjedanja, pitanja i odgovora, u listopadu 2019., u Europskom parlamentu, gospođi Johansson postavljeno je pitanje hoće li se Švedska politika o kriminalu bandi i migracijama svesti na razinu EU. Ona je odgovorila da je „ponosna što je Švedska primila toliko izbjeglica”. Početkom ožujka 2020. godine predsjednica Ursula von der Leyen imenovala je gospođu Johansson u posebnu radnu skupinu za koordinaciju reakcije Europske unije na pandemiju COVID-19 .
Političke pozicije
Gospođe Johansson opisana je kao „lijevo krilo socijaldemokrata”. U ožujku 2018. Pojavila se na BBC-u, gdje je tvrdila da broj prijavljenih slučajeva silovanja i seksualnog uznemiravanja u Švedskoj „opada i opada i opada”. Kasnije se ispričala i priznala da je točno suprotno. U raspravi EU-a o novom migracijskom paktu, u rujnu 2020., rekla je da „imamo puno migracija u Europsku uniju i to nam treba” zbog starenja Europe, i istovremeno je napomenula da „oni koji nemaju pravo na boravak, moraju otići; nema svatko tko ima pravo podnijeti zahtjev za azil i pravo na ostanak u Europskoj uniji”.
Komisija EU – plan za uključivanje useljenika. Akcije za obrazovanje, rad i stanovanje
„Inkluzija za sve utjelovljenje je europskog načina života. Politika integracije i uključivanja od vitalnog su značaja za pridošlice i lokalne zajednice te pomažu u ujedinjenju društava i jačanju gospodarstva”. Margaritis Schinas, potpredsjednik Komisije odgovoran za „promicanje europskog načina života“, predstavlja akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021. – 2027. Plan prepoznaje „važan doprinos koji migranti nude EU” i rješava “prepreke koje mogu ometati sudjelovanje i uključivanje ljudi iz migrantskog porijekla”. Temelji se na principu da „inkluzivna integracija zahtijeva predanost i ljudi koji se integriraju u zajednice domaćina”. Schinas dodaje: „Svatko tko ima pravo boraviti u Europi trebao bi imati pristup alatima koji su mu potrebni kako bi ostvarili svoj puni potencijal i preuzeli prava i obveze koji upravljaju našom Unijom.” Plan navodi da je približno 34 milijuna stanovnika EU (oko 8% stanovništva) rođeno izvan Unije. 10% mladih u dobi između 15 i 34 godine rođenih u EU ima barem jednog roditelja rođenog u trećoj zemlji. „Kao što ističe novi Pakt o migracijama i azilu, uspješna politika integracije i uključivanja važan je dio dobro vođene politike azila. Također je temelj za socijalnu koheziju i za dinamično gospodarstvo koje djeluje za sve”. Komisija koju vodi Ursula von der Leyen odlučno kreće putem uključivanja ljudi rođenih u trećoj zemlji: stavu kojem su se odmah suprotstavili nacionalisti i ksenofobični politički krugovi. Strategija koju promiče izvršna vlast, a za koju je potrebno odobrenje Parlamenta i Vijeća EU-a, temelji se na poštivanju pravila, azilu, sigurnosti, socijalnoj i kulturnoj integraciji. Akcijski plan predlaže „ciljanu i prilagođenu potporu – ističe Komisija – koja uzima u obzir pojedinačne karakteristike koje mogu predstavljati posebne poteškoće ljudima s migrantskim porijeklom, poput spola ili vjere“. „Da bi se postigla integracija i uključivanje, s jedne strane, potrebna je rana intervencija, s druge strane, dugoročna predanost”. Ylva Johansson, povjerenica za unutarnje poslove, rekla je: „Migrant je jedan od nas, a ne jedan od njih. Svatko ima svoju ulogu u tome da naša društva čine kohezivnim i prosperitetnim”. Prema njezinom mišljenju: „Integracija i uključivanje sastoje se od osluškivanja migrantskih zajednica i osiguranja da svi mogu uživati svoja prava, bez obzira na njihovo podrijetlo. Da bi integracija bila inkluzivna, svi moraju dobiti iste alate i potporu koja im je potrebna da doprinesu društvu, tako da migranti mogu ostvariti svoj puni potencijal, a naša društva mogu imati koristi od njihovih snaga i kapaciteta”.
Bruxelles, 24. studenog 2020.
Europska unija
Europska unija (kratica EU), ekonomska je i politička unija, jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Europska unija formalno je uspostavljena 1. studenoga 1993. godine stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj uniji (poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta). Europska Unija je jedina organizacija ove vrste na svijetu, i zbog toga ju je ponekad teško definirati. To je organizacija koja stalno mijenja i nadograđuje politike po kojima djeluje. Trenutno se može definirati kao federacija u monetarnim odnosima, poljoprivredi, trgovini i zaštiti okoliša; konfederacija u društvenoj i gospodarskoj politici, zaštiti potrošača, unutarnjoj politici; i kao međunarodna organizacija u vanjskoj politici. Europska unija danas ima 27 država članica. Prostire se na 4.233.255,3 km², a ima oko 447 milijuna stanovnika.
Pravosuđe i unutarnji poslovi
Suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima uspostavljena je stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 1993., gdje je označena kao treći stup na kojemu se temelji Unija. Ugovorom iz Amsterdama reorganizirana je suradnja na području pravosuđa i unutarnjih poslova. Schengenski sporazum usvojen izvan pravnog okvira EU uključen je u Ugovore o EU i EZ. Određena područja, poput azila, imigracije, viza i drugih politika povezanih sa slobodnim kretanjem osoba, podvedena su pod prvi stup, odnosno nadležnost Zajednice, što je omogućilo korištenje uobičajenih zakonodavnih instrumenata kao što su uredbe ili direktive. S druge strane, policijska i sudska suradnja u kaznenim pitanjima ostala je u sklopu trećeg stupa i za nju se koriste sljedeći instrumenti: zajednička stajališta, okvirne odluke i odluke konvencije, te rezolucije, preporuke, deklaracije, zaključci itd.
Zajednička vanjska i sigurnosna politika
Zajednička vanjska i sigurnosna politika također je utemeljena stupanjem na snagu Maastrichtskog ugovora 1993. godine. Pet je glavnih ciljeva zajedničke vanjske i sigurnosne politike:
- štititi zajedničke vrijednosti i temeljne interese Unije,
- ojačati sigurnost EU,
- očuvati mir i ojačati međunarodnu sigurnost,
- promicati međunarodnu suradnju i
- razvijati demokraciju i vladavinu prava, uključujući ljudska prava.
Osim toga, jedan od ciljeva EU jest osnažiti svoj identitet na međunarodnoj sceni, posebno provedbom zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući i progresivno stvaranje zajedničke obrambene politike, što bi moglo voditi zajedničkoj obrani.
Konrad Adenauer
U uvodu se za kancelara SRNJ dr. Adenauera navodi da je rođen 1876. godine, da je predsjednik Kršćanske demokratske stranke u britanskoj [okupacijskoj] zoni, da je 1945. godine bio gradonačelnik Kölna, te da to bijaše već i 1917. Da je postao poznat 1920-ih kada je kao gradonačelnik Kölna imao profrancuske, a protubritanske simpatije. Da su ga nacisti maknuli s te dužnosti, te dvaput uhitili (1934. i 1944.). Da je Kölnu „dao“ njegov „zeleni pojas“, sveučilište, svakogodišnji trgovački sajam, prvu njemačku auto-cestu i velik novi most preko Rajne. Da ga je britanska vojna vlast 1945. godine smijenila s mjesta gradonačelnika. Da je „elusive“ [neuhvatljiv, lukav, prepreden] i da je duboko sumnjičav prema socijalizmu i svim djelima njegovim. Da nije „junker“ [plemićki potomak], nego čovjek iz rajnske oblasti koji prezire Pruse. Zatim se donosi njegov autorski tekst, u kojemu su i ovi izvadci: „Posljednjih godina, a osobito u ovoj 1950. godini, učinjeni su i čine se konstruktivni koraci koje se jednoga dana može smatrati važnijima od ovih kriza koje nas sada zabrinjavaju. To je napose točno kada je riječ o gibanju u smjeru europskih integracija, koje je opipljiv izraz našlo u Vijeću Europe. Pet godina nakon okončanja neprijateljstava, Njemačka se pridružuje obitelji europskih naroda okupljenih u Strasbourgu… Europska ideja nije nova za Njemačku. I koja je tu univerzalističku koncepciju srednjega vijeka čuvala duže od mnogih drugih nacija, i koja je nacionalizam prigrlila poslije. Poslije Prvog svjetskog rata snažni pokreti europskog jedinstva pojavili su se u Vajmarskoj Republici. Danas je želja za europskim integriranjem snažnija u Njemačkoj nego ikada dosad, posebice među mladima, koji toliko skupo plaćaju u krvi i suzama za nacionalističko krivovjerje… Mi Nijemci osobito pozdravljamo izbor Strasbourga za sjedište Vijeća Europe. Stoljećima je taj prelijepi stari grad bio predmet ogorčenih sukoba i krvavih borba između Francuza i Nijemaca. Od sada nadalje on će biti simbol njihova pomirenja i suradnje i zajedničko susretište zastupnika svih europskih nacija. Promišljeno kažem „svih europskih nacija“ zato što se osjećam uvjeren da će jednoga dana, kada bude slobodne to učiniti, nacije koje se sada nalaze iza željezne zavjese doći i pridružiti se Zajednici kojoj po kulturi i tradiciji pripadaju. Jednako sam siguran da će doći dan kada će sva Njemačka biti dio Ujedinjene Europe, kao što je to u duhu već sada. U međuvremenu će zastupnici savezne vlade nastupati kao pouzdanici i za onaj dio njemačke nacije koji je još u okovima… Nadam se da će Savjetodavna skupština steći stvarnu zakonodavnu moć. Samo na taj način mogu europske države biti dovoljno skupno povezane da bi djelovale jednoglasno. Taj su razvoj imali na umu uobličitelji njemačkog Temeljnog zakona [ustava] kada su u njega unijeli članak 24, koji predviđa da ’Federacija [SRNJ] može, u obliku zakona, prenositi suverena prava na međunarodne institucije’. Mi se ne strašimo takva razvoja; naprotiv, želimo ga promicati. Velika većina Nijemaca naučila je po trpljenjima i gorkim iskustvima spoznati da se Europa mora ujediniti ili propasti… Naši američki prijatelji, koji su se često pokazali boljim Europljanima od nas samih, potiču nas da se ujedinimo u našem interesu, a isto tako i u njihovu. Žele, podnoseći velike žrtve, pomoći nam izgraditi kuću dovoljno prostranu za život svih nas. Nisu voljni podupirati desetak ili više europskih nacionalizama. Ne možemo si priuštiti odbaciti njihov savjet. A najmanje od svega možemo si priuštiti zatvarati oči pred opasnostima koje nam prijete s Istoka i od subverzivnih sila komunizma, koje jačaju na nejedinstvu i zbrci njegovih žrtava. Te sile pobijedit će samo ako se slobodni europski narodi ne uspiju ujediniti. Do nas je hoće li one postići svoj cilj. Osjećam pouzdanje da će narodi i državnici Europe prihvatiti taj izazov…“
Natrag k nacionalizmu? (Deutsche Tagespost, Regensburg, 19. siječnja 1952. I u: Diplomatischer Kurier, br. 1, 1951.)
„Kao što demokratski uređena država omogućuje i jamči pojedincu slobodno razvijanje njegove osobnosti i k tomu socijalne sigurnosti, tako i zajednica slobodnih naroda može u međunarodnim i nadnacionalnim tijelima, što su ih oni stvorili radi ostvarivanja svojih ciljeva, nacijama jamčiti razvijanje i zračenje njihovih ponajboljih osobina, ali istodobno i omogućiti sigurnost i blagostanje koje svatko usmjeren samo na sebe ne može više pronaći.“
Kršćanstvo i poimanje države (Echo der Zeit, 1. siječnja 1953.)
„Nasuprot sveopćem gubljenju tradicije i nasuprot posvemašnjem društvenom preoblikovanju koje je u njemačkom narodu u tijeku, potrebne su bistre temeljne postavke kako bi se državno uređenje u Njemačkoj održalo na životu. One pak mogu izaći samo iz kršćanskih načela uređenja [Ordnungsprinzipien]. Nasuprot proteklim desetljećima, današnja kršćanska politika ne teži toliko obrani crkvenih interesa, nego primjeni bistrih načela kršćanskoga nauka na uređivanje javnog života. U ovoj zimi kada dolazi do prelaska s jednih na druge, osjećam potrebu obratiti se upravo aktivnim kršćanima. Želio bih njih za dolazeću godinu pozvati na odlučan kršćanski voljni impuls. Nije samo riječ o tomu da se iznosi i zastupa kršćanske temeljne postavke, nego prije svega o tomu da se one provode.“
Dobri duhovi Europe (Neue Literarische Welt, godište 4, br. 16, 25. kolovoza 1953.)
„Narodi Europe, koji su prije mnogo stoljeća tvorili istinsko duhovno jedinstvo, moraju najzad učiti iz povijesti. Kada je prije stotinu godina Francuz Victor Hugo napisao rečenicu ’Doći će dan u kojem ćeš ti Francuska, ti Rusijo, ti Italijo, ti Engleska, ti Njemačka, u kojem će se sve vaše nacije na kontinentu spojiti u nekom višem jedinstvu te sklopiti europsko bratstvo i graditi europsko bratstvo, ne tako da svoje vlastitosti i svoje slavne individualitete time izgubite!’ Tako bi iz razočaranja nad dosadašnjim neuspjesima u stvaranju višeg jedinstva mogla u najmanju ruku izrasti čvrsta europska volja za budućnosti. Najbolji Europljani prednjačili su na tom putu. Zapadnjačka zajednica narodā, kakvu su zamišljali Josef Görres i Constantin Frantz, suradnja sila u rješavanju civilizacijskih zadaća, kojoj je težio Otto von Bismarck, praktičan nauk što su ga iznjedrili Aristide Briand i Gustav Stresemann poslije Prvog, a Winston Churchill iz katastrofe Drugoga svjetskog rata, svi oni bijahu putokazi prema prvim združivanjima u ovim našima danima: Vijeće Europe, Montanska unija [=Europska zajednica za ugljen i čelik], Obrambena zajednica [nije uspjelo njezino stvaranje, Z. G.], Europska skupština, rad na ustavu. Tako je nastajala današnja europska jezgra šesterih zemalja. To je dobar početak, kada ga se mjeri po moru ruševina iz kojega je nastao, pa stoga omalovažavajuću podrugljivu označnicu „mala Europa“ nije zaslužio. To prvo povezivanje sadržava u sebi veličinu i bogatstvo europskog mišljenja te će u budućnosti pokazati svoju magnetnu privlačnu moć. Doba nacionalnih država prošlo je. Europi naime pripada i „Njemačka onkraj željezne zavjese“, jednako kao i susjedne zemlje koje danas još stoje postrani, i narodi kojima je sovjetski ’njet’ zapriječio put k zajedništvu. No, to više ne će dugo trajati…“
Njemačka – Francuska – Europa (Bulletin des Presse- und Informationsamtes der Bundesregierung, br. 60, 29. ožujka 1955., str. 489 i dalje )
Inkluzija obaveza za sve stanovnike na području EU
Inkluzija (latinski inclusio): općenito, radnja ili stanje uključivanja ili uključenosti nečega unutar određene skupine ili strukture. „Inkluzija za sve utjelovljenje je europskog načina života. Politike integracije i uključivanja od vitalnog su značaja za pridošlice i lokalne zajednice te pomažu u ujedinjenju društava i jačanju gospodarstva ”. Što je to inkluzija, što ona znači, nitko nema pojma, niti to itko pojašnjava. Nigdje nisam naišao na detaljno pojašnjenje što bi inkluzija konkretno na terenu EU značila. Kao da nekome nije uopće stalo da dođe do integracije u europsko društvo za 37 milijuna useljenika. 10% mladih u dobi između 15 i 34 godine rođenih u EU ima barem jednog roditelja rođenog u trećoj zemlji. Nije to mali broj rođenih u trećim zemljama, a sada žive u EU. Europski moćnici su „ sklepali“ i drugi, još manje jasan izričaj: „zaštita našeg europskog načina života“. Od čega se taj način europskog načina života sastoji, nema pojašnjenja. Isto tako, nema pojašnjenja kako i od koga zaštititi europski način života. Mislim da bi se pokojni Konrad Adenauer, jedan od začetnika europske ideje ujedinjenja, u grobu okretao kada bi pročitao te bezlične fraze. Osnivači EU bili su praktični katolici i zalagali su se za dijametralno suprotno od ovoga što imamo danas. Bili su to ljudi jasnih pogleda i ciljeva: Konrad Adenauer (kancelar Njemačke), Alcide De Gasperi (premijer Italije) te Jacque Delors (minstar financija u vladi Francuske).
Autor: Vladimir Trkmić