‘Ne samo da to ne možemo objasniti, već sigurno znamo da je to nemoguće objasniti, a to je zato što ta činjenica ustraje protiv svih najpoznatijih i najjednostavnijih zakona prirode’.
Povijest ovog nevjerojatnog čuda započela je navečer 14. kolovoza 1730. godine, uoči Velike Gospe. Svi su se stanovnici Siene okupili u katedrali kako bi proslavili svečanu večernju misu. Ostale crkve u gradu u to su vrijeme bile zatvorene. Lopovi su iskoristili priliku i provalili u crkvu svetog Franje. Tražeći dragocjenosti, razbili su vrata tabernakula i sa sobom ponijeli srebrni pleh pun posvećenih hostija, piše portal Dnevno.
Franjevci su tek ujutro shvatili da se noću dogodila krađa. Vijest o svetogrđu brzo se proširila među stanovnicima. Grad je pao u žalost, a vlasti su naredile da se lopovi progone svim sredstvima. Sljedećeg dana, kasno ujutro, jedan od stanara pronašao je pleh na kojem su bile hostije. Dva dana kasnije sjemeništarac Paolo Schiavvi, sudjelujući na svetoj misi u Gospinom svetištu u Provenzanu primijetio je da je kutija za skupljanje milodara do njega puna bijelih hostija.
Čudesne hostije u Sieni
Poslije mise odmah je obavijestio mjesnog župnika don G. Bozzegolija. Prilikom otvaranja kasice pronađena je 351 hostija, sva prljava i prekrivena paučinom. Sve su hostije temeljito očišćene i o svemu je izviješten mjesni nadbiskupa koji je odmah došao u Provenzano kako bi s franjevcima doznao jesu li to doista one Hostije ukradene iz bazilike sv. Franje. Pažljivo ispitivanje potvrdilo je pretpostavke da su hostije pronađene. Bilo ih je točno 348 cijelih i 6 polovica.
Sutradan je nadbiskup A. Zondadari u svečanoj procesiji na kojoj je sudjelovalo gotovo 3000 stanovnika s bakljama i pokorničkim križevima, prenio pronađene Hostije u baziliku sv. Franje. Priljev vjernika iz obližnjih sela i gradova bio je toliki da su Hostije danima morale biti izložene na javnom klanjanju. Ljudi su s velikom vjerom i ljubavlju obožavali svete hostije; na taj su način pokušali nagraditi Boga za svetogrđe. Za vrijeme svete pričesti vjernicima je podijeljeno više od 100 pronađenih hostija. No, što je više vremena odmicalo od ovog događaja, franjevci i narod su se više uvjeravali da se pronađene hostije više ne smiju jesti, već da se moraju čuvati izložene na javnom klanjanju. Kako su mjeseci i godine prolazile, svi su bili začuđeni kada su otkrili da hostije ne pokazuju znakove starenja, te da su zapanjujuće svježe i ugodnog mirisa.
Znanstvenici: ‘Hostije prkose svim prirodnim i kemijskim zakonima’
Prvo službeno priznanje Hostijama obavio je 14. travnja 1780. general Franjevačkog reda o. Carlo Vipera. U dekretu je napisao: “Činjenicu da se svete hostije održavaju apsolutno svježe 50 godina smatramo pravim čudom.”
Sljedeće priznanje čudesno sačuvanim Hostijama, od strane nadbiskupa Tiberia Borghesea, dogodilo se 9. veljače 1789. U njegovom izvješću napisano je:
“I ja i ljudi koji su me pratili, uz pomoć povećala, pomno smo pregledali Hostije, koje su bile postavljene na dvije patene. Pronašli smo njihovu izvanrednu svježinu i netaknut karakter”.
Nadbiskup je proveo pokus ostavljajući neposvećene hostije u zatvorenoj limenci 10 godina pored posvećenih hostija. Kada je, nakon 10 godina, konzerva otvorena, pokazalo se da je od neposvećenih hostija ostao samo tamnožuti prah. Povjerenstvo kojim je predsjedao biskup utvrdilo je da je ta činjenica dodatno potvrdilla i vječno čudo očuvanja u savršenoj svježini hostije posvećene 1730. godine.
Dana 15. lipnja 1815. nadbiskup Siene zadužio je posebnu komisiju, koju su činili teolozi i liječnici, da izvrši još jedan pregled svetih hostija.
Nakon pažljivog pregleda, komisija je potvrdila divnu činjenicu njihove stalne svježine. U povijesti je bilo mnogo sličnih dijagnoza i studija. Najozbiljnije je provedeno 1914. godine po nalogu pape Pija X. Istraživanje je provela skupina uglednih znanstvenika i profesora iz Siene i Pise.
Mikroskopski pregled pokazao je da su hostije napravljene od beskvasnog pšeničnog brašna, koje je očuvano u izvrsnom stanju. Testovi su pokazali normalan sadržaj škroba. Komisija je podsjetila da se beskvasni kruh može dugo čuvati samo ako je pripremljeno u sterilnim uvjetima i držano u antiseptičkoj posudi. Hostije su, pak, pečene na tradicionalan način i pohranjene u normalnim uvjetima – pa su bile izložene zraku i raznim mikroorganizmima. Dakle, trebale su se razgraditi nakon nekoliko godina.
Komisija je zaključila da savršeno očuvane Hostije, zadivljujuće svježine i divnog mirisa, protivno svim fizikalnim i kemijskim zakonima, svjedoče o velikom čudu koje znanost ne može objasniti. Glavni stručnjak koji je provodio istraživanje bio je svjetski poznati kemičar prof. Siro Grimaldi. U svojoj izjavi, istraživač je između ostalog napisao: “Savršeno očuvane svete čestice nefermentiranog kruha jedinstveni su fenomen koji poništava prirodni zakon očuvanja organske tvari. Ova je činjenica jedinstvena u analima znanosti.”
Sljedeća vještačenja obavljena su 3. lipnja 1922. u povodu prijenosa svetih hostija u novi ostenzorij. Rezultati ispitivanja pokazali su se identičnim prethodnima: potvrđeno je stanje savršenog očuvanja i svježine Hostija.
Fizičar Enrico Medi: Ovo je Bog, ovo je Prisutnost
Godine 1950. sagrađen je novi, dragocjeni ostenzorij u koji su smještene čudesne Hostije. Nažalost, to je postalo veliko iskušenje za lopove koji su ga orobili u noći s 5. na 6. kolovoza 1951. i raspršili svete Hostije po dnu tabernakula. Obaviješten o krađi, nadbiskup je osobno prebrojao Hostije. Bilo ih je svih 223 cijele i dvije polovice.
Hostije su do danas zadržale ugodan miris beskvasnog kruha, ostale netaknute i sjajne, kao da su pečene prije nekoliko dana. Treba imati na umu da su ove hostije, posvećene 1730. godine, zapravo tijelo Kristovo. Ovim čudesnim znakom Isus Krist želi osvijestiti sve ljude da je Euharistija On sam, stvarno prisutan u svom uskrslom Tijelu. Trebamo svim srcem zahvaliti Bogu za ovaj čudesni znak koji je dao da ojačamo našu vjeru u stvarnu prisutnost Uskrsloga Krista u Euharistiji.
Čudotvorne hostije prikazuju se za klanjanje sedamnaestog dana svakog mjeseca, na godišnjicu njihova otkrića nakon krađe 1730. Svake godine, na blagdan Tijelova, nose se u procesiji ulicama Siene. U pohodu sudjeluje tisuće vjernika.
Svjetski poznati talijanski fizičar Enrico Medi, nakon istraživanja Hostija, napisao je: “Povijest jamči apsolutni nastavak čuda: one su uvijek iste Hostije od 14. kolovoza 1730. Ljudsko znanje šuti pred tom činjenicom, umnoženom 223 puta, koja neprekidno traje više od 2,5 stoljeća. Ne samo da to ne možemo objasniti, već sigurno znamo da je to nemoguće objasniti, a to je zato što ta činjenica ustraje protiv svih najpoznatijih i najjednostavnijih zakona prirode. Ovdje imamo posla s intervencijom Uzroka koju znanost ne istražuje. Ova izravna Božja intervencija je čudo u strogom smislu riječi, koje kroz stoljeća svjedoči o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Euharistiji.”
U čast euharistijskog čuda, mnogi sveci i pape hodočastili su u Sienu: sv. Ivan Bosco, sv. Pio X., Bl. Benedikt XV, Pio XI, Pio XII, Bl. Ivan XXIII., Pavao VI.
Tijekom svog boravka u Sieni 14. rujna 1980., Sveti Otac Ivan Pavao II. dugo je klanjao Isusu nazočnom u čudesnim hostijama. Na kraju klanjanja zavikao je pun oduševljenja:
“Evo Prisutnosti!”