Danas Katolici diljem svijeta obilježavaju blagdan svetog Stjepana Prvomučenika, a ovaj dan u kontinentalnoj Hrvatskoj poznat je i pod nazivom Štefanje, dok je u Dalmaciji uvriježen naziv Stipanje.
Svetkovina svetoga Stjepana Prvomučenika slavi se dan nakon Božića, 26. prosinca, i to od 380. godine. A upravo zbog te blizine jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, promovira se kao svetkovina najbliža Kristu, kako bi se time naglasila i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.
Stjepan je bio prvi kršćanski mučenik, jedan od sedmorice đakona u počecima Crkve. Njegovo mučeništvo zabilježeno je u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska. Sveti Stjepan zbog svog propovijedanja Isusovog nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika, bio je oko 36. godine nakon Krista osuđen za bogohuljenje. Kazna je bila kamenovanje do smrti izvan gradskih zidina Jeruzalema.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u novi grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Prema tradiciji, oko 415. godine, svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je Stjepan sahranjen. Njegovi su ostaci iskopani – jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo sv. Lovre, još jednog đakona.
U Djelima apostolskim navodi se kako je Sveti Stjepan bio pun vjere, milosti i Duha Svetoga, no lažno su ga optužili da je govorio pogrdno protiv Mojsija i Boga. Pred Velikim vijećem narod mu je sudio na temelju takvih podmetnutih lažnih svjedočanstava. Sveti Stjepan pred Velikim je vijećem održao govor, što je dodatno uznemirio jeruzalemske starješine. Osudili su ga za bogohuljenje, izveli iz grada i kamenovali do smrti. Prije nego što je umro, sveti Stjepan rekao je: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh’, čime je pokazao da im oprašta i moli Boga da im oprosti.
Sveti Stjepan se, dakle, odrekao svog života i svega što je imao zbog Isusa Krista, pokazujući svojim primjerom da je za istinu spreman umrijeti. Nakon njegove smrti, ljudi koje je pozivao na obraćenje pobjegli su po Judeji i samarijskim krajevima u strahu od odmazde. Upravo taj bijeg obilježio je novi početak kršćanstva jer su razbježani ljudi počeli širiti evanđelje propovijedajući. Na taj način Crkva je rasla i širio se kršćanski nauk. Sveti Stjepan postao je zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolja i migrena. Do danas je ostao simbol oprosta, borbe protiv nepravde i prihvaćanja.
Na Stjepanje, Stipanje ili Štefanje, u sjevernim se hrvatskim krajevima štuje dan konja ili mazgi, jer je taj svtac njihov zaštitnik. U Istri su na taj dan ljudi izlazili s konjima, jahali ili se utrkivali.