Svaka zemlja ima svog zaštitnika ili zaštitnicu. Njemačka Gospa je kipić Isusa i Marije od svega 32 cm i spomen od tisuću godina, piše portal Dnevno.
Visoka je samo 32 centimetra, ali ima dugu povijest čuda i odanosti; 21. studenoga je njezin blagdan. Blažena Djevica Njemačke štuje se u Forliju, u crkvi Corpus Domini koja se ponekad naziva Svetištem Gospe Njemačke. Unutar dragocjenog relikvijara u svetištu, naime, nalazi se kip uklesan u kestenovom drvetu koji prikazuje Mariju kako sjedi na prijestolju. U krilu ima Isusa koji drži pogled uprtim u Majku, podižući desnu ruku u činu blagoslova, kao da je pita na koga bi trebao sići njegov blagoslov. Na glavama im počiva srebrna kruna optočena dragim kamenjem; Desnom rukom Marija drži grb samostana Corpus Domini, dok je izvorno držala bijelu ružu kao podsjetnik na njezinu iskonsku čistoću.
Priča o ovom kipu objavljena je 1900. godine, u povodu devetstote obljetnice na, u najmanju ruku zanimljiv događaj, koji će se ispostaviti kao iznimno čudesan.
Bila je 1000. godina i čovjek je bio u Brunswicku, na području nedaleko od današnjeg Braunschweiga u Njemačkoj, rano ujutro. Stajao je ispred konja kojeg je pokušavao potaknuti na pokret ali bezuspješno; konj se nije pomica. Stajao je tamo, mirno, ispred njega.
Pronalazak čudotvornog kipa
Ne znajući što da učini, čovjek podiže oči prema nebu, kao po nekom nagonu, kao da od neba traži pomoć. Međutim, iznenada, na njegovo čuđenje, pogled mu se skreće na kipić Djevice Marije.
Kip je zapravo bio na deblu drveta. Čovjek je bio izrazito religiozan, pa je kad je ugledao upravo taj kip odlučio je uzeti ga u ruke, s mnogo poštovanja. Prigrlio ju je na prsa i odlučio je odvesti kući. I konj je krenuo, sada.
Nakon što je stigao do kuće, vrlo pažljivo ga je odložio u sobu. Tako sljedećeg jutra, s velikom radošću, odlazi na mjesto gdje ga je postavio. Međutim, evo tužnog iznenađenja: figurici više nije bilo traga, Ona je nestala.
Kip se vraća na svoje mjesto
Ne znajući kako se ponašati, počeo je sumnjati u sebe, u ono što je učinio prethodnog dana, gotovo ne vjerujući svojim očima. Stoga trči natrag u šumu, na točno mjesto gdje je pronašao kip. Kao nekim čudom, kip se vratio na mjesto gdje ga je bio pronašao .
Za ovog čovjeka to je bio nedvosmislen znak da Marija zasigurno želi biti štovana upravo na tom mjestu, i nigdje drugdje. Kad se sve to utvrdilo, čovjek je odlučio na tom mjestu sagraditi mali hram Bogorodici. Odatle je za kratko vrijeme došlo do osnivanja ženskog samostana. Samostan je ostao aktivan stoljećima a u ovim dotad pustim krajevima redovnice su nekoliko stotina godina s velikim žarom štovale Gospu. Nažalost, luteranska hereza je polako stigla i na ovo sveto mjesto.
Tako se dogodilo da ju je vojvotkinja od Brunswicha, jako odana toj slici, odlučila ukloniti. Donijela ju je kao dar isusovcima iz Forlija, koji su osnovali crkvu, izgradili svetište u čast malenog drvenog kipa. Čuda su odmah počela, a priznato ih je 51; neobjašnjivih i prekrasnih čuda uz brojne zahvale i promijenjene živote u prisustvu malog Isusa i Marije.