Stephen Rosseti katolički je svećenik koji je na svome online dnevniku podijelio iskustva obnašanja egzorcizma ili izgona demona iz tijela.
Egzorcizam ili izgon zlih duhova, odnosno demona iz tijela zaposjednute osobe, katolička Crkva primjenjuje u trenucima samo kada su sva druga rješenja za pomoć zaposjednutoj osobi eliminirana, a za sam je proces potrebna i psihološka evaluacija.
Radi se o višestoljetnoj praksi kojom se izbija zla sila iz tijela vjernika, a koja mami zaposjednutu osobu na grijeh.
Stephen Rosseti podijelivši iskustva zadnje izvedenog egzorcizma upozorio je da egzorcizam kao i zaposjedanje osobe može izazvati veliki umor. Ona koja vrši praksu i ona na kojom se vrši.
“Kad smo započeli sesiju, osjećao sam se dobro. Međutim, na polovici egzorcizma osjećao sam se kao da je nestala sva moja snaga. Jedva sam se mogao kretati ili govoriti. Morao sam se prisiliti da izgovorim molitve. Tada je opsjednuta osoba također rekla: ‘Osjećam se jako, jako umorno.’ Ovo je čudno’, pomislio sam, ‘to se događa?”, piše Rosseti u svom online dnevniku.
“Tada mi je palo na pamet …. to je demonski. Dakle, naredio sam ‘demonima umora’ da odu. Ponavljao sam to iznova i iznova, ‘Demoni umora, u Sveto Isusovo Ime zapovijedam vam da odete.’ Na kraju se umor povukao i oboje smo se vratili zadatku.”
Rosseti upozorava da se radi o demonskom triku kojim zle sile pokušavaju učiniti sve kako bi zaustavile sesiju: “Ovo je još jedan demonski trik. Pokušavaju svašta da zaustave egzorcizam. Ova posebna varka je suptilna. Nikada ne biste pomislili da vas demoni mogu natjerati da se osjećate toliko umorno da se ne možete kretati”.
“Nedavno mi se laik požalio da kad god pokuša raditi u svojoj službi, obuzme ga nekarakterističan umor. To mu troši energiju i on jedva funkcionira. Vrlo je zanimljiva činjenica da umor ovu energičnu osobu obuzima tek kad započne svoju službu. Sumnjao sam na demonski uzrok i rekao sam mu to. Predložio sam mu da slobodno koristi svetu vodu nad sobom i svojim radnim mjestom, a također započinje svoju službu svakodnevnim molitvama za oslobođenje”, dodaje Stephen.
Za kraj u svome dnevniku zaključuje da većina napada iscrpljenosti ima fiziološke i/ili psihološke korijene, ali da ponekad imaju i demonsko porijeklo, pogotovo kada se to dogodi usred obavljanja egzorcima jer demoni očajnički ne žele da se nešto dogodi i usporavaju sesiju.