Crkvom je zavladao sveti strah, žena je u jecanju pala na koljena
Nedjelja, dan kad milijuni katolika diljem svijeta pristupaju velikom euharistijskom čudu – pretvorbi kruha u Tijelo i Krv Isusa Krista Spasitelja. Padre Pio je rekao da kad bi ljudi uistinu bili svjesni te milosti, tog čuda koje nam daje Gospodin – sebe kao hranu, da bi svaka crkva imala zaštitare na svojim vratima zbog gužve koja bi bila pristuna na svakoj euharistiji. Nažalost, to nije tako. Milijuni zaista primaju svetu pričest, ali mnogi nemaju vjere u Isusove riječi: Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”
Zbog toga nam iz preobilja svog milosrđa Gospodin neumorno daje znakove, dokaze o pravoj prisutnosti od samog početka, prve euharistijske večera, pa sve do današnjeg dna. Jedno takvo čudo dogodilo se kad je u staroj crkvi sv. Petra misu predvodio papa Grgur u 6. stoljeću.
U trenutku pretvorbe jedna se žena u crkvi počela grohotom smijati. Kad ju je pitao za razlog smijeha, ona je rekla kako je baš ona radila ručno te hostije i da joj je smiješno da su one sada postale Tijelo i Krvi Isusa Krista. Papa joj je tada zabranio primanje Pričesti i zamolio Boga da ju prosvijetli. Kad je Papa završio s molitvom vidio nekoliko hostija koje je ta žena pripremala počele su krvariti a vidljivo je bilo i meso. Kad je hostija prokrvarila, Papa se nije zčudio jer je njegova vjera bila jaka, ali ih je pokazao ženi koja je pala na koljena i počela plakati u kajanju. Čak dvije od tih hostija sačuvane su nepromijenje je do dana današnjeg i mogu se štovati u samostanu Benediktinaca u Njemačkoj u Andechsu. Riječ je o hostijama koje su nepromijenjene od 6. stoljeća što je uistinu zapnjujućee.Žena se obratila a sve u crkvi obuzeo je sveti strah istine o Presvetom Gospodinu.
Neka nam Gospodin da milost da vjerujemo u istinu koju nam neumorno želi dokazati – istinu o Tijelu i Krvi Boga prisutnog za svakom euharistijom.