Dokazi za postojanje Isusa Krista, pa čak i uskrsnuća postoje, samo ih treba htjeti vidjeti!
Mnogi ljudi koji danas pokušavaju dokazati da Isus nije postojao su smiješni i pomalo neznanstveni.
Zanimljivo je vidjeti u koliko je nekršćanskih i protukršćanskih povijesnih izvora spomenut Isus. Nekršćanski pisci o njemu su pisali više nego što su pisali o, primjerice drugom rimskom caru Tiberiju! A najzanimljivije je to da ti izvori potvrđuju sadržaj Novog zavjeta!
„U vrijeme Poncija Pilata živio je mudar čovjek po imenu Isus…”
Josip Flavije (o. 37. – o. 100.), najveći židovski povjesničar toga vremena, koji nije bio kršćanin, u svom općepoznatom djelu Židovske starine (dovršio ih je oko 93. po. Kr.) piše:
„U to vrijeme (vrijeme Poncija Pilata) živio je mudar čovjek po imenu Isus. Dobro se vladao i bio je poznat po svojim krepostima. Mnogi su Židovi i pogani postali njegovim učenicima. Kada ga je Pilat osudio na smrt raspinjanjem, nisu ga napustili ti koji su od ranije bili njegovi učenici. Oni su izvijestili da im se ukazao tri dana nakon raspeća i da je bio živ. Prema tome je moguće da je on Mesija kojem su proroci pripisivali čuda.” (18. knjiga, 3. ulomak, 3. poglavlje)
To nije jedino mjesto na kojem Josip Flavije spominje Isusa. U drugom ulomku svojeg djela Starine otkriva kako je novi veliki židovski svećenik (Ananija mlađi) iskoristio ʽrupuʼ u rimskoj vladavini kako bi dao ubiti Jakova, Isusova brata. Naime, 62. g. po. Kr. rimski upravitelj Fest je iznenada preminuo obavljajući svoju službu. Njegovu je nasljedniku Albinu trebalo tri mjeseca da dođe u Judeju i to je Ananiji bilo dovoljno da izvrši svoj prljavi naum. Josip Flavije taj događaj opisuje ovako:
„Fest je mrtav a Albin je na putu pa je on (veliki svećenik Ananija) sazvao Veliko vijeće te je pred njega doveo brata Isusova kojeg su zvali Krist, čije je ime bilo Jakov te neke druge (neke od njegovih drugova). Kada je Ananija protiv tih ljudi sastavio optužnicu, u kojoj je stajalo da krše zakon, predao ih je da ih se kamenuje.”
Dakle, ovdje imamo još jedan spomen Isusa, koji potječe iz prvog stoljeća ali i potvrdu da je on imao brata Jakova koji očito nije bio omiljen među židovskim vlastima. Je li moguće da su Jakova podvrgli mučenju zato što je bio vođa Jeruzalemske crkve, kako nam kazuje Novi zavjet? Koliko nekršćanskih izvora spominje Isusa?
Isus se u nekršćanskim izvorima spominje više puta nego što se spominje drugi rimski car!
Osim Josipa Flavija poznato je još devet nekršćanskih pisaca koji spominju Isusa u rasponu od 150 godina od njegova života. Nasuprot tome rimskog cara Tiberija, koji je vladao u Isusovo vrijeme, tijekom tih 150 godina spominje ukupno devet nekršćanskih izvora. Dakle, Isus se u nekršćanskim izvorima spominje više puta nego što se spominje drugi rimski car. Kad tim izvorima pribrojimo one kršćanske, tada ukupan broj autorâ koji spominju Isusa dobrano nadmašuje broj onih koji spominju cara Tiberija: Isusa spominje 43 autorâ dok cara Tiberija spominje njih deset! Neki se od tih nekršćanskih izvora, poput Celza, Tacita i židovskog Talmuda, mogu smatrati protu-kršćanskim. Iako ta djela ne sadrže nijedno svjedočanstvo očevidaca koje bi proturječilo događajima opisanima u novozavjetnim spisima, ton autorâ tih djela izrazito je protu-kršćanski. Evo što možemo saznati od tih te od manje pristranih nekršćanskih izvora. Naime, ti izvori potvrđuju određene činjenice o ranom kršćanstvu koje nam pomažu sastaviti radnju koja je nevjerojatno podudarna s radnjom Novog zavjeta.
Ne-kršćanski pisci iznijeli radnju koji se podudara s Novim zavjetom
Evo što vidimo kad saberemo svih deset nekršćanskih izvještaja:
Isus je živio u doba cara Tiberija.
Isus je živio kreposnim životom.
Činio je čudesa.
Imao je brata Jakova.
Proglasili su ga Mesijom.
Bio je razapet pod Poncijem Pilatom.
Bio je razapet uoči židovske Pashe.
Kad je umro, Zemljom je zavladala tama i dogodio se potres.
Njegovi su učenici vjerovali da je ustao iz mrtvih.
Njegovi su učenici bili spremni umrijeti za svoja uvjerenja.
Kršćanstvo se ubrzo proširilo sve do Rima.
Njegovi učenici nisu priznavali rimske bogove nego su se klanjali Isusu kao Bogu.
Ako Isus nije postojao, kako su ne-kršćanski pisci zajednički mogli iznijeti radnju koji se podudara s Novim zavjetom?
U svjetlu ovih nekršćanskih izvještaja možemo jasno ustvrditi kako nema sumnje da je teorija prema kojoj Isus nije nikada postojao neopravdana. Ako Isus nije postojao, kako su ne-kršćanski pisci zajednički mogli iznijeti radnju koji se podudara s Novim zavjetom? No implikacije koje proizlaze iz ovih izvještaja vode nas još dalje. Što nam oni govore o Novome zavjetu? Izgleda da ga ovi ne-kršćanski izvori potvrđuju. (…)
Iz knjige: “Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist”
Ova će knjiga biti posebno zanimljiva onima koji kršćanstvo smatraju izmišljotinom, a svim će kršćanima poslužiti kao izvanredno sredstvo za jačanje vlastite vjere te kao izvor konkretnih argumenata i dokaza za njezinu obranu.(book.hr)
Ateistički novinar dvije godine istražujući pokušao dokazati da je uskrsnuće laž, pa postao kršćanin
Lee Patrick Strobel bivši je nagrađivani istraživački novinar, završio je novinarstvo na Sveučilištu Missouri ali i magisterij prava na Yaleu. Bio je dugogodišnji novinar Chicago Tribunea i drugih novina 14 godina.. Imao je nekoliko nagrađivanih novinarskih priča a ono što je najvažnije od svega – bio je ateist. Sa 16 godina je odlučio da Bog ne postoji i tako je živio. Oženio je Leslie, suprugu koju je poznavao od djetinjstva, koja je bila agnostik, imali su dvoje djece. On je bio nagrađivani istraživački novinar ona majka. Imali su skladnu obitelj. Kako govori, naoko su se podudarali u svemu u stavovima i razmišljanjima.
No, njegova supruga se spletom raznih okolnosti odnosno po Božjoj providnosti obratila, krenula u crkvu, i krstila. Imala je susret sa Živim Isusom, i postala je kršćanka. Lee je tada poludio. ‘Prva riječ koja mi je prošla kroz glavu kad sam čuo da je kršćanka bila je – razvod’. ‘Bilo je to posve ludo za mene. Odjednom sam imao osjećaj da me vara s nekim tamo Isusom. Bio sam jedini muškarac u njenom životu i sada odjednom pojavio se neki Isus kojeg ona gleda i štuje, i još kaže da priča s njim. Mislio sam da je luda.’
S obzirom na to da je dugo godina radio kao istraživački novinar znao je da su činjenice ključ po kojem treba djelovati. Tada je odlučio krenuti u avanturu života i odlučio svoj ‘poludjeloj’ supruzi činjenicama dokazati da je zalutala u sektu i fantaziju. Svoju istraživačku priču nazvao je: Slučaj Isus Krist.
‘Nisam više znao što da radim sa suprugom koja priča tamo s nekim Isusom, te sam odlučio svoju istraživačku pozadinu u iskustvo iskoristiti da joj dokažem fantaziju zvanu Isus. Priznajem, vidio sam dobre i pozitivne promjene na njoj ali istodobno sam ju želio izvući iz tog kulta jer nisam htio tu promjenu. Htio sam svoju ženu nazad. Mislio sam da je spašavam. Tako sam pokrenuo istragu i pokušao utvrditi je li kršćanstvo smisleno i ima li vjerodostojnost. Mislio sam da taj slučaj mogu riješiti preko jednog vikenda, no uskoro sam shvatio da ludim, bila je to kao vreća za udaranje koja se stalno vraćala nazad.
Što god sam krenuo demantirati, nisam uspio. Sustavno sam nalazio dokaze – dokaze za uskrsnuće Isusa Krsta. Razgovarao sam s povjesničarima svih vrsta, psiholozima, liječnicima koji su i sami bili ateisti no u čak dvije godine istraživanja nisam našao niti jednu činjenicu kojom sam mogao pobiti da je ono što je zapisano u Bibliji laž ili neistina. Bilo je nevjerojatno. Moje istraživanje je trajalo dvije godine i očajno sam tražio dokaz da je Isus Krist laž! Na kraju sam sjeo posložio sve dokaze koje imam i priznao: Bože, pobijedio si! Ja sam slijedeći činjenice o Isusovom raspeću i uskrsnuću, samo činjenice bio prisiljen povjerovati u Boga.
Dapače, u ove dvije godine shvatio sam da nebrojeno više dokaza imam da je Krist uskrsnuo nego što imam dokaza da potkrijepim svoj ateizam’ – svjedoči Lee Strobel koji je ovu priču svjedočio u svim svjetskim medijima kao što su CNN, Fox News, ABC itd. jer je odmah nakon završetka istrage napisao knjigu o nevjerojatnoj istrazi i ateiste koji je do vjernika došao pomoću znanstvenih činjenica i koja se rasprodala u nevjerojatnih 14 milijuna primjeraka. Knjiga naime sadrži sve intervjue sa znanstvenicima koji potvrđuju Isusa Krista. Knjiga ne sadrži ništa osim znanosti. Lee Strobel je pred dokazima zaplakao, uskoro se krstio te postao pastor. Danas je kršćanski autor, izdao je još mnoštvo knjiga koje na istom principu znanstveno dokazuju vjeru u Isusa Krista, a o njegovoj priči godine 2017. izašao je i film pod nazivom – Case for Christ koji vam preporučujemo pogledati!