Prije dvije godine bila je velika zabrinutost oko Kristove trnove krune. Kada je vatra gotovo uništila crkvu Notre-Dame u Parizu, ovo je bio prvi predmet koji je neustrašivi svećenik iznio kroz plamen da ga spasi. Iznenađujuće, ova vrhovna relikvija Raspeća prošla je još i gore i preživjela. Izbjegla je nacističku strast prema relikvijama Muke tijekom njihove okupacije Pariza, ali je bila vrlo blizu uništenja tijekom Francuske revolucije 1789., piše portal Dnevno.
Bilo je to strašno vrijeme biti kršćanska relikvija ili svećenik. Bilo koji sveti artefakt napravljen od dragocjenog materijala bio skinut i uništen. Na sreću, trska i trnje imaju malu komercijalnu vrijednost. Za razliku od mnogih drugih tijekom revolucije, kruna je čudesno spašena kada je njezin dom opljačkan.
Skladište za ovaj izuzetni predmet nije bila Notre-Dame sve do Francuske revolucije. Nedugo nakon dolaska u Francusku, kruna od trnja je bila čuvana u crkvi čije je postojanje bilo jeza za već ogorčene pariške revolucionare. La Sainte-Chapelle (Sveta kapela) izgrađena je uglavnom za kraljeve potrebe, unutar njegove kraljevske palače. Bilo je to i skladište za kraljevu zbirku svetih relikvija. Najvažniju od njih, Kristovu krunu kupio je kralj Luj IX 1239. Jedini francuski vladar koji je postao svetac, imao je skupocjene svete suvenire.
La Sainte-Chapelle je sama po sebi trebala biti golemi relikvijar, izlog trnove krune. Cijena relikvije bila je nevjerojatnih 13.134 zlatnika. Kako bi spriječio da to izgleda kao svjetovna kupnja, kralj je umjesto toga dogovorio otplatu dugova prethodnog vlasnika. Trošak kapelice, koji je bio pothvat bez poštede, bio je manji od trećine te svote. Gledano na današnji način, kruna je bila najskuplji kolekcionarski predmet koji je svijet ikada vidio.
Najbolja stvar u vezi s Trnovom krunom bila je to što se mogla podijeliti. To nije lako sa slikom ili skulpturom, ali trnje se moglo ukloniti i prezentirati kao najpoželjniji dar u kršćanskom svijetu. To su radili razni francuski kraljevi. Čudno, revolucionari su poštovali njezin integritet više od kraljeva koji su toliko željeli ostaviti dojam. Iz tog razloga nijedan njezin dio nije nestao od 1790. godine. Prije toga, raspušteno trnje bilo je nadaleko rašireno.
Gotovo sve provjereno trnje stoljećima se nalazi u crkvenim zbirkama. A jedan trn je i u Hrvatskoj. Mnogi, naime ne znaju za veliku milost koju čuva naša zemlja, odnosno benediktinke sv. Margarite u Pagu već stotinama godina. Mnogi nisu svjesni veličine ovog dara i činjenice da je upravo Hrvatska, uz Francusku jedna od zemlja na svijetu koja ima službenu potvrdu Svete Stolice da se, kod nas u Pagu, nalazi Sveti Trn. O tome više čitajte ovdje.
U većini slučajeva moguće je vidjeti samo relikvijar, a ne trnje. Postoje neke posude koje izgledaju kao monstranca, dopuštajući vjernicima da gledaju ovo poniženje koje je osmišljeno za “Kralja Židova”. Trnje je dugačko, oštro i tvrdo – kako bi se očekivalo od rimskog mučenja. Evanđeljima nedostaju pojedinosti o točnoj prirodi Kristove krune, ali na području Jeruzalema postoje neki zastrašujuće potomci trnja od prije dva tisućljeća.
Čini se čudnim da je izložen baš kao i bilo koji drugi artefakt u Britanskom muzeju kada je u svoje vrijeme to bio najcjenjeniji predmet u privatnim rukama. Bezbroj posjetitelja danas nesvjesno luta pokraj relikvijara, dok bi mu u prošlim stoljećima vjernici prilazili na koljenima.