U knjizi, Sastanci s nebom, liječnik po imenu Reggie Anderson iz Alabame opisuje “dar” kojeg ima, a može osjeti odlazak onih koji umiru na jednoj dubljoj mističnoj razini: “Doživio sam rastanak vela – veo koji odvaja ovaj život od onog sljedećeg. Dok sam držao umiruću ženu za ruke, osjetio sam kako toplina njezine duše prolazi kraj mog obraza kad je napustila njezino tijelo, zapljusnuta neobjašnjivo prohladnim povjetarcem u inače ustajaloj prostoriji. Osjetio sam poznati miris jorgovana i citrusa i znao sam da se veo rastapa kako bi omogućio njenoj duši da prođe. Od tog prvog pacijenta hodao sam s nebrojenim drugima do praga neba i gledao ih kako ulaze u raj. U mnogim prilikama, dok sam se držao za ruke s umirućima, Bog mi je dopustio da zavirim u nebeski ulaz gdje sam gledao kako svaki pacijent klizi na sljedeći, vječni svijet. Osjetio sam Isusa s druge strane, kako stoji u predvorju neba, dočekujući mrtve koji su oživjeli. Ugledao sam nadrealne boje i prizore i čuo zvukove intenzivnije od bilo čega što sam ikada doživio u ovom svijetu. Udahnuo sam mirise jorgovana, citrusa, svježe izrezbarenog cedra i kruha koji se peče – mirisnije nego što sam ikad mislio da je moguće”, piše u knjizi, objavio je portal Dnevno.
“Gdje zlo prisutno miriše sumpor, a tijelo koje je ostarjelo izgleda pljesnivo. Nebo je potpuno drugačije. Ništa na zemlji nije slično tome. Miris je citrusan je i cvjetan, ali ni jedan buket ne može to približiti”.
Miris neba koji osjeti i spominje dr. Anderson osjetili su mnogi ljudi u blizini svetaca i mističara. Primjerice u susretu s mističarkom Marijom Esperanzom ljudi su opisivali neopisive mirise ruža, a svjedoci govore da su stigme Padre Pia velikog sveca, također mirisale na ruže. Ovaj neobjašnjivi cvjetni miris osjećao se intenzivno kod otkopavanja neraspadnutog tijela svete Bernardice, vidjelice iz Lurda, čemu su svjedočili brojni svećenici, kao i kod tijela svetog Charbela, libanonskog svetca. O nebeskom mirisu svjedoče i brojni ljudi koji prisustvuju na ukazanjima Gospe, ali govore o njemu i diljem svijeta kao iskustvu prilikom intenzivne molitve ili prije i nakon određenih čudesnih ozdravljanja.
“Udišući miris neba, osjetio sam mir i tišinu koje sam osjećao kao dječak kada bih ležao na leđima i gledao u nebo Alabame”, kaže dr. Anderson, koji se bavi obiteljskom medicinom već dvadeset pet godina. “Toplina u sobi [umiruće osobe] bila je kao da me sunce grli dok mi je aromatični proljetni povjetarac škakljao lice. Ali nije to bio samo miris. Bilo je i drugih osjeta, poput sjaja koji se pojavio iznad i desno od pacijenta”.
“Učinio je sobu svjetlijom i toplijom prije nego što je brzo nestala. Ovi i drugi znakovi s neba natjerali su me da čeznem za vremenom kada ću ja biti taj koji ću prijeći”, svjedoči on.