U jeku pandemije u Poljskoj je započela revolucionarna molitvena kampanja katoličkih muškaraca s krunicama koja se do danas proširila na 40 zemalja svijeta u kojima muškarci svake prve subote u mjesecu izlaze na ulicu i mole krunicu, moleći za svoje obitelji i čitave narode i vjerujući u Gospin zagovor. Zašto? Zato što vjernici diljem svijeta osjećaju duhovni rat oko nas i odazivaju se u duhovne bitke protiv zala koji su preplavili svijet. Vjeruju u nadmoć krunice nad zlom, a razlog tome je što su kroz čitavu povijest krunice uživali plodove veličanstvenih pobjeda koje ovdje donosimo.
Djevica Marija je za vjernike katolike kapetanica nebeskih vojski koju je Bog odredio za kraj vremena, pozornicu povijesti kroz koju počinjemo prolaziti. Ona je dala čovječanstvu središnje oružje za borbu na toj krajnoj pozornici svijeta, a to je sveta krunica.
Od trinaestog stoljeća, kada je isporučena svetom Dominiku, postala je najmoćniji instrument koji je ikada postojao za rješavanje problema, i pobjedu nad protivnicima u raznim bitkama.
I malo po malo dokazi njezine moći su rasle. Ovdje ćemo govoriti o velikim bitkama, bliskim našem vremenu, koje je Gospa izvojevala za kršćane zazivanjem krunice, s neprijateljima sličnim ovima koje i danas imamo. Jer, mi gazimo kroz nevolju posljednjih vremena.
I znamo da za ovo vrijeme Gospodin želi uspostaviti pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu. Zato što je u nju stavio zapovijed da nas vodi u doba mira, koje će doći nakon pročišćenja svijeta. Povijest nam pokazuje da je Ona oduvijek bila Kapetanica Nebeskih Vojski na zemlji. Oni koje je vodila pobjeđivali su u bitci za bitkom protiv neprijatelja kršćanstva, posebno služeći se svetom krunicom.
Na primjer, katolička Španjolska boreći se pod Njezinom zastavom povratila je golema prostranstva svog teritorija koje je uzurpirao islam.
Drugdje su brojčano nadmoćni kršćani pobijedili protiv Osmanlija u bitkama kod Lepanta i Beča, nakon što su molili Marijinu pomoć putem krunice.
U Americi je Gospa od Guadalupea dramatično preobrazila povijest kontinenta obrativši 10 milijuna domorodačkih ljudi na katoličanstvo samo svojom pojavom.
Bitka za bitkom diljem svijeta pokazuje sličnu priču. Kršćani su brojčano nadjačani, apeliraju na Njezinu pomoć, i niotkuda se dogodi nešto čudno što kršćane odvede do pobjede.
Na primjer, 1920., tijekom bitke za Varšavu, činilo se da će Sovjeti lako poraziti Poljake. A 15. kolovoza, na dan Uznesenja Gospe, kada se ruska vojska približavala rijeci Visli, u oblacima iznad rijeke vidjela se slika Gospe od Čenstohove, koja je zastrašila boljševike. Crvena armija je poražena u onome što je danas poznato kao “Čudo na Visli”, što je zaustavilo širenje komunizma u zapadnoj Europi.
Filipini i milijuni s krunicom
Još jedan spektakularan slučaj dogodio se 1986. godine na Filipinima. Diktatura Ferdinanda Marcosa, koja je trajala 20 godina, uzdrmana je izborom Corazon “Cory” Aquina. Ali kada je Marcosov režim morao predati vlast, diktator je odlučio da neće otići. I poslao je svoju vojsku s tenkovima i vojnicima, da zadrže kontrolu nad zemljom svim mogućim sredstvima.
Marcos je izdao zapovijed da se puca u ljude ako je potrebno.
Kardinal Jaime Sin prepričava što su mu vojnici lojalni Marcosu tada rekli. Bili su spremni pucati na ljude. Tenkovi su jurišali u gomilu koja je molila i pokazivala svoje krunice. Izvješća govore da je više od milijun filipinskih muškaraca, žena i djece molilo svoje krunice dok su vojnici išli prema njima. Tada su, prema riječima ovih vojnika, među oblacima ugledali oblik križa i ukazala im se lijepa dama.
Stajala je ispred tenkova, mislili su da je časna sestra, obučena u plavo. Bila je jako lijepa i oči su joj blistale.
I obratila im se govoreći: “Dragi vojnici, stanite! Ne nastavljajte! Nemojte povrijediti moju djecu!” I kada su to čuli, vojnici su sišli s tenkova i pridružili se narodu. To je bio kraj onih vjernih Marcosu. Režim je završio beskrvno, spriječen u posljednjem trenutku vjerom ispunjenom molitvama milijuna ljudi.
Također je na isti način sveta Klara Asiška nekoliko puta odbijala Saracene moleći pred njima. Htjeli su upasti u samostan, ali nisu mogli zbog revnosti časnih sestara koje su molile krunicu.
Isto se dogodilo sa Svetom Ružom Limskom, kada su nizozemski pirati krenuli zauzeti luku Callao. I stanovništvo, predvođeno Ružom Limskom, usrdno se molilo i natjeralo ih da pobjegnu bez ikakve štete gradu. Zato je papa Pio IX rekao “Dajte mi vojsku koja moli krunicu i osvojit ću svijet.”
U Austriji 70 tisuća ljudi obvezalo se moliti krunicu
Tako se i Austrija oslobodila komunizma 1955. Tri godine je katolička Austrija nakon Drugog svjetskog rata bila pod vlašću komunističke Rusije. Franjevački svećenik po imenu otac Petrus podsjetio je na priču o tome kako su kršćani u 16. stoljeću krunicom porazili Turke u bitci kod Lepanta, iako su bili brojčano nadjačani. I pokrenuo križarski pohod krunice. 70.000 ljudi obvezalo se svaki dan moliti krunicu na nakanu da se Austrija oslobodi ruske dominacije. Austrija je bila vrijedna Sovjetima zbog svog strateškog položaja i bogatstva resursa.
Ali 13. svibnja 1955., na godišnjicu prvog Gospinog ukazanja u Fatimi, ateistički ruski režim je, potpuno bez presedana, potpisao sporazum o napuštanju Austrije. Nitko nije poginuo, a nitko nije ni ozlijeđen.
Nadalje, krunicom je spašen Brazil od instaliranja komunizma početkom 60-ih
Početkom 1960-ih svijet je bio u stanju straha i zbunjenosti. Sovjeti su pokušavali napredovati preuzimajući što više zemalja u komunizam.
Kuba je pala u ruke Sovjeta 1959., a Brazil je bio još jedno planirano mjesto za osvajanje. Brazilski predsjednik, Joao Goulart, zalagao se za komunistički oblik vladavine. Počeo je postavljati poznate komuniste na visoke državne položaje, a građane je pokušavao uvjeriti da je komunizam dobar za zemlju. Katoličanstvo je bilo jako u zemlji, a kardinal de Barros Cámara rekao je da bi Brazil, slijedeći smjernice Djevice iz Fatime, mogao srušiti komunističku prijetnju molitvom i pokorom.
Dok je predsjednik Goulart ismijavao krunicu, rekavši da će vlada, bez recitiranja molitava krunice, spasiti zemlju. Brazilka po imenu Doña Amelia Bastos bila je jako zabrinuta zbog neposredne opasnosti. I jedne noći slušajući svog muža kako govori o crvenoj opasnosti, odlučila je da i ona može učiniti nešto po tom pitanju. Zaključila je da je politika postala previše važna da bi bila prepuštena isključivo muškarcima.
Osnovala je grupu pod nazivom Ženska kampanja za demokraciju i počela regrutirati što više ljudi da mole krunicu u velikim grupama, kako bi osujetila plan komunističkog preuzimanja vlasti. Plodovi su se odmah vidjeli. U Belo Horizonteu, grupa od 20.000 žena koje su naglas molile krunicu razbile su prokomunističke prosvjede. I ovaj mirni prosvjed potaknuo je katolkinje da krenu naprijed.
Uz pomoć neba i jak utjecaj kardinala de Barrosa Cámare, Doña Amelia je regrutirala impresivnih 600 000 žena koje su marširale u São Paulu kako bi molile krunicu za mir.
Svoj prosvjed nazvali su “Marš obitelji s Bogom prema slobodi”, moleći Majku Božju da oslobodi Brazil od sudbine i patnje žena mučenica Kube, Poljske, Mađarske i drugih porobljenih naroda.
Leonel Brizola, visoki dužnosnik komunističke vlade, razbjesnio se kada je njegov govor pokvarila buka 3000 žena koje su molile krunicu u sabornici. Mnoge demonstracije krunice održane su u većim gradovima, unatoč prijetnjama vojnom akcijom protiv ženskog križarskog rata.
I pod tim sve većim pritiskom, 1. travnja 1964. predsjednik Goulart je pobjegao iz zemlje zajedno s nekoliko članova vlade.
Nijedan život nije izgubljen u ovom nevjerojatnom mirnom antikomunističkom prosvjedu, koji mnogi svjedoci opisuju kao jedan od najdirljivijih prosvjeda u brazilskoj povijesti.
Hrvati i krunica
Povjesničar Josip Jurčević svojevremeno je podsjetio koliko je vjera hrvatskog naroda u zagovor Blažene Djevice Marije doprinijela, po mnogima nemogućim pobjedama, našeg naroda nad mnogo jačim neprijateljima:
Mnoge hrvatske bitke kroz domovinsku povijest obilježile su pobjede i svaka veća i značajnija pobjeda Hrvata povezana je s vjerom u Boga i Blaženom Djevicom Marijom ili Gospom.
Sjetimo se slavne pobjede hrvatskih branitelja grada Sinja 1715. godine kada je 700 Hrvata pobijedilo puno nadmoćniju tursku vojsku koju je predvodio Mehmed-paša, a zasluge za pobjedu se pripisuju Blaženoj Djevici Mariji ili Gospi Sinjskoj. Samo 700 Hrvata je branilo Sinj, a fra Pavao Vučković sa samo šest fratara i nešto naroda je molio ispred Gospine slike danonoćno tražeći u molitvi pomoć i zaštitu – krunicom.
I tako je oko 60.000 turaka u tijeku najžešće bitke počelo panično bježati. Branitelji Sinja su u početku pomislili da je to taktička varka turskih vojnika, ali su kasnije shvatili da su zapravo stvarno počeli bježati. Kasnije se u krugovima turske vojske pričalo da su u Sinju Turci vidjeli ženu svu u sjaju kako se šeta po gradu pa ih je uz bolest srdobolju uhvatio i panični strah te su počeli bježati.
Možda najteža bitka Hrvata je ona za opstanak hrvatskog naroda i države
Od početka Domovinskog rata molila se krunica. Molila se na trgovima, skloništima, ulicama, crkvama…svi su bili sjedinjeni u molitvi i svi su bili kao jedno srce i jedna duša, a oko nas je odjekivalo : “Zdravo Marijo”…molilo se za mir, slobodu i pobjedu naših branitelja. Skoro svaki branitelj je imao krunicu oko vrata i onaj tko je bio vjernik i tko nije i dok su vojnici bili na ratištu u pozadini i u skloništima se molila krunica.
Prva čuda su se pokazala odmah u početku rata. Vukovar je bio u okruženju, razarala ga je i napadala četvrta europska vojna sila, kolone tenkova i oklopnih transportera bile su kilometrima dugačke, a sve su išle prema Vukovaru kojega je s kalašnjikovima, koktelima i sa slabim naoružanjem branilo samo 1800 branitelja, ali neprijatelj nije mogao tek tako osvojiti niti Vukovar niti Hrvatsku.
U tom periodu Hrvatska je bila slabo naoružana i nije imala baš nekakvo jako topništvo, ali to topništvo je zamijenila molitva krunice preko koje su Gospa i Gospodin Isus čuvao naše branitelje na svim frontovima širom Hrvatske. Mogli bi slobodno reći da čak Hrvatska vojska nije imala ni razvijenu radio ili žičnu vezu na frontovima, ali da je krunica bila najbolja veza koja je umjesto sa zapovjedništvom povezivala branitelje s Blaženom Djevicom Marijom koja je pomagala braniteljima. Mi Hrvati slobodno možemo reći da smo Marijanski narod i snagom krunice su se naši branitelji oduprli zlu i agresiji i konačno su uz pomoć Boga i Blažene Djevice Marije došli do pobjede i do slobode.