Fra Nikola Jurišić, član Hercegovačke franjevačke provincije opisao je za Radio Međugorje kada ispovijed nije valjana, što je laki, a što teški grijeh te što ako u ispovjedaonici naiđemo na osudu.
Jurišić je odgovorio na pitanje kada je ispovijed napravljeno pravilno i kada je ona valjana. Ono što neki vjernici možda i ne znaju, grijesi se ispovijedaju po vrsti i po broju.
“Teški grijeh obilježavaju tri stvari. To je teški prijestup neke Božje zapovijedi koji je bio svjestan i slobodan. Teški grijeh u nama ruši sve odnose s Bogom i drugima, dok laki nema toliku snagu. Laki grijeh nema toliko jaki utjecaj na duhovno raspoloženje, ne narušava naše odnose tako snažno kao što to čini teži ili smrtni grijeh.
Zato se svi grijesi u ispovijedi nabrajaju po vrsti i po broju. Primjerice, ako sam učinio tešku bogopsovku, mora se reći barem otprilike koliko je to puta bilo. U ispovijedi je potrebno ispovjediti teške grijehe, a laki se preporučaju ispovjediti.
Za valjanost svete ispovijedi potrebne su dvije stvari sa strane svećenika koji ispovijeda. To su da je valjano zaređen od strane valjano zaređenog biskupa te da ima ovlast ispovijedanja na području na kojem ispovijeda. Ako nedostaje nešto od toga, svaka ispovijed kod toga svećenika bit će nevaljana.
Sa strane onoga koji se ispovijeda potrebno je sljedeće. Da ima namjeru više ne griješiti, da se kaje za svoje grijehe i da u ispovijedi cjelovito kaže svaki grijeh koji je počinio od svojeg krštenja ili zadnje ispovijedi”, rekao je fra Nikola u jednom dijelu videa.
Ostatak pogledaju u nastavku.