Živio je u IV. stoljeću u Saragosi. Zahvaljujući svojoj kulturi i govorničkim vještinama bio je izabran za suradnika mjesnoga biskupa Valerija. Kada je, početkom IV. stoljeća, Dioklecijan pokrenuo progone protiv kršćana, upravitelj Valencije uhitio je i bacio u okove biskupa Valerija i njegova tajnika. Vinko se vješto usprotivio tužbama što ih je upravitelj upućivao pa je ovaj izgubio strpljenje i srčanog đakona podvrgnuo okrutnom mučenju ali ga nije uspio navesti na odreknuće vjere. Unatoč teškim mukama Vinko se nije potužio pa je upravitelj, još više razjaren, izdao nalog da ga postave na ugodnu postelju kako bi mu oduzeo zadovoljstvo mučeničke smrti. No, odvažni je đakon upravo preminuo dok su ga premještali. Gorljivost svetog Vinka podsjeća da se nitko u srcu pretjerano ne uzda kad govori i da se nitko ne uzda u svoje sile kad trpi iskušenje, jer od Boga nam je mudrost da razborito govorimo dobre stvari, od njega je i strpljivost da hrabro podnesemo zlo.
Unatoč teškim mukama Vinko se nije potužio pa je upravitelj, još više razjaren izdao nalog da ga postave na ugodnu postelju kako bi mu oduzeo zadovoljstvo mučeničke smrti.