Sveti Bernard, benediktinac iz Burgundije, privukao je mnoge svjetske svećenike u svoj samostan u Clairvauxu u Francuskoj.
Bernard i njegovi svećenici svojim su uobičajenim žarom za obraćenje grešnika postidili mnoge ljude u francuskom društvu u 12. stoljeću.
Pod njegovim je okriljima bio i jedan stranac – svećenik koji je bio potpuno mlak – nije bio niti ravnodušan niti je gorio za Vjerom.
Umjesto da je pokušao postati gorljiviji, on je njegovao svoju mlaku dušu sve do smrti. Kad je umro, nije se pokajao za svoje nejasne, polovične načine življenja vjere.
Kad se njegovo tijelo hladilo u lijesu, njegovi su kolegi svećenici nudili misu zadušnicu za njegovu dušu. Na svetoj misi jedan od vrlo starih svećenika koji je imao veličanstvenu krepost bio je prosvijetljen i dobio spoznaju da mlaki svećenik nije bio osuđen na pakao, već je bio u najjačem dijelu Čistilišta.
Noć nakon toga, mlaki se svećenik ukazao starom svećeniku rekao: “Jučer ste saznali za moju žalosnu sudbinu. Ovo je mučenje što ga sada prolazim za svoju krivicu.”
Odveo je starog svećenika do ponora u kojem je bila bijela vatra. “Evo mjesta na kojem ministri božanske pravde imaju zapovijed da me muče, oni me ne prestaju bacati u ovaj ponor i izvlače me samo da bi me opet ubacili u njega, ne dajući mi ni trenutka predaha.”
Za života bio je svećenik posvemašnje hladnoće, ali u Čistilištu je bio napadnut u plamenu toliko vrućem da prkosi ljudskom razumijevanju.
Jutro nakon vizija mlakog svećenika u Čistilištu, stari svećenik potražio je svog pretpostavljenog, sv. Bernarda i rekao mu o svojoj viziji. Bernard je to shvatio kao ozbiljno Božje upozorenje i pozvao sve svećenike svog reda. Oči su mu se caklile od suza dok im je govorio o stanju mlakog svećenika i tražio od njih da učine sve što mogu kako bi olakšali bratu ovu patnju.
Sudbina ovog svećenika podsjeća na Otkrivenje 3:16: Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta, piše Dnevno.hr.