Antonio Ruffini rođen je u Rimu 1907. 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća. Ime je dobio u čast svetog Antuna. Najstariji je od tri dječaka, a živio je u pobožnoj obitelji s vrlo brižnim odnosom prema siromašnima. Majka mu je umrla kada je Antonio bio vrlo mlad. Antonio je imao samo osnovnu školu, ali je od malih nogu molio srcem, a ne iz knjiga. Prvu viziju Isusa i Marije imao je kada je imao 17 godina. Uštedio je svoj novac i otišao u Afriku kao misionar laik. Ostao je godinu dana obilazeći sva sela, ulazeći u kolibe da se brine o bolesnicima i krsti novorođenčad. Vratio se u Afriku još nekoliko puta i činilo se da ima dar jezika, a to je sposobnost govora i razumijevanja stranih jezika, a da ih nikada nije proučavao. Čak je poznavao i dijalekte raznih plemena. Bio je i iscjelitelj u Africi. Postavljao bi ljudima pitanja o njihovim bolestima, a onda bi ih Bog liječio biljnim lijekovima koje bi Antonio pronalazio, kuhao i dijelio. Nije znao što radi – sve je to bilo instinktivno. Ubrzo se pročulo i do ostalih sela.
Manifestacija krvavih stigmi u Antoniju Ruffiniju dogodila se 12. kolovoza 1951.dok se vraćao s posla kao predstavnik tvrtke koja je izrađivala papir za zamatanje, duž Via Appia, od Rima do Terracine, na starom autu. Bilo je jako vruće i Ruffinija je obuzela nepodnošljiva žeđ. Nakon što je zaustavio automobil, krenuo je u potragu za fontanom koju je ubrzo pronašao. Odjednom je u fontani ugledao ženu, bosu, prekrivenu crnim ogrtačem, za koju je vjerovao da je lokalni seljak koji je također došao piti. Kad je stigao, rekla mu je: „Pijte ako ste žedni! “I dodala: “Koliko te boli? “Ruffini, koji je otišao popiti gutljaj vode, vidio je da je voda promijenjena u krv. Vidjevši to, Ruffini se, ne shvaćajući što se događa, okrenuo prema dami. Nasmiješila mu se i odmah mu počela pričati o Bogu i Njegovoj ljubavi prema ljudima.
Kada je vizija nestala, Ruffini je, dirnut i oduševljen, otišao do auta, ali kada ga je pokušao upaliti, primijetio je da mu je na leđima i dlanovima otvoreno nešto što je izgledalo kao veliki mjehurići crvenkaste krvi, kao da je krvario. Nekoliko dana kasnije, iznenada ga je u noći probudila jaka buka vjetra i kiše te je ustao da zatvori prozor. Ali on je na svoje zaprepaštenje vidio da je nebo puno zvijezda i da je noć tiha. Na nogama je osjetio malo vlage, nešto neobično, i s iznenađenjem primijetio da su mu se na leđima i tabanima pojavile rane poput onih na rukama. Od tada je Antonio Ruffini u potpunosti posvećen dobrotvornim akcijama za bolesne i duhovnoj pomoći čovječanstva.
Ruffini o Papi
Otac Kramer je prije nekoliko godina napisao ove komentare u vezi s Antoniom Ruffinijem: “I sam sam poznavao Ruffinija mnogo godina. Početkom 1990-ih Ruffinija su u njegovoj kući izravno pitali: “Je li Ivan Pavao II Papa koji će obaviti posvetu Rusije?” Odgovorio je: “Ne, nije Ivan Pavao. Neće to biti ni njegov neposredni nasljednik, već onaj nakon toga. On je taj koji će posvetiti Rusiju.”
Antonio Ruffini umro je u 92. godini, a čak je i na samrtnoj postelji žestoko izjavio da su rane na njegovim rukama, slične onima koje je imao Krist, “Božji dar”.