Po ovim znakovima možeš razlikovati svoj duh!

Iz knjige velikog sveca Ljudevita Montfortskog.

Iako nije lako spoznati da možda i nismo tako pobožni kako mislimo, ipak donosimo ovaj dio teksta iz knjige velikog sveca Ljudevita Montfortskog koji govori o tome kako ispitujući samo naš odnos prema molitvi Zdravo Marijo možemo razlikovati jesmo li Božji ili đavolji, čak i ako smo katolici vrlo pobožni, ovo može biti znak da baš i nismo tako ispravni….

…Među divnim stvarima koje je Presveta Djevica objavila blaženom Alanu de la Roche – a mi znamo da je ovaj veliki Marijin pobožnik pod zakletvom potvrdio primljene objave – tri su najvažnije: prva, da su nemar, mlakosti i odbojnost prema anđeoskom pozdravu, koji je obnovio svijet vjerojatni i skori znak vječne osude; druga, da osobe pobožne tom istom božanskom pozdravu imaju veliki predznak predodređenja; treća, da oni koji su primili od Boga milost da ljube Presvetu Djevicu i da joj s ljubavlju služe, u tome trebaju biti krajnje brižni i nastaviti je ljubiti i služiti joj, sve dok ih njezin Sin po njoj ne učini građanima neba, u stupnju slave koja će biti srazmjerna njihovim zaslugama.

Krivovjernici i svi đavolski sinovi koji imaju očigledne znakove odbačenja preziru Zdravomariju. Doduše, još nauče Oče naš, ali ne i Zdravo Marijo: radije bi sobom nosili zmiju nego li krunicu ili ružarij. Također i među katolicima, oni koji imaju predznak osude ne mare za krunicu i ružarij, zapostavljaju molitvu krunice ili je izmole mlako i u žurbi.

Kada ne bih vjerovao ni jednoj objavi koje je imao blaženi Alan, dosta bi mi bilo moje osobno iskustvo da se uvjerim u ovu zastrašujuću, a ipak utješnu istinu. Ne znam i ne vidim jasno, kako jedna na izgled tako malo vrijedna pobožnost može biti nepogrešiv znak vječnog spasenja, a ne imati je znak odbačenja. Ipak, to je istinito.

Vidimo također kako i sljedbenici novih nauka osuđenih u današnje vrijeme od Crkve, da usprkos svoje velike prividne pobožnosti, jako zanemaruju krunicu i nastoje je pod najraznovrsnijim izgovorima izbaciti iz duha i srca osoba koje im se približavaju. Dakako, oni dobro paze da javno ne osude krunicu, ružarij, škapular, kao što to čine Kalvinisti, ali njihov način djelovanja da uspiju u svojoj nakani je toliko više opasan i štetan koliko je podmukao. O tome ćemo malo naprijed govoriti.



Moja Zdravo Marijo, moj Ružarij, moja krunica je moja molitva; to je moje najsigurnije sredstvo kako bih razlučio one koji su vođeni Duhom Božjim od onih koji su u zabludama zloga duha. Ja sam poznavao duše koje izgleda kao da su letjele kao orlovi preko oblaka po njihovoj uzvišenoj kontemplaciji a bile su nažalost prevarene od đavla. Mogao sam otkriti njihovu zabludu samo pomoću Zdravomarije i Ružarija jer su je oni odbacivali kao onu molitvu koja ne zaslužuje njihovo poštovanje.

Zdravomarija je jedna nebeska i božanska rosa koja, padajući u dušu predodređenika, donosi joj čudesnu plodnost i proizvodi svaku vrstu krijeposti. I što više je duša natopljena ovom molitvom, to više postaje prosvijetljena u duhu, rasplamsala u srcu i ojačana protiv svakog svog neprijatelja. Zdravomarija je jedna prodorna i usijana strjelica: ako je jedan propovjednik sjedini s Božjom Riječju koju propovijeda, dobija snagu da probode, potrese i obrati i najtvrđa srca, pa sve i ako nije nadaren velikim prirodnim talentom za propovijedanje. Bila je to otajstvena strijela koju je Presveta Djevica – kako sam već rekao – preporučila Svetom Dominiku i blaženom Alanu kao najučinkovitije sredstvo za obraćenje krivovjernika i grješnika. Od tada propovjednici imaju običaj – tvrdi sveti Ante – moliti Zdravomariju prije svojih propovijedi…..

Iz knjige: Čudesna tajna svete krunice za obratiti se i spasiti se

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI