Slučaj se odnosi na djevojku od šesnaest godina koju je posvojio divan katolički par. Bila je jedno od troje posvojene djece u obitelji od šestero. Ostalo troje bila su vlastita djeca roditelja. Roditelji su kontaktirali svećenika kojeg su poznavali, zabrinuti zbog promjena u ponašanju djevojčice. Nije mogla primiti svetu pričest i počela je izlaziti iz crkve baš u trenutku kada se dijelila euharistija. Na kraju je odbila uopće ići u crkvu. Ona je bila uzrok svojevrsnog lukavo izrežiranog raskola i razaranja u obično mirnom domu, piše portal Dnevno.
Svećenik koji je razgovarao s djevojkom na početku je saznao da je prije imala neka čudna iskustva; kad je pogledala križ u crkvi, činio joj se deformiranim i osjetila je silnu želju da uništi svete predmete. Upravo zbog tih osjećaja nije htjela ići u crkvu. Kasnije ju je ispunio strah od susreta sa svećenikom kojeg je jednom vidjela kako ide na konferenciju s roditeljima, čije je lice bilo deformirano dok ga je gledala.
Ovaj svećenik ju je tada uputio k meni. Zamolio sam roditelje da sa kćerkom odu liječniku. Jesu, i on ju je smatrao normalnom: i tjelesno i psihički sposobnom. Ipak, isti problem je ostao i djevojka mi se vratila.
Kao školovani savjetnik, počeo sam dublje kopati po materiji i otkrio dublje uzroke njezina trenutnog stanja. Otprilike devet mjeseci ranije, potpisala je pakt sa Sotonom koji je uključivao potpunu predanost Zlu. Nikada nije pročitala ništa o takvom postupku – čula je samo kako kolege iz razreda o tome raspravljaju u školi, pod utjecajem filmova koje su gledali.
Otkrila je da je mogla imati “izvantjelesna iskustva” i osjetila kako nestaje (to se nikada nije dogodilo u prisutnosti druge osobe). Osim toga, u svojoj sobi navečer je molila Sotoni.
U ovoj sam situaciji razgovarao o slučaju s drugim svećenikom koji je imao iskustva u službi oslobođenja. Odlučili smo se moliti s njom. Pokazalo se da je ova odluka početak procesa razlučivanja.
Pomolili smo se drugi put – pristala je doći samo na zahtjev roditelja, a i zato što ju je počeo paralizirati strah, ometajući svaki normalan način života. Potonje iskustvo se sve više otkrivalo. Razgovarali smo s njom na nekoliko različitih jezika dok smo se molili, a ona je odgovarala na svima, iako je znala samo engleski. Smatrali smo da nam je za rješavanje ovog slučaja potrebno odobrenje biskupa. Dao je dopuštenje za provođenje formalnog egzorcizma prema starom rimskom ritualu.
Za to smo se pripremili trodnevnim postom. Dvije časne sestre su nam pomogle jer smo imali posla s mladom ženom. Dobili smo dopuštenje da unesemo sakralne predmete radi zaštite i također blagoslovimo djevojku u odgovarajuće vrijeme.
Na samom početku egzorcizma djevojka je napala mog kolegu svećenika i u tren oka izvukla ciborij iz njegovog unutarnjeg džepa. Hvala Bogu da nije bilo profanacije. Otkrila je i njegova razmišljanja, u tom trenutku negativna prema njoj.
Tijekom egzorcizma, koji se sastojao od dva pokušaja, djevojka je u sav glas otkrila informacije kojih se kasnije nije sjećala. Imala je propuste u pamćenju – ulazila je u razdoblja velike zbunjenosti i – levitirala je, a ponekad, iako nije bila teška, nas četvero je jedva mogli zadržati. Bogohuljenja i laži koje je izgovarala o drugima bile su krajnje odvratne. Kap gorčine izlila se u stanju potpunog duševnog ludila. Međutim, dok smo se molili, otkrili smo da je duh prijevare i zbunjenosti još uvijek prevladao nad njom.
Na kraju je ova mlada žena oslobođena. Pokazala je veliko pokajanje i odvojila se od svega. Trenutno je udana i ima dvoje male djece. Kad smo je zadnji put vidjeli, izgledala je blistavo i redovito je išla u crkvu bez daljnjih poteškoća.
Svećenik, Benedict Heron