PORUKA GOSPE FATIMSKE O PAKLU: Čeka nas UŽAS ako ne poslušamo poruku SPASA!

Posebno je za današnje vrijeme važno znati da je Isus kralj poniznosti a Sotona revolucije, bune i bunta koji okreće čovjeka protiv čovjeka!

U subotu 13. svibnja obilježavamo 100 godišnjicu ukazanja Gospe u Fatimi na kojoj će sudjelovati i papa Franjo i na kojoj će malene pastiriće Franju i Jacintu papa proglasiti svetima. Riječ je o pastirićima, dječici koja su u dobi od 9, 10 i 7 godina koje je Gospa provela kroz mistične tajne neba, djeci koja su primila upozorenja ali poruku spasa za cijelo čovječanstvo preko takozvane Fatimske tajne. Fatimska tajna podijeljena je u tri dijela, a prvi dio fatimske poruke je poruka užasa u upozorenja na postojanje pakla! Naime, mi živimo u svijetu u kojem se Sotona jako trudi uvjeriti ljude čak i vjernike da pakao apsolutno ne postoji. Tamo gdje uspje uvjeriti u to, tamo postiže svoje velike pobjede jer osoba nije svjesna da grijehom može izgubiti vječni život uz Gospodina, i slobodna je činiti grijeh, a to naposlijetku vodi do onog što pakao i jest – vječna odsutnost Boga i svega dobrog u čovjeku!

Vizija pakla

Gospa je pastirićima pokazala sljedeće: Vidjeli su ognjeno more, a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše. Izgledali su kao prozirna crna ili smeđa žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a u vis su ih podizali plamenovi. Padali su na sve strane, dok su se čuli strašni krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Vragovi su izgledali kao stravične, jezive nepoznate životinje.

Bila je to doista zastrašujuća scena koja bi uplašila i odrasle ljude kamoli ne malenu dječicu a sestra Lucija, treća vidjelica i rođakinja Franje i Jacinte kasnije je ovu viziju komentirala riječima: Ta vizija trajala je samo trenutak, zahvaljujući našoj dobroj nebeskoj Majci koja je u svom prvom ukazanju obećala da će nas voditi u raj. Bez toga, mislim da bismo umrli od užasa i straha.

Pakao doista jest i užas i veliki strah, i svako tko ljubi Boga zapravo ima jedan jedini strah a to je strah od toga da se grijehom ne odvoji od Boga i Božje milosti. To je strah od Božje pravednosti koji nas štiti od toga da taložimo smrtne grijehe u svojim srcima. Svatko tko ljubi Boga, boji se da svojim djelima Boga ne izgubi svjestan da s Bogom gubi i vječni život u ljubavi.



Naime, sve što je dobro u čovjeku i u svijetu, baš svaka molekula dobrote i milosti je od Boga tako da je užasno i pomisliti kako bi izgledao ovaj svijet u odsutnosti baš svega dobrog, sveg svijetla – to je pakao i to će zapasti one ljude koji svojom voljom odluče u svoje srce umjesto ljubavi i dobrog taložiti mrak i smrt. To će zapasti one koji nemaju strah od grijeha i one koji svojom voljom odbiju Boga i njegovo spasenje, onako kako je to učinio Sotona! Tamo neće završiti oni koji se za svog života ma kakve god teške grijehe činili iskreno pokaju i zatraže milost spasenja jer Isus je svakako milosrdan, no nismo ni svjesni koliko je onih duša koje tvrdokorno ustraju u smrtnom grijehu čak i u posljednjem času.

Katekizam o paklu

Katekizam Katoličke Crkve potvrđuje postojanje pakla i ono dakle nije imaginarno mjesto za ‘strašiti ljude’ već stvarno mjesto očaja i užasa u kojem prevladava tama u odsutnosti Božjeg svijetla. Katekizam govori sljedeće:

033 Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: “tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života” (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. [598] Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima, koje označujemo riječju “pakao”.

1034 Isus često govori o “geheni”, o vatri “koja se ne gasi”,[599] pripremljenoj onima koji do kraja života odbijaju vjerovati i obratiti se, i gdje se istodobno može izgubiti duša i tijelo.[600] Isus teškim riječima navješćuje da će “poslati svoje anđele da pokupe sve (…) bezakonike i bace ih u peć ognjenu” (Mt 13,41-42), i da će izreći osudu: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni” (Mt 25,41).

1035 Crkva u svom naučavanju potvrđuje opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnom grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, “vječni oganj”.[601] Glavna se paklena muka sastoji u vječnom odjeljenju od Boga, u kojemu jedinome može čovjek naći život i sreću, za što je stvoren i za čime teži.

Upute za Spas

Naime kad je Gospa pastirićima pokazala užase pakla ona to nije učinila kako bi pastiriće i svijet samo uplašila, već naprotiv kako bi im dala oružje za borbu – borbu za duše. Na nama vjernicima nije da, kao po nekim običajima, – tjeramo svoje bližnje u pakao, da ih proklinjemo i da ih mi osuđujemo na vječnu propast. Na nama vjernicima je da uđemo u bitku za duše i da blagoslovom i zagovornom molitvom spašavamo duše svijeta od pakla!

U drugoj fatimskoj poruci Gospa govori: ”Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi ustanoviti pobožnost mome Prečistom Srcu.” Nakon toga je zatražila posvećenje Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinom kako bi svijet konačno imao mir, što se do dana današnjeg nije dogodilo onako kako je to Gospa tražila.

Pokorom do trijumfa Marijina Srca

Gospa u ovoj poruci jasno traži i zagovornu molitvu rekavši pastirićima: “Kada molite krunicu, nakon svakog otajstva (desetice) recite: “O Moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje Milosrđe!”

Dakle, Gospa nam daje točne upute kako spasiti duše od pakla kojeg su pastirići vidjeli. Ta uputa posebno se očituje u trećem djelu fatimske tajne koji govori POKORI kao o jedinom važnom načinu za spasenje duša kako bi po Gospinom proročanstvu trijumfiralo Njezino Prečisto Srce

Prva scena: Anđeo s ognjenim mačem, koji izgleda kao da će spaliti svijet. Snažnim glasom je kliktao: “Pokora, pokora, pokora!” Plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću iz Marijine ruke. Svijetu prijeti kazna ako ne čini pokoru i ne časti Isusa i Mariju.

Druga scena: Progon Crkve, pape, biskupa, redovnika, redovnica, muškaraca i žena – ubijeni su od skupine vojnika koji su koristili vatreno oružje.

Treća scena: Veliki povratak ljudi Bogu. Dva anđela imaju posude u koje sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu. Slijedi proslava i trijumf Marijinog Prečistog Srca.

Sotona je kralj revolucije, Isus kralj poniznosti

U ovoj trećoj tajni skriveno je nešto što je jako važno za današnje vrijeme. A to je poziv na pokoru. Naime Sotona jako preko medija i drugih sredstava priopćavanja informacija u ljudima želi probuditi bunu, nemir, očaj, strah suprotstavljanje i borbu s autoritetima i vlastima. On želi cijeli svijet zaratiti. On želi da izađemo na ulice i počnemo ubijati jedni druge što se već događa u brojnim gradovima svijeta. On želi da se čovjek okrene protiv čovjeka i to sve on već sada čini i to pod krinkom slobode. On želi revolucije, on je kralj revolucija. A Isus? On je kralj mira i poniznosti, šutnje i pokore. Dakle, posve suprotno od onog na što nas ovaj svijet priprema.

Naime, kako bi se očuvali od pakla koji se dobrim djelom odvija već tu na zemlji najvažnije je sačuvati mir, kroz pokoru, i molitvu za sebe, svoje obitelji a onda i za sve duše svijeta. Trpjeti, trpjeti, trpjeti u šutnji kao što je to Marija činila. Ona je sabirala a današnje žene, primjerice,  pod utjecajem sotone baš ništa ne sabiru, već samo prosipaju blago. Izlaze na ulice i pod krinkom slobode krešte da bi ubijale djecu.  I muževi su bijesni također. Isus je šutio dok su ga vrijeđali, pljuvali, bičevali i mučili. Što mi činimo? Na svaku i najmanju nepravdu proklinjemo, psujemo klevećemo, osuđujemo. Isus i Marija od ovog svijeta traže šutnju i pokoru. Svaku bol svoga srca prikazati za duše i spas duša ovoga svijeta jer samo u toj čudesnoj ljubavi šutnji, blagoslivljanja i žrtve Marijino Srce može trijumfirati. Sotona ne želi da njezino srce trijumfira.  Zato je važno za sve kršćane danas, kada je zlo baš preplavilo svaki ugao svijeta, što više se povlačiti u šutnju svoga srca i osluškivati pozive Duha! I zapamtite, Isus je kralj poniznosti i nikako drugačije nego žrtvom u poniznosti ne možemo doći do spasa za ovaj svijet! Doći do mira za kojim tako žudimo! Nikakve revolucije, prosvjedi i nasilna rušenja nepravde ovog svijeta jer i sam Pavao je jesno rekao: nije boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih sila na nebesima” (Ef 6,12).

Zle sile na nebesima možete uništiti jedino onim što sotona mrzi: poniznost, molitva, žrtva, ljubav – POKORA i naravno Posvećenje Prečistom Srcu Isusovom i Marijinom!

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI