Sv. Alfons Marija Liguori ovu devetnicu je zamislio kao pripravu za slavljenje Božića. Molitva devetnice počinje 16. prosinca i uključuje razmatranja sv. Alfonsa. Probajte svaki dan naći tišinu u svom srcu, pročitati razmatranje te o njemu razmisliti, nad njim zastati. Na kraju svakog dana mole se litanije Djetetu Isusu koje se nalaze na kraju teksta.
Prvi dan: O LJUBAVI BOŽJOJ DA JE POSTAO ČOVJEKOM
Promatraj beskrajnu ljubav koju nam je Bog iskazao kad je postao čovjekom kako bi nam zadobio vječno spasenje. Adam naš prvi otac je sagriješio, i pobunio se protiv Boga te je bio izagnan iz Raja i osuđen na smrt skupa s nama, njegovim potomstvom. Ali evo Sin Božji videći izgubljena čovjeka da bi ga oslobodio od smrti prikaza sebe postajući čovjekom i odluči da će za njega umrijeti na Križu. Ali Sine, kao da mu je tada govorio Otac, promisli jer ćeš na zemlji morati voditi ponizan i mučan život. Morati ćeš se roditi u hladnoj štalici, biti položen u životinjske jaslice. Morati ćeš bježati u Egipat da bi izbjegao Herodovim rukama. Vrateći se iz Egipta živjeti ćeš kao zanatlija u siromašnoj radionici, ponizan i prezren. Konačno u muci ćeš od boli izdahnuti na Križu. postiđen i napušten od svih. A Sin kao da odgovara Ocu: “Ništa zato svime sam zadovoljna samo da spasim čovjeka.
Šta bi se reklo da neki Princ, videći mrtvoga crva iz samilosti prema njenu želi postati crv i oprati ga u svojoj krvi, umrijeti za njega da bi mu dao život? Više od toga je za mene učinila Vječna Riječ, koja budući da je Bog je hitjela postati crv kao mi, umrijeti za nas da bi nam zadobila izgubljeni život u Božanskoj milosti. Sin Božji videći da po tolikom darovima koje nam je dao ne može zadobiti našu ljubav šta učini? Postade čovjekom i dade nam sama sebe. Čovjek prezirući Boga, kaže sv. Fulgencije, udalji se od njega, ali Bog ljubeći čovjeka dođe s Neba kako bi ga pronašao. A zašto je došao? Došao je da bi čovjek spoznao koliko ga Bog ljubi i da barem tako iz zahvalnosti uzljubi Boga. I životinje koje idu za nama postanu ljubljene, a mi zašto smo tako nezahvalni s Bogom koji silazi s Neba na zemlju kako bi ga ljudi uzljubili? Jednoga dana neki svećenik moleći i izgovarajući riječi u misi “I Riječ je tijelom postala” primijeti da neki čovjek ne učini ni najmanji znak poštovanja vidje kako ga đavao udari i prekori riječima: “Ah, nezahvalniče, da je Bog toliko učinio za mene koliko je učinio za tebe bio bih stalno prignut licem do zemlje zahvaljujući mu”.
Molitva: O veliki Sine Božji postao si čovjekom da bi te ljudi uzljubili. Ah gdje je ljubav ljudi? Ti si dao krv i život za spasenje naših duša, a zašto smo mi tako nezahvalni pa umjesto da te ljubimo preziremo te s toliko nezahvalnosti. Moj Gospodine ja sam bio jedan od onih koji su te više vrijeđali, ali tvoja muka je moja nada. Iz ljubavi po kojoj si postao čovjekom i umro na Križu oprosti mi sve grijehe kojima sam te povrijedio. Ljubim te utjelovljena Riječi, ljubim te moj Bože, ljubim te beskrajna dobroto i kajem se za sve grijehe, htio bih od boli kajanja umrijeti. Isuse udijeli mi svoju ljubav da više ne živim nezahvalan prema tebi koji si mi toliku ljubav iskazao. Želim te zauvijek ljubiti. Udijeli mi svetu ustrajnost. O Marijo Majko Božja i majko moja isprosi mi od tvoga Sina milost da ga uvijek ljubim sve do smrti.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Drugi dan: O BOŽJOJ LJUBAVI KAD SE RODIO KAO DIJETE
Sin Božji koji je iz ljubavi došao k nama mogao je postati čovjekom pojavljujući se u odrasloj dobi, kao što se pojavio Adam kad je bio stvoren, ali jer djeca znaju privući više ljubavi onih koji ih gledaju zato se je i on htio na zemlji pojaviti kao dijete. I to kao najsiromašnije i prezrenije dijete koje se rodilo. Sv. Petar Krizolog piše: Tako se htio roditi naš Bog jer je htio da na taj način bude ljubljen. Još je prorok Izajija prorekao da se Sin Božji treba roditi kao dijete i tako se nama potpuno dati iz ljubavi koju nam je posvjedočio: Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan (Iz 9,6).
Ah moj Isuse, moj najveći i istinski Bože što te je s Neba privuklo da se rodiš u šalici ako ne ljubav koju imaš prema ljudima. Tko te je iz krila Očeva vodio i položio u jaslice? Tko te je od kraljevanja iznad zvijezda položio da počivaš na slamici? Tko te između anđeoskih korova doveo da budeš među dvije životinje? Ti koji svetim plamenom raspaljuješ Serafine sad se treseš od hladnoće u jednoj štali. Ti koji pokrećeš nebesa i sunce sada da bi se pomaknuo trebaš nekoga tko će te primiti u naručje. Tebi koji proviđaš hranu ljudima i životinjama sad je potrebno malo mlijeka da te uzdrži u životu. Tebe koji si radost Neba sada čujem kako plačeš i udišeš. Kaži mi tko te je do tih bijeda doveo. Što učini, učini ljubav kaže sv. Bernard, učinila je to ljubav koju imaš za ljude.
Molitva: O drago moje Dijete kaži mi što si došao raditi na ovoj zemlji, što tražiš ? Ah, već shvaćam došao si umrijeti za mene da bi me oslobodio od Pakla. Došao si tražiti mene, izgubljenu ovcu, da više ne bježim nego da te ljubim. O moj Isuse, moje blago, živote moj, ljubavi moja i sve moje, ako tebe ne ljubim koga da ljubim? Gdje mogu pronaći oca, prijatelja, zaručnika ljupkijeg od tebe koji bi me više ljubio? Ljubim te dragi moj Bože, ljubim te jedino moje dobro. Žao mi je što sam bio toliko godina u svijetu a nisam te ljubio, naprotiv vrijeđao sam te i prezirao. Oprosti mi ljubljeni moj Otkupitelju, daj da se pokajem za takvo svoje ponašanje. Kajem se svom dušom. Oprosti mi i udijeli mi milost da se više ne odijelim od tebe i da te ljubim cijelog preostalog života. Ljubavi moja sav se tebi predajem, primi me, ne odbi me iako to zaslužujem. Marijo ti si moja odvjetnica, ti ćeš mi svojim molitvama zadobiti sve što želim od tvoga Sina; moli ga da mi oprosti i da mi da svetu ustrajnost sve do smrti.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Treći dan: O ISUSOVU SIROMAŠNOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA
Bog je predvidio da u vremenu kad se ima roditi njegov Sin na zemlji iziđe naredba careva da se svatko ide upisati na popisu stanovništava u mjestu porijekla. I tako budući da je Josip sa svojom zaručnicom morao ići u Betlehem da se upiše dođe vrijeme Mariji da rodi. Nije bila prihvaćena u kuću, a ni u prenoćištu za siromahe te je bila je primorana tu noć provesti u štalici i u njoj poroditi nebeskoga Kralja. Da se Isus rodio u Nazaretu, istina bio bi se rodio kao siromah, ali bi barem imao suhu sobicu, malo vatre, tople povoje i ugodniju kolijevku.
Ali ne, on se htio roditi u onoj hladnoj štalici, bez ogrijeva, htio je da mu jasle budu kolijevkom, da mu malo grube slame posluži za krevetić, a sve to kako bi više trpio. Uđimo dakle u Betlehemsku štalicu, ali uđimo s vjerom. Ako uđemo bez vjere, vidjeti ćemo samo jedno siromašno dijete koje pobuđuje samilost, diviti se njegovoj ljepoti, dijete koje plače zbog hladnoće i neudobne slame koja ga probada. Ali ako uđemo s vjerom vidjeti ćemo daje to Dijete Sin Božji koji je iz ljubavi prema nama došao na zemlju, i toliko trpi da bi zadovoljio za naše grijehe. Pa kako je moguće ne zahvaliti mu i ne ljubiti ga?
Molitva: O slatko moje dijete, kako sam, znajući koliko si trpio za mene, mogao biti tako nezahvalan i tako te povrijediti? Te tvoje suzice kojima plačeš, to siromaštvo koje si izabrao iz ljubavi prema meni potiču me na nadu u oproštenje grijeha kojima sam te povrijedio. Kajem se moj Isuse, za svaki put kad sam ti okrenuo leđa i ljubim te više od svega. Bože moj i sve moje! od sada pa nadalje ti ćeš biti moje jedino blago i jedino dobro. Kažem ti sa sv.Ignacijem Loyolskim: “Daj mi tvoju ljubav, daj mi tvoju milost i dovoljno sam bogat.” Ništa drugo ne želim, niti tražim, samo ti si dovoljan, Isuse moj, živote moj i ljubavi moja.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Četvrti dan: O ISUSOVU PONIZNOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA
Svi znaci koje je anđeo dao pastirima po kojima će pronaći Spasitelja koji je rođen su odražavali poniznost. I neka vam ovo bude za znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelene gdje leži u jaslama (Lk 2,12). To je znak reče anđeo po kome ćete pronaći novorođenog Mesiju, povijen leži u životinjskim jaslicama u jednoj štali. Tako se htio roditi kralj Neba, Sin Božji kad je došao uništiti oholost koja je bila uzrokom gubljenja čovjeka.
Još su proroci navijestili da će s našim Otkupiteljem postupati kao s najbijednijim čovjekom na zemlji, nasićenim pogrdama. Koliko li je prezira pretrpio Isus od ljudi na zemlji. Držali su ga izjelicom i pijanicom, vračem, bogohulnikom, krivovjernikom. Koliko li je pretrpio patnje za vrijeme svoje muke, bio je napušten od učenika, jedan od njih ga je prodao za trideset denara, drugi zanijeka da ga je poznavao, vođen je vezan ulicama, bičevan kao rob, smatran luđakom, ismijavanim kraljem, pljuvali su mu u lice i konačno je umro prikovan na križ između dvojice razbojnika kao najgori zločinac na zemlji. Dakle, kaže sv. Bernard, s najplemenitijem od svih su postupali kao s najbijednijim, a jedan drugi svetac dodaje koliko je bjedniji toliko mi je draži, koliko mi izgledaš slabiji, prezreniji toliko si mi draži i ljubezniji moj Otkupitelju.
Molitva: O moj slatki Spasitelju, koji si toliko prezira zagrlio meni za ljubav, ja nisam mogao podnijeti jednu riječ uvrede a da nisam odmah mislio osvetiti se. Ja koji sam toliko puta zaslužio da budem mučen od đavli u Paklu. Stidim se pojaviti pred tobom ja grešnik i oholica. Gospodine ne odagnaj me od svoga lica iako to ja zaslužujem. Rekao si da ne znaš prezreti srce koje se kaje i ponizuje. Kajem se za sve uvrede koje sam ti nanio. Oprosti mi moj Isuse, ne želim te više vrijeđati. Ti si meni za ljubav toliko uvreda pretrpio, ja tebi za ljubav želim trpjeti sve uvrede koje će mi doći u životu. Ljubim te moj prezreni Isuse, za mene prezreni, ljubim te više od svega drugoga. pomozi mi da te uvijek ljubim i da sve za tebe podnosim. O Marijo preporuči me tvome Sinu i moli Isusa za mene.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Peti dan: O ISUSOVU PROGONJENOM ŽIVOTU OD SAMOG ROĐENJA
Isus Krist je mogao spasiti čovjeka bez trpljenja i smrti, ali nije htio. D bi nam pokazao koliko nas ljubi izabrao je progonjeni život. Zato ga prorok Izajija i naziva čovjekom boli jer je Isusov život trebao biti prepun boli. Njegova muka nije počela u trenutku smrti nego od početka njegova života. Čim se rodio bio je položen u štalicu gdje je sve za Isusa bilo mučno. Njegov vid je trpio jer je vidio samo grubi i hrapavi zid štale. Njuh je trpio od izmeta životinja koje su tu bile. Dodir je trpio jer ga je bola slama na kojoj je ležao. Malo nakon rođenja je morao bježati u Egipat gdje je više godina svoga djetinjstva živio siromašan i prezren. Malo se razlikovao i život u Nazaretu i eto ga na kraju njegova života u Jeruzalemu gdje će umrijeti na križu u tolikom mukama.
Cijeli Isusov život je bio trajno trpljenje, naprotiv dvostruko trpljenje jer je imao pred očima sve muke koje će morati podnijeti sve do smrti. Sestra Marija Magdalena Orsini jednog dana žaleći se pred raspelom reče: “Moj Gospodine tri si tri sata bio pribijen na križ, a ja godinama trpim ovu muku”. A Isus joj odgovori: “Ah, neznalico što to govoriš? Ja sam još od majčinske utrobe trpio sve muke mog života i smrti”. Isusa nisu toliko žalostile muke i trpljenja jer ih je on svojevoljno podnosio, koliko su ga žalostili naši grijesi i naša nezahvalnost prema njegovoj ljubavi. Sestra Margerita od Cortone nije prestajala oplakivati grijehe kojima je uvrijedila Boga te joj jednoga dana ispovjednik reče: “ Margerita prestani plakati jer ti je Bog već oprostio”. A ona mu odgovori: “Ah oče, kako da prestanem plakati znajući da sam cijeli života Isusa žalostila svojim grijesima”.
Molitva: Isuse draga moja ljubavi moji grijesi su te žalostili cijeli tvoj život. Ah, moj Isuse kaži mi što moram činiti da mi oprostiš jer to želim učiniti. Kajem se o najveće dobro, za sve grijehe kojima sam te uvrijedio. Kajem se i ljubim te više od sebe samoga. Osjećam u sebi veliku želju da te ljubim, ti mi daješ tu želju, daj mi snage da te toliko ljubim. Pravedno je da te ljubim toliko koliko sam te vrijeđao. Prisjećaj me uvijek na ljubav koju si dao tako da moja duša uvijek gori za tebe iz ljubavi, da na tebe uvijek misli, tebe želi i nastoji ti se dopasti. O Bože ljubavi ja koji sam nekada bio robom Pakla sada se potpuno tebi predajem. Primi me iz samilosti i veži me svojom ljubavlju. Moj Isuse od sada pa nadalje želim živjeti uvijek te ljubeći i ljubeći te želim umrijeti. O Marijo majko i nado moja pomozi mi da ljubim tvoga i moga dragog Boga, za tu te milost molim i od tebe se nadam zadobiti je.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Šesti dan: O MILOSRĐU BOGA KOJI JE S NEBA SIŠAO NA ZEMLJU DA BI NAS SPASIO
Sv. Pavao kaže: Ali kad se očitova dobrota Boga našega Spasitelja i njegova ljubav prema ljudima. (Tit 3,4). Kad se pojavio Sin Božji na zemlji tada se dakle očitova Božja dobrota prema nama. Sv. Berand piše da je prije bila očitovan moć Božja u stvaranju svijeta, mudrost u uzdržavanju, ali Božje milosrđe se najviše očitova kad je Sin Božji postao čovjekom da bi svojom mukom i smrću otkupio izgubljene ljude. Koje bi nam veće milosrđe mogao iskazati Sin Božji kad je već uzeo na sebe patnje koje smo mi zaslužili? Evo rođen je kao slabo Djetešce, povijen u jaslicama. Sam se ne može ni kretati, ni hraniti. Marija mu treba dati malo mlijeka da bi preživio. Evo ga zatim pred Pilatom vezana za stup, ne može se odvezati, gdje je bičevan od glave do pete. Evo ga na putu za Kalvariju kako nosi križ i više puta pada i na kraju evo ga pribijena na sramotno drvo križa gdje će završiti svoj život u mukama.
Isus Krist je svojom ljubavlju htio zadobiti ljubav naših srdaca i zato nije htio poslati nekog anđela da nas otkupi, nego je htio on sam doći da nas spasi. Da nas je anđeo otkupio, čovjek bi trebao podijeliti svoje srce ljubeći Boga kao Stvoritelja, a anđela kao otkupitelja, ali Bog koji hoće cijelo ljudsko srce, budući da je bio Stvoritelj htio je postati i otkupitelj čovjeka.
Molitva: O dragi moj Otkupitelju gdje bi ja bio sada da me ti nisi s toliko strpljenja podnosio, da si dopustio da umrem kad sam bio u grijehu? Budući da si me do sada čekao, moj Isuse, brzo mi oprosti prije nego me smrt zadesi opterećena tolikom krivnjama kojima sam te uvrijedio. Kajem se, o najveće dobro, da sam te tako uvrijedio, htio bi umrijeti od kajanja. Ti ne možeš ostaviti dušu koja te traži, ako sam te u prošlosti ostavio, sada te tražim i ljubim. Da o moj Bože ljubim te više od svega, ljubim te više od sebe samoga. Pomozi mi Gospodine da te sve više ljubim u životu koji mi preostaje. Ne tražim drugo, tome se nadam. Marijo majko moja, moli za mene. Ako se ti moliš za mene siguran sam da ću zadobiti milost.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Sedmi dan: O PUTOVANJU DIJETETA ISUSA U EGIPAT
Sin Božji je s Neba došao da bi spasio ljude, ali čim se rodi ljudi su ga počeli na smrt progoniti. Herod bojeći se daće mu ovo dijete oduzeti kraljevstvo planira kako ga ubiti. Sv. Josip je u snu bio obaviješten da uzme Isusa i njegovu Majku i bježi u Egipat. Josip obavijesti Mariju i spremno posluša, uze nešto alata od svoga zanata koji će mu poslužiti da bi radio i preživio u Egiptu skupa sa svojom siromašnom obitelji. Marija sa svoje strane uzima siromašni zavežljaj rublja koji će poslužiti novorođenom svetom Djetetu zatim se približava kolijevci i u suzama govori svome Sinu koji spava: “O moj Sine i Bože ti si došao s Neba kako bi spasio ljude, a oni čim si se rodio traže da te ubiju”. Uze dijete sa suzama i te iste noći skupa sa sv.Josipom pođe na put.
Promatrajmo koliko su trpjeli sveti hodočasnici na tako dugom putu i bez ikakve ugodnosti. Dijete još nije moglo hodati te su ga naizmjenične morali nositi u naručju Marija i Josip. Na putu za Egipat pustinjska zemlja na otvorenom im je bila jedino mjesto za ležaj noću. Djetešce je plakalo zbog hladnoće a Marija i Josip iz samilosti. A tko ne bi plakao videći Sina Božjega, siromašnog progonjenog kako bježi lutajući po zemlji da ne bude ubijen od svojih neprijatelja.
Molitva: O drago moje Dijete plačeš i to s pravom jer si tako progonjen od ljudi koje toliko ljubiš. O moj Bože kojega sam i ja svojim grijesima progonio, znaj da te sada ljubim više do sebe samoga i nemam veće muke od prisjećanja da sam prezirao tebe najveće dobro. Oprosti mi moj Isuse i dopusti mi da te nosim u mom srcu cijelog puta mog života koji mi preostaje te da mogu s tobom ući u vječnost. Toliko puta sam te odagnao iz moje duše vrijeđajući te, ali sad te ljubim više od svega i kajem se što sam te uvrijedio. Ljubljeni moj Gospodine, ne želim te više ostaviti, a ti mi daj snage da se oduprem napastima, ne dopusti da se od tebe više odvojim, daj da radije prije umrem nego da ponovno izgubim tvoju milost. O Marijo nado moja daj da uvijek živim i umrem ljubeći Boga.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Osmi dan: O BORAVKU DIJETETA ISUSA U EGIPTU I NAZARETU
Naš Otkupitelj je proveo svoje djetinjstvo u Egiptu tijekom 7 godina živeći siromašno i prezreno. Tu su Marija i Josip bili nepoznati stranci te nisu imali ni prijatelja ni poznanika. Obitelj se jedva uzdržavala od rada svojih ruku. Siromašna je bila njihova kuća, njihov krevet, njihova prehrana. U toj kućici Marija je hranila dijete na svojim grudima zatim rukom. Uzimala je iz zdjelice komadiće kruha natopljena vodom stavljala ih u sveta Sinova usta. U toj kućici je Marija sašila prvi haljinicu Isusu i dijete je nesigurnim korakom prohodalo i više puta padalo kao i sva druga djeca. Tu je ono počelo zamuckujući izgovarati svoje prve riječi. O kojeg li čuda na što se sveo Bog nama za ljubav. Jedan Bog da drhti, da padne hodajući, da zamuckujući progovara!
Sličan siromašan i umrtvljen život je provodio Isus kad se vratio iz Egipta u Nazaret. Tu je on sve do dobi od trideset godina radio kao radnik u radionici slušajući Josipa i Mariju: I bijaše im poslušan (Lk 2, 51). Isus je odlazio po vodu, otvarao i zatvarao radionicu, meo kuću, skupljao otpatke od deveta za ogrjev, trudio se cijeli dan pomoći Josipu u njegovu poslu. O kojeg li čuda! Jedan Bog da služi kao radnik, Bog da mete kuću, Bog koji je jednim činom stvorio svijet i koji kada zaželi sve može uništiti da obrađuje drvo. Ah, samo misao na ovo bi nas morala upaliti ljubavlju. A kako tek je slatko promatrati pobožnost kojom je Isus molio, njegovo strpljenje u radu , spremnost slušanja, umjerenost u prehrani, blagost i ljupkost u razgovorima. Svaka njegova riječ i svako Isusovo djelo je bilo tako sveto da je sve očaravalo, a pogotovu Mariju i Josipa koji su ga uvijek promatrali.
Molitva: O Isuse Spasitelju kada mislim da ti moj Bog si toliko godina zbog ljubavi prema meni živio skrovito i prezreno u siromašnoj kućici kako bi ja mogao žuditi za užicima, častima svjetovnim bogatstvima. Odričem se svega i želim biti tvoj drug na ovoj zemlji, siromašan kao ti, umrtvljen kao ti, prezren kao ti, tako se nadam da ću moći jednoga dana uživati tvoje društvo u Raju. Kakva kraljevstva, kakva blaga, Ti si Isuse jedino moje dobro. Beskrajno mi je žao što sam te u prošlosti vrijeđao i odbacio tvoje prijateljstvo kako bi ugodio mojim hirovima. Kajem se iz svega srca. Ubuduće ću radije tisuću puta izgubiti život nego li tvoju milost. Bože moj ne želim te više uvrijediti nego te želim uvijek ljubiti. Pomozi mi da budem vjeran do smrti. Marijo ti si utočište grešnika, ti si moja nada.
Litanije u čast Božanskog Djeteta Isusa
Deveti dan: O ISUSOVOM ROĐENJU U ŠATLICI U BETLEHEMU
Budući da je bila izdana zapovijed rimskog cara Augusta da se svatko ide upisati na popis u mjesto rođenja, Josip sa svojom ženom Marijom pođe u Betlehem. O Bože koliko li je trpjela Presveta Djevica tokom ovog putovanja koje je trajalo 4 dana po planinskim putovima zimi uz vjetar, hladnoći i kišu. Kad su došli na odredište dođe Mariji vrijeme za porod. Josip poče tražiti u mjestu neku kući gdje bi Marija mogla roditi, ali budući da su bili siromašni bili su odbijeni od svih, udaljeni iz prenoćišta gdje su drugi siromasi bili primljeni. Tada te noći iziđoše iz grada i nađoše neku štalicu gdje uđe Marija. A Josip joj reče: “Ženo moja kako možeš boraviti ovdje ove noći u tako vlažnom i hladnom mjestu i ovdje poroditi, zar ne vidiš da je to štala za životinje”?
Marija mu odgovori: “ O moj Josipe, istina je i da je ova štala kraljevska palača u kojoj želi biti rođen Sin Božji”. Evo već je došlo vrijeme poroda. Djevica Marija u ekstazi na koljenima u molitvi vidje štalicu svu obasjanu velikim svjetlom, spusti pogled prema zemlji i vidi već je rođen Sin Božjeg, nježno Djetešce na zemlji kako se trese od hladnoće i plače. Ona mu se prvo klanja kao svome Bogu a zatim ga uzima u naručje i obavije siromašnim povojima koje je sobom imala, i konačno tako povijena ga položi da leži u jaslicama na slamu. Eto kako se htio roditi Sin Vječnoga Oca iz ljubavi prema nama. Sv. Marija Magdalena Paziška kaže da duše zaljubljene u Isuse Krista stoje pored nogu svetog Djeteta i trebaju činiti ono što su učinile životinje u štalici u Betlehemu koje su ga svojim dahom grijale, tako duše trebaju grijati Isusa uzdasima svoje ljubavi.
Molitva: Ljubljeno moje Djetešce ne bi se usudio biti u podnožju tvojih nogu da ne znam da me ti pozivaš da ti priđem. Ja sam svojim grijesima uzrokovao tvoje tolike suze u štalici u Betlehemu. A Ti kad si već došao na zemlju da oprostiš raskajanim grešnicima, oprosti i meni koji se jako kajem što sam povrijedio tebe moga Boga i Spasitelja koji si tako dobar i toliko me ljubiš. Ti ove noći daješ velike milosti tolikim dušama, utješi i moju dušu. Milost koju tražim je da te od sada ljubim svim srcem, zapali me svojom svetom ljubavlju. Ljubim te Bože moj koji si zbog mene postao Djetetom. Ne dopusti da te ostavim. O Marijo Majko moja, ti sve možeš svojim molitvama, ne tražim drugo do li da ti moliš za mene.