Nazivali su je “Malenom Arapkinjom”, Glasnicom Duha Svetoga i Ljiljanom iz Palestine. Poznata je po stigmama i mističnim iskustvima.
Marija od Raspetoga Isusa (Maria Baouardy) rođena je u Abellinu, u selu blizu Nazareta u Galileji 1846. od arapskih roditelja. Krštena je u Grčko-katoličkoj melkitskoj Crkvi, a s tri je godine ostala siroče pa ju je usvojio stric.
Iako nikada nije naučila čitati niti pisati njezin život prepun je izvanrednih natprirodnih pojava zbog kojih ju često uspoređuju i s Katarinom Sijenskom zbog brojnih razgovora s Isusom, Gospom i anđelima ali i malom Terezijom Avilskom jer je baš poput nje imala onu djetinju, nenaučenu i iskonsku vjeru u svom srcu, toliko živu da je samo s 12 godina bila toliko puna ljubavi i snažna da nema onog tko ju nije volio.
Mala Arapkinja Miriam imala je i stigme, a velike duhovne borbe vodila je sa Sotonom. Nakon smrti njezinih roditelja odlazi živjeti sa stricem koji ju želi silom udati. No, slijed čudesnih događaja sprječava tu udaju i ona kasnije odlazi u samostan karmeličanki u kojem ju sustavno posjećuju Gospa i Isus. Umire u Isusovoj 33-oj godini života.
Iako je imala brojne natprirodne darove poput levitacije, dara ozdravljanja, vizije, stigme, jedan događaj u njezinom životu je izuzetan. Naime, još kao mala djevojčica ona je ubijena.
Imala je brata Pavla koji je živio u blizini Nazareta. Kako je znala da jedan musliman uskoro ide u Nazaret otišla je do njega kako bi ga zamolila da njenom bratu prenese jednu poruku. Ta muslimanska obitelj pozvala ju je na večeru. Miriam je pristala. Kako su je kod kuće jako zlostavljali i tukli bila je prekrivena modricama pa joj je musliman na toj večeri rekao: “Ah, da, ta kršćanska vjera, vidiš kakvo je stanje tamo, to su zločesti ljudi. Muslimanska vjera je dobra, ti moraš postati muslimanka i odbaciti tog Isusa”.
No, Miriam tada ulazi u raspravu rekavši muslimanu: “Ne! Ja se nadam umrijeti u katoličkoj vjeri jer to je jedina prava vjera.” Ta je rečenica te male djevojčice od 12 godina toliko je razbjesnila muslimana da ju je prvo čizmom udario u glavu, te je ona pala na pod. Nakon toga ju je usmrtio sabljom koju je zabio u njezino grlo. Sa ženom u okrilju noći, musliman je njezino beživotno odnio tijelo u jednu špilju i tamo ga bacio. Bilo je to u noći u rujnu 1859. godine.
Tako je Miriam prolila svoju krv za Isusa. Njezino tijelo stajalo je u toj prljavoj špilji Galileje izloženo grabežljivcima, no priča tu ne završava. Isus ju je oživio. Dok je njezino tijelo bačeno ležalo u špilji, ona je imala ekstaze i mistična iskustva. Vidjela je prijestolje Božje, anđele, ali i Krista u njegovu ljudsku obličju. U toj špilji ona je bila uronjena u golemo blaženstvo koje je kasnije opisivala svom duhovniku.
Kako je kasnije pričala, netko joj je šapnuo: “Miriam tvoja knjiga još nije završena, vratit ćeš se na Zemlju.” Nije znala kako, ali se probudila. Shvatila je da se nalazi u nekoj špilji, a ubrzo je vidjela da joj se približava jedna žena, obučena kao redovnica u opravu modre boje, što je Miriam tada bilo potpuno nepoznato. Gospođa je tada počela šivati Miriamin vrat, njegovati je i liječiti, mazati njezinu ozljedu. Ta gospođa, za koju će Miriam tek kasnije shvatiti da je to Gospa, danima je dolazila, njegovala ju, ali uopće nije pričala. Njih dvije stvorile su posebnu vezu prepunu ljubavi, a tek kasnije Miriam je shvatila da joj je Isus poslao svoju majku – Djevicu Mariju koja ju je danima njegovala u špilji, sve dok nije posve ozdravila…
U Francuskoj je ušla u karmel u mjestu Pau, a da osnuje nove karmele poslana je u Indiju i u Betlehem, gdje je preminula 1878. godine u 33. godini života. Kao mlada sestra u karmelu trpjela je mnoge muke zbog stigmi te vodila teške duhovne bojeve sa sotonom. Prema svjedočenju njezinih susestara redovnica, Mariam je posjedovala iznimnu pobožnost prema Duhu Svetome. Često su je posjećivali Isus i Marija, a imala je i izvanredna mistična iskustva.
Jedna od zanimljivosti vezanih uz svetu Mariju jest da se ona ubraja u cijeli niz mistika Crkve koji su govorili o proroštvu ‘tri dana tame’. Ovako ih ona opisuje:
“Sve države će biti potresene ratom i građanskim sukobima. Za vrijeme tame koja će trajati tri dana, ljudi predani zlu će nestati, tako da će preživjeti samo četvrtina čovječanstva.” – Marija od Propetog Isusa.
A ovako je papa Franjo govorio o novoj svetici na svečanosti kanonizacije na Trgu svetoga Petra:
“Iz vječne ljubavi Oca i Sina, koja u nama boravi po Duhu Svetom, snagu crpi naše poslanje i naše bratsko zajedništvo; iz nje uvijek iznova izbija radost nasljedovanja Gospodina na putu njegova siromaštva, djevičanstva i poslušnosti; i ta ista ljubav poziva nas na rast u kontemplativnoj molitvi. To je na osobit način iskusila sestra Marija Baouardy koja je – ponizna i neuka – znala davati savjete i teološka razjašnjenja krajnje jasnoće, što je plod njezina trajnoga dijaloga s Duhom Svetim.”