REDATELJICA VIDJELA ISUSA U SUZAMA: Pitala ga je zašto plače? Njegov odgovor ju je šokirao

Poznata francuska filmska redateljica Natalie Sarraco s prijateljem je doživjela prometnu nesreću te se našla pred Isusom Kristom. Pokazao joj je srce obavijeno trnjem te je plakao.

Nakon ovog susreta njen se život dramatično promijenio, a jedino što želi je upozoriti katolike na Isusove suze.

Tvrdi da Isus ne plače zbog onih koji ga ne poznaju nego zbog onih koji se pretvaraju da su njegovi, a čine izdaju!


“Vidjela sam kako Isus zaista pati i shvatila sam da to nije bilo samo zbog grijeha, već i zbog ravnodušnosti kršćana koji se pretvaraju da su dio njegove obitelji i da su mu prijatelji. Znam da Gospodin pati i doživljava strašne muke jer se njegova ljubav tako često ignorira ili ne prepoznaje. Znamo koliko nas voli. Proždire ga beskrajna ljubav prema svakom stvorenju, čak i prema posljednjem čudovištu na zemlji. Takvu osobu beskrajno voli i čak i takvu osobu želi spasiti do kraja. Kad sam ga pitala: “Zašto plačeš?” rekao je, “Jer si ti moje drago dijete; Volim te beskrajno, a zauzvrat dobivam hladnoću, prezir i ravnodušnost. Plačem jer nema ništa gore od toga da nas odbace oni koje volimo.”

Saracco je do automobilske nesreće bila praktična katolkinja, ali kao i mnogi drugi katolici i kršćani ravnodušna prema Isusu nije znala da je ona uzrok njegove velike boli. Zato ju je ovaj susret duboko promijenio.



“Prije nesreće već sam bila katolik, baš kao i cijela moja obitelj, ali moj odnos s Bogom bio je intelektualniji. Išla sam na misu u nedjelju, primala svetu pričest, ali to je više bila “mirna” vjera. I ovaj događaj bio je za mene poput jedinstvenog ljubavnog susreta koji je potresao sva moja osjetila. Osjećala sam se kao žena koja je cijeli život sanjala o velikoj ljubavi i iznenada naletjela na osobu koju je očajnički čekala hodajući ulicom.

Ispravno sam otkrila Evanđelje, u drugoj perspektivi, u dinamici Gospodinove ljubavi, njegovog beskonačnog i nedokučivog milosrđa. Mislila sam da poznajem Gospodina i njegovu ljubav, ali prije toga postojale su samo riječi, a onda bih, nakon nesreće, mogla to fizički živjeti. Izvana su ljudi mogli vidjeti da postoji prije i poslije, jer sam čak neko vrijeme i karijeru filmskog redatelja ostavila po strani kako bih se usredotočila na svoje svjedočenje, i zahvaljujem na donacijama i podršci svoje braće u Kristu. Dajem Gospodinu sve što imam.

Prije nekoliko mjeseci dobila sam vrlo primamljiv prijedlog za dugometražni igrani film, ali to neću učiniti sada, jer se želim posvetiti hitnosti naviještanja Riječi, obraćenja, kako bih pomogla svijetu da se ponovno usredotoči na Boga.

Vjerujem da me je Isus natjerao da vidim njegovu bol kako bih podsjetila ljude da moramo gorjeti od ljubavi prema njemu, u potpunosti, prema onome što on jest, a ne samo kroz nekoliko riječi izgovorenih polovično, na ovaj ili onaj način ili radi olakšavanja vlastite savjesti, upozorava i dodaje da je “jedan od glavnih rizika s kojim se suočava prosječni kršćanin jest moliti se samo za grešnike, i u osobnom razmišljanju, biti samozadovoljan. To je opasnost zbog koje moramo biti vrlo oprezni. Samo zato što svake nedjelje idemo na misu, vodimo svoj crkveni zbor, podučavamo katekizam i činimo dobra djela ne znači da smo u Božjoj čistoj volji s ljubavlju. Moramo biti nositelji njegove ljubavi.”

Neki od nas (misli na katolike praktične op.a) mogli bi s druge strane biti iznenađeni, možda će ljudi u koje smo ukazivali prstom proći kraj nas, a navodno uzoriti kršćani bit će u težem položaju jer u svoje postupke nisu ulagali ljubav. Sve je u vezi s ljubavlju. Bog prvo od nas traži ljubav. Doista, nije potrebno ubijati ljude ili pljačkati banku da biste bili grešnici – nedostatak ljubavi je dovoljan.

Prije svog iskustva, znala sam osuđivati, obraćati pažnju na loše stvari koje ljudi mogu učiniti. Sada se moja vizija potpuno promijenila, jer sam fizički iskusila Božju milost. Shvatila sam da sam prva osoba koja se treba obratiti – baš ja. Druga velika promjena u meni je mjesto molitve. Nisam davala dovoljno prostora molitvi u svom svakodnevnom životu; Znala sam reći mali “Oče naš” i “Zdravo Marijo” i to je bilo sve. Međutim, molitva je polazište za sve; to je naša pupčana vrpca s Bogom. To nas hrani i prilagođava njegovoj volji. Dakle, molim se puno, svaki dan. Također sam potpuno shvatila ulogu Djevice Marije. U prošlosti nisam imala posebno marijansko srce, čak iako sam znala da je ona ta koja nas vodi do svog Sina. Ali zapravo, snažnija gesta koju mi ​​je Isus ponudio kad mi se ukazao bila je da me pošalje u Marijino majčino naručje. Jedino stvorenje koje u potpunosti izražava svu slavu stvaranja, Božjeg ljudskog projekta, je Djevica Marija. Ona je Božje remek-djelo, priča za NCregister.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI