Bolesničko pomazanje može primiti svaka bolesna osoba, a ne samo ona na samrti
Korizmeno vrijeme je vrijeme kada posebno mislimo na naše bolesnike. Na one koji zbog svoje bolesti leže u obiteljskim domovima ili su u bolnici na bolesničkoj postelji. Želimo ih posjetiti, ohrabriti i moliti za njih. Sakrament bolesničkog pomazanja je sakrament okrepe, jačanja, molitve Crkve za zdravlje bolesnika. Zato svećenik pomazujući bolesnika posvećenim uljem po čelu i rukama moli da bi bolesnik ozdravio i „vratio se prijašnjim dužnostima“. Dobro djelo je posjetiti bolesnika. Zato ako imate bolesnika u rodu, koji leži i boluje, posjetite ga. Oplemenite sebe i njega bratskom ljubavlju i brigom za trpeću Crkvu kojoj je bolesnik pripadnik. Veliki broj vjernika, bolesnika umire nažalost bez ispovjedi i bolesničkog pomazanja. Zašto? Rodbina najčešće kaže da nisu htjeli uplašiti bolesnika sa ispovjedi i bolesničkim pomazanjem. Ili kažu: „Nismo mislili da će tako brzo umrijeti, dobro nam je izgledao.“ Valjalo bi vratiti pravi smisao ovog sakramenta. On nije sakrament „otpisanih“, samo onih koji su u smrtnoj agoniji. Bolesničko pomazanje može primiti svaka bolesna osoba, a ne samo ona na samrti. Ako je on duhovna okrepa onda ga može primiti bolesnik koji pati i nije u smrtnoj pogibelji. Isus nas po tom sakramentu i molitvi prisutnih vjernika jača u bolesti. Zato je dobro da ga prime svi koji trenutno boluju. Prijavimo bolesnike župniku za ispovijed i bolesničko pomazanje u ovom korizmenom vremenu. A one koji su po bolnicama bolničkom kapelanu. Svaka bolnica ima svog svećenika, kapelana za ispovjedanje bolesnika i dijeljenje bolesničkog pomazanja. Ta dva sakramenta idu zajedno ako je osoba pri svijesti, a ako nije onda se podjeljuje samo bolesničko pomazanje. Mislimo na njihovo duhovno stanje u patnji bolesti i na vječno spasenje njihove duše i tijela. Puno puta sam doživio da nakon sakramenta ispovjedi i bolesničkog pomazanja bolesnik duhovno živne ojačan sakramentima. Zato ne uskraćujmo te sakramente bolesnoj braći i sestrama. Ne trebamo ih nagovarati, nego im razložimo da time nisu „otpisani“, nego da će biti ojačani duhovno Bogom živim. Okrenimo na pozitivu, a negativu tobože „otpisanih“ nastojmo odbaciti iz srca i pameti svojih i onih koji tako misle o sakramentu bolesničkog pomazanja.