Snažno djelovanje Antikrista u našem vremenu

Starokršćanska općina vjernika

Naziv ecclesia upotrebljavao se za Crkvu kao zajednicu vjernika, a u romanskim jezicima i za crkvenu zgradu. U katoličkoj terminologiji postoji: ecclesia militans, tj. borbena (vojujuća) Crkva, Crkva na zemlji; ecclesia patiens, trpeća Crkva (duše u čistilištu); ecclesia triumphans, pobjedonosna Crkva (pravednici u nebu).

Vojojuća Crkva – ecclesia millitans

Vojojuća Crkva jest Crkva na zemlji, satkana od živih članova rasprostranjenih po svim biskupijama i državama svijeta. Ona je Crkva u hodu. Tako je nazivaju mnogi. Crkva na putu. Crkva koja živi i ispovijeda svoju vjeru. Koja čita znakove vremena i aktivno živi i ispovijeda katoličku vjeru. Nailazeći na probleme unutar pojedinih političkih sustava, nekima postaje kamen spoticanja, neki je progone ili ocrnjuju njezinu hijerarhiju, misleći da će tako zakočiti njezin duhovni rast i utjecaj na društvena zbivanja. Katolička crkva na zemlji je sveopća. Univerzalna crkva. Ako pojam univerzum promatramo sa stajališta etimologije, on je potekao iz latinskog jezika, točnije, od riječi „universum“, što znači svemir, svijet, vaseljena. To je pojam koji se koristi za beskonačnost prostranstava koja nas okružuju. Tako se Univerzalna crkva prostire svugdje, na zemlji i na nebu, u kozmosu.

Poročki govor za naše vrijeme



Papa Pavao VI. pozvao je kardinala Karola Wojtylu 1976. godine da bude predavač za vrijeme korizme u Rimu. Kardinal K. Wojtyla izazvao je posebnu pozornost svojim govorima i izlaganjima te godine u Rimu. Došlo ga je slušati mnogo ljudi. Govorio je o važnosti Isusa u spasenjskom naumu Božjem, o ljudskim pravima, bioetici, dostojanstvu svakog čovjeka i o osobnim iskustvima. Predavanja su objavljena u posebnoj knjizi. Iste je godine bio osobni izaslanik pape Pavla VI. na Međunarodnom euharistijskom kongresu u SAD-u, povodom 200. obljetnice američke nezavisnosti. Na tom euharistijskom kongresu rekao je: „Sada smo suočeni s konačnim sukobom između Crkve i protucrkve, između Evanđelja i protuevanđelja, između Krista i Antikrista. To sučeljavanje nalazi se u planovima Božje Providnosti; to je suđenje koje čitava Crkva, a posebno ‘Poljska crkva’, mora preuzeti. To je suđenje ne samo našoj naciji i Crkvi, već u izvjesnom smislu test 2000 godina kulture i kršćanske civilizacije, sa svim posljedicama na ljudsko dostojanstvo, prava pojedinca, ljudska prava i prava nacija. “

—Kardinal Karol Wojtyla (IVAN PAVAO II.), Na Euharistijskom kongresu, Philadelphia, 13. kolovoza 1976.

Prije 46 godina, tj. gotovo prije pola stoljeća, kardinal Karol Wojtyla proročki je najavio ono što se događa danas s Katoličkom crkvom u svijetu, i to ne samo na jednom kontinentu nego na svim meridijanima i paralelama našega planeta. Najava sukoba između Crkve i protucrkve zapravo je najava borbe između Antikrista i Crkve. Proročka formulacija izgovorenih rečenica na Euharistijskom kongresu u Philadelphiji 13. kolovoza 1976. godine govori i spominje suđenje univerzalnoj Katoličkoj crkvi. Sučeljavanje tih dvaju pogleda na životnu stvarnost je u planu Božje Providnosti. Ne događa se slučajno. A to je veliki izazov za Katoličku crkvu u cjelini u 21. stoljeću. Izazov u kojem Crkva ne bi smjela šutjeti. Izazov da Katolička crkva doista bude i postane vojujuća, borbena Crkva (ecclesia militans). Izgleda da mi danas kao pripadnici univerzalne, Katoličke crkve, još ne shvaćamo koja je naša zadaća, koje je naše poslanje, svakoga ponaosob. To suđenje Katoličkoj crkvi moramo prihvatiti kao naše čitanje znakova vremena i kao snažan izazov za borbu. Izazov da ne dopustimo vladavinu Antikrista. Prema proročkim riječima svetog Ivana Pavla II., Katolička crkva je kao institucija nakon 2000 godine postojanja ušla u razdoblje velikog ispita. U svojevrsno testiranje. A testiranje će pokazati znamo li braniti kršćansku civilizaciju, dostojanstvo čovjeka, ljudska prava pojedinaca i zajednica. Kako sada stvari stoje, premalo smo „vojujuća crkva“, Crkva koja hrabro propovijeda, Crkva koja ne šuti. Kardinal  Karol Wojtyla poseban je naglasak stavio na Katoličku crkvu u Poljskoj. Ona uistinu jest danas jedna oaza Crkve koju Antikrist još nije pokorio. Sve se obistinilo iz proročkih riječi kardinala K. Wojtyle iz 1976. godine.

Kako su Antikrista ocrtavali intelektualci i crkveni ljudi

„Sotona će poglavito u posljednjim vremenima nadahnjivati velika kraljevstva, velike saveze država, velike unije i zajednice država kako bi se čim prije stvorila jedinstvena svjetska država, novi Babilon… Sveti Pavao govori o posljednjim vremenima: ‘Ljudi će doista biti sebeljubci, srebroljubci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga’ (2 Timoteju 3,2-3). Pročitavši ovaj dio Pavlove Poslanice s pravom se treba upitati jesu li već došla ta zadnja vremena? Zanimljiva je prosudba o Antikristu ruskog filozofa i proroka Vladimira Sergejeviča Solovjeva (1853.-1900.). U svom djelu ‘Kratka povijest o antikristu’ Solovjev je zamislio Antikrista kao člana najvišeg masonskog bratstva, izabranog u Berlinu od drugih masona za predsjednika ‘Ujedinjenih nacija Europe’, koji će potom postati ‘svjetski monarh’ i ‘rimski car’. Papa Pio X. također je imao viđenja. Tijekom generalnog kapitula franjevaca 1909. godine uzviknuo je: „Strašno je ono što vidim! Da li ću to biti ja ili moj nasljednik? Ja to ne znam, ali sam vidio papu kako bježi iz Vatikana, hodajući po leševima svojih svećenika’ (Miro Glavurtić, „Satana“, Sion, Zagreb, 2002., str. 317 i 318). Katolička mističarka blažena Ana Katarina Emmerick (1774.-1824.) imala je viziju budućnosti, vidjela je pojavu Antikrista. Sveti don Bosco (1815.-1888.) imao je viđenje jednog pape koji na čelu duge procesije bježi iz Vatikana itd. (Egon von Petersdorff, „Demoni, vještice, spiritisti“, Verbum, Split, 2003., str. 124). Papa Lav XIII. u jesen 1889. godine vidio je legije paklenih anđela kako navaljuju na rimsku Crkvu. Sotona, iako mu je dopušteno veliko iskušavanje, neće postići željeni cilj i pretrpjet će veliki poraz kada mu budu oduzeti vrijeme i moć. Svetom je Ocu pokazano da će Sotonu u tome spriječiti arkanđeo Mihovil. Pod velikim dojmom onoga što je vidio, papa Lav XIII. napisao je i odredio da se prije ili poslije Svete Žrtve na Misi moli molitva svetom arkanđelu Mihovilu. Nakon liturgijskih reforma na Drugom vatikanskom saboru ta se molitva jako rijetko moli u Crkvi, iako nam je danas zaštita svetog Mihovila najpotrebnija… Hoće li se ispuniti tlapnje ‘velikog oka’ o potpunom urušavanju Katoličke crkve u ovim zadnjim vremenima ili ne ovisi isključivo o Crkvi… Kada će sva moć na Zemlji biti u rukama Antikrista, Katolička Crkva ne smije dočekati nespremna.“

Sveti Ivan apostol spominje Antikrista

„Jedino Ivan apostol u Evanđelju spominje dolazak Antikrista, ali za njega je svaki lažac koji niječe Isusa Krista Antikrist. Svi Antikristi su prethodnici velikog Antikrista (anti-Mesije). Isus je, prema evanđelistu Mateju, isticao da će prije njegova drugog dolaska mnogi doći pod njegovim imenom govoreći da su mesije i mnoge će zavesti, da će biti ratova naroda protiv naroda i kraljevstva protiv kraljevstva, i da će nastati progon kršćana… Sveti Ćiril Jeruzalemski (315.-387.), kojega je papa Lav XIII. godine 1893. proglasio kršćanskim naučiteljem, navodio je kako će Antikrist ponovno izgraditi Salomonov hram i imati u njemu sjedište, a isto se može iščitati iz misli svetog Pavla, koji kaže da će Antikrist zasjesti u hramu“ (Ivan Mužić: O sekti masona, Matica hrvatska Split, 1999., str. 11.- 14).

Nadolazeća kriza Katoličke crkve

„Kriza Crkve tek dolazi i njoj predstoje drastični progoni. Taj konačni otpad, kao što je rečeno, zabilježen je u Drugoj poslanici Solunjanima (2,3-4). Znamo da je ‘konačni otpad’ pripremilo ‘veliko oko’. Međutim, Crkva sa svojim proročkim poslanjem i naučavanjem Evanđelja će opstati. Ona je Majka i Učiteljica (Mater et Magistra) te bez obzira koliku zajednicu vjernika imala, ona će i dalje biti tim vjernicima život i nada preko smrti. Oduprijeti se Sotoni mora znati i Božje stvorenje, čovjek, koji prvo ne smije dozvoliti da postane robot neoliberalnog globalizma. Ne smije dozvoliti da postane samo jedan broj kojemu će već tijekom rođenja biti ugrađen silikonski čip veličine zrnca maka u kojemu će biti pohranjena cjelovita njegova identifikacija, a pomoću kojeg će ‘veliko oko’ u potpunosti kontrolirati njegovu materijalnost i duhovnost.“

Nužnost optimizma

„Katolička crkva iako je sustavno nagrizana protestantsko-masonskim neomodernizmom, doktrinama Francuske revolucije, heterodoksijom, teološkim glavinjanjem, apostazijom i arijanskom herezom, ona je ostala jedina svijetla vertikala u borbi protiv sotoninog plana da zavlada cijelim svijetom prije nego što bude odriješen iz okova. Danas, početkom trećeg tisućljeća, Crkva se mora znati oduprijeti silama zla i ne uvući se u zamku vjerskog redukcionizma koji na Crkvu gleda isključivo na ovozemaljski način. Na Crkvi je odgovor. Crkva mora izaći iz svoje samozatajnosti i odbaciti kukavičluk pred sotonskim rekvijemom ovoga svijeta s kojim je često bila spremna potpisivati razne sramne konkordate… Ona se treba znati oduprijeti izazovu ovog vremena koji je prožet dubokom krizom duhovnih vrednota, u kojemu je svijet podijeljen na ljubitelje i mrzitelje Isusa Krista. Ona mora stalno ponavljati svijetu da završna svemirska tajna nije ništavilo, nego kuća živoga i vječnoga Boga. Ona mora čovjeka otvoriti prema gore, prema Bogu, jer samo Bog može ovaj svijet učiniti drugačijim. Ona mora postati apostolskom Crkvom kao na svom početku, Crkvom oporbe i ‘pobuna’ kao u vremenu Isusa Krista, pa i po cijenu da ponovno postane Crkvom mučenika.“

Blažena Djevica Marija – naša nada

„Čovjek se posebice treba ufati u Djevicu Mariju, Kraljicu Hrvata, vladaricu nad demonima, ‘bič demona’ i ‘strah pakla’. Upravo kako je završio svoju propovijed pokojni fra Zvjezdan Linić prigodom desete obljetnice beatifikacije blaženog Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici.Tradicija vidi u djevici iz Otkrivenja Mariju, Majku Crkve, koju Sotona ne može pobijediti. Demonima je bila poznata ta slika žene obučene u Sunce koja sjedi na Mjesecu. Prije njihovog pada, za vrijeme kušnje, bila im je prikazana. Traženo je da je priznaju, što su oni odbili. I na kraju vremena u apokaliptičkom razdoblju javlja se lik žene obučene u Sunce. Tako se i zatvara krug čovječanstva s Djevicom Marijom, obuhvaćajući prapočetak i kraj vremena (Miro Glavurtić, „Satana“, Sion, Zagreb, 2002., str. 307, 309 i 318). „Držimo se Marijine poruke: ‘Učinite sve što vam Isus kaže’. S Marijom uđimo u školu evanđelja i budimo učenici Isusu, pa će i ovaj svijet biti otvoren za Kraljevstvo Božje.” 

Mladen Lojkić (Hrvatski Fokus) 

Odabrani i selektirani citati, objavljeno u petak, 15. kolovoza 2014.

Zaključak

Čitav svijet, pa tako i EU i Hrvatska, je bipolaran. Ne u smislu nekadašnje podjele na Zapadni i Istočni vojni blok, nego na sinove svjetlosti i sinove tame. Sinove i kćeri koji žive tradicionalna kršćanska načela i sinove tame koji su u službi zla i Antikrista. Tu podjelu svijeta vrlo je dobro analizirao talijanski kardinal Vigano u pismu predsjedniku D. Trumpu. „Sile Zla se čine moćne i organizirane dok se suprotstavljaju djeci Svjetlosti, koja su dezorijentirana i neorganizirana, napuštena od svojih svjetovnih i duhovnih vođa. Svakodnevno osjećamo sve jače i brojnije napade onih koji žele uništiti sam temelj društva: prirodnu obitelj, poštivanje ljudskog života, ljubav prema svojoj zemlji, slobodu obrazovanja i poslovanja. Vidimo poglavare nacija i vjerske vođe kako pristaju na ovo samoubojstvo zapadne kulture i njezine kršćanske duše, dok su temeljna prava građana i vjernika uskraćuju u ime hitne zdravstvene situacije koja se sve više i više otkriva kao ključna za uspostavu neljudske bezlične tiranije. U tijeku je globalni plan nazvan ‘Veliki reset’. Njegov je arhitekt globalna elita koja želi pokoriti čitavo čovječanstvo, namećući prisilne mjere kojima drastično ograničava individualne slobode i slobode čitavih naroda.“ Nastaje veliko pitanje: hoće li Katolička crkva biti Crkva koja šuti ili vojujuća Crkva? Hoće li hijerarhija Katoličke crkve i po cijenu mučeništva postati institucija koja je protiv „Velikog reseta“ ili će nijemo i šuteći pratiti propadanje kršćanske civilizacije.

Autor: Vladimir Trkmić

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI