Bio je biskup u Smirni, a postavio ga je sam sv. Ivan, apostol. Dok je još bio mladi biskup ugostio je sv. Ignacija Antiohijskog koji mu je iz Troade poslao pismo u kojem piše: “Nazivam se sretnim što sam smio vidjeti tvoje čisto lice kojim ću se moći i dalje u Bogu radovati.” Sveti je Polikarp svojom nepokolebljivom vjerom i hrabrošću silno djelovao na svoje suvremenike. U dobi od 86 godina, pretrpio je mučeništvo paljenjem na lomaču na stadionu u Smirni, 23. veljače 155. godine. U Poslanici smirnske Crkve o mučeništvu svetoga Polikarpa piše: “…Kad je lomača bila pripravljena, Polikarp svuče sa sebe odijelo, odriješi pojas i poče se izuvati. Prije to nije mogao učiniti jer su svi vijernici svakako nastojali da ga se dotaknu. Već prije mučeništva bio je ukrašen izvanrednom dobrotom poradi svoga sveta života. Kad se razbuktao plamen, ugledasmo čudo mi kojima je bilo dopušteno gledati taj prizor i koji smo zato ostali na životu da možemo drugima priopćiti što se dogodilo. Plamen se izvio u luk i nadu se poput ognjenoga brodskog jedra i u krugu opkoli mučenika. A on u sredini nije sličio opaljenom tijelu, nego pečenu kruhu, i sjao je poput srebra i zlata u peći. A mi smo osjetili tako ugodan miris kao da miriše tamjan ili koja druga mirisava tvar…”
Plamen se izvio u luk i nadu se poput ognjenoga brodskog jedra i u krugu opkoli mučenika. A on u sredini nije sličio opaljenom tijelu, nego pečenu kruhu, i sjao je poput srebra i zlata u peći. A mi smo osjetili tako ugodan miris kao da miriše tamjan ili koja druga mirisava tvar…