Brojna su proročanstva u životima svetaca tijekom stoljeća. Čini se da njihova primarna svrha da kako bi usmjerili duše bliže Bogu putem upozorenja na buduća pitanja i događaje.
Sveti Antun Maria Claret bio je jedan od takvih svetaca. Imao je dar proroštva. Rođen je kao peto od desetero djece u Španjolskoj, pokrajini Katalonija. Zaređen za svećenika djelovao je kao misionar i propovjednik prvo u ruralnim dijelovima Španjolske a kasnije i u Srednjoj Americi te na Kubi. Na Kubu ga je, zbog tadašnje osobite duhovne potrebe, pozvao sam Papa i postavio ga nadbiskupom, znajući za svetost i njegove vrline o kojima se naširoko govorilo.
U roku od nekoliko godina zbog njegovog izvanrednog primjera siromaštva i pobožnosti mnogi su se ljudi obratili, no neki nisu htjeli slušati ili cijeniti dar koji im je dan u izvanrednoj osobi nadbiskupa Clareta.
I tako im je Bog dao znak — Bilo je 8:30 ujutro 20. kolovoza 1853. godine, kada je najgori potres u sjećanju Kube pogodio Santiago. Svakodnevno, nekoliko tjedana, jedan je nemilosrdni potres uslijedio za drugim, čak pet potresa u jednom dan treslo je grad i periferiju, a potres nije poštedio gotovo ništa.
Samo u nazočnosti ovog svetog nadbiskupa, stanovnici Santiaga mogli su iznjedriti nadu u izbavljenje od ove grozne pošasti. Mnogi su počeli moliti svetog Antuna za njegov zagovor i on je, zaustavio, koliko je poznato barem jedan potres pritiskujući svoju svetu ruku na zemlju>>>više na vjera.hr