Sveti Ivan od Križa (španj. San Juan de la Cruz; Fontiveros, Španjolska, 24. lipnja 1542. – Ubeda, Španjolska, 14. prosinca 1591.), katolički svetac, crkveni naučitelj, pisac, katolički mistik, redovnik karmelićanin, obnovitelj karmelićanskog reda.
Životopis
Rođen je u siromašnoj španjolskoj obitelji. Od djetinjstva je nastojao naći posao kako bi pomogao u uzdržavanju obitelji. Nakon raznih poslova, uspjeh i zadovoljstvo nalazi u dvorenju bolesnika u bolnici, u kojoj usput i studira humanističke znanosti kod isusovaca od 1559. do 1563. U vremenu odabira životnog poziva odlazi u samostan Karmel i postaje ponizan novak. Zahvaljujući velikoj inteligenciji i želji za istinom postaje nadstojnik studenata. Predavao je biblijske studije na sveučilištu “Colegio de San Andrés” u Salamanci. Ubrzo je postao nezadovoljan životom u Karmelu zbog slabe stege i nedovoljne pokore te je zaželio otići u kartuzijanski samostan. Tu mu je želju poremetio, 1567. godine, susret sa svetom Terezijom Avilskom. Željela je za obnovu ženskog karmelićanskog reda imati potporu i muške grane Karmelskog reda. Tako je Ivan od Križa postao prvi karmelićanin terezijanske obnove u mjestašcu Duruelo, u studenom 1568. Od braće redovnika koja ga nisu razumjela mnogo je pretrpio. Devet mjeseci proveo je u samostanskoj samici, u Toledu, i sve je to podnio strpljivo. U tamnici je spjevao većinu svojih najljepših stihova i pjesama. Uspio je pobjeći 15. kolovoza 1578. Zahvaljujući patnjama i ustrajnosti, karmelićanska reforma ipak je pobijedila. Godine 1580. papa Grgur XIII. odobrio je osnutak bosonogih karmelićana. Zajedno sa sv. Terezijom Avilskom osnivao je karmelićanske samostane. Umro je u 49. godini života, od kojih je 28 godina proveo u Karmelu. Njegova književna djela prvi su put objavljena 1618. godine. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je svecem 1726. godine. Papa Pio XI. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1926. godine. Spomendan mu je 14. prosinca. Anglikanska crkva naziva ga “Učiteljem vjere”. Smatra ga se jednim od najvećih španjolskih pjesnika. Napisao je mnogo pjesama. Njegove pjesme “Tamna noć” i “Duhovni spjev” uvrštene su, zbog bogate simbolike i stila, u najbolje pjesme španjolske književnosti. Najpoznatija mu je knjiga “Uspon na goru Karmel”. Svojom duhovnošću i književnim radom utjecao je na mnoge književnike koji su došli poslije njega.
Mistik i misticizam
Misticizam (prema grčkom μυστικός, tajanstven) je ekstatično stanje (stanje ekstaze) u kojemu se u nutarnjem osjećaju pojedinca objavljuje neposredna božja prisutnost. Mistik je produhovljena osoba koja vlastitim naporom, doživljajem neposredne božje prisutnosti dolazi do spoznaje o postojanju Boga. Mistici o vjerničkom sadržaju i o postojanju Boga govore iz vlastitih doživljaja. Do mističnog iskustva mogu doprijeti samo posebno duhovno obdareni pojedinci. A njihova svjedočanstva vjere zalog su istine u koju ostali samo vjeruju.
Ekstaza
Ekstaza (od grčkog Έκστασις Ekstasis – istaknuti se, izaći, izaći), stanje u kojem dominira iskustvo nadnaravnog, osjećaj beskrajne radosti i blaženstva, najviša razina ekstaze u kojoj takav čovjek izlazi iz sebe, gubi svijest o svom osobnom ja i stapa se s apsolutnim. Stapa se s Bogom.
Karmelićani
Karmelićani su rimokatolički crkveni red. Kratica: OCD. Godina utemeljenja: početkom 13. st., obnova 1562. godine. Osnivač: skupina pustinjaka na gori Karmelu u 13. stoljeću. Red su obnovili sveta Tereza Avilska i Sv. Ivan od Križa u 16. stoljeću. Poznati sveci, blaženici i sluge Božji iz redova karmelićana i karmelićanki: sveta Tereza Avilska, sveti Ivan od Križa, sveta Mala Terezija, sveta Edith Stein.
Karmelićani u Hrvatskoj
Karmelićani su u Hrvatsku došli preko samostana u Somboru, u Bačkoj, 1904. godine, gdje su se i općenito prvotno ukorijenili među Hrvatima. Za to je zaslužan sluga Božji Gerard Tomo Stantić, koji je planirao dovesti karmelićane u Hrvatsku. Zbog velikog zalaganja i truda stekao je naziv „Otac Hrvatske karmelske provincije“. Veliku pomoć u ostvarenju Stantićeva nauma dao je zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac, koji je i pozvao karmelićane u Hrvatsku. Planove je omeo Drugi svjetski rat, a konačno ostvarenje Stantićeva plana zbilo se tek poslije njegove smrti. Prvi su karmelićani došli 1958. godine u Hrvatski Leskovac kod sestara karmelićanki, 1959. dolaze u Zagreb (Remete), gdje su preuzeli upravu župe i svetišta Gospe Remetske, “Zagovornice Hrvatske”, u Remetama, tada kod Zagreba, a danas u Zagrebu. Kardinal Franjo Šeper osnovao je na blagdan sv. Josipa, 1960. godine, prvi karmelićanski samostan u Hrvatskoj. Karmelićani zatim otvaraju, 1976. godine, kuću u Splitu na Kamenu, potom u Krku 1996. godine, a u najnovije vrijeme sagradili su samostan i duhovni centar Sv. Ilije kod Buškog jezera u Hercegovini.
DESET SAVJETA KAKO MOLITI
- Uvijek imaj na umu da u svemu trebaš slijediti stope Isusa Krista. Izgradi svoj život na Njemu jedinom. On te ljubi. Uzljubi ga.
- Koliko se više pouzdaješ u ono što te odvraća od molitve, toliko ćeš manje imati pouzdanja u Boga; ne možeš služiti dvojici gospodara!
- Otac izgovara samo jednu riječ, to jest svoga Sina, i uvijek je izgovara u vječnoj šutnji, pa je samo u šutnji možeš i čuti.
- Pronađi stoga tiho i samotno mjesto i ondje se pomoli. Utroši svu snagu i polet svoje volje da Ga zazivaš i blagoslivljaš.
- Sjeti se da moliti ne znači puno misliti, puno osjećati, puno činiti. Samo jedno je potrebno: biti voljan uistinu zatajiti samoga sebe radi Njega; čuvati tajne Božje ljubavi.
- Pripazi da imaš čistu savjest, volju sasvim utvrđenu u Bogu i misao okrenutu Njemu. Što bivaš jednostavniji, to si korisniji Crkvi i svijetu.
- Vjera, nada i ljubav odvraćaju nas od svega i sjedinjuju nas s Bogom samim. To su neizostavna i najbolja pomagala za molitvu.
- Tko bježi od molitve, bježi od svakog dobra. Nikada nemoj napustiti mislenu molitvu jer je ovo snaga duše. Ne brzaj u molitvi. Ne prepuštaj se malodušnosti… nikada.
- U molitvi ne trebamo puno govoriti ni izmišljati razne ceremonije ili tehnike. Dovoljno nam je ono što nas je naučio Isus Krist i to je ono što Otac uvijek sluša. Stoga budi jednostavan. Obzirom na molitve i druge pobožnosti, neka se duše svojom voljom ne mare podavati ceremonijama ni načinima molitve koji se razlikuju od načina što nas uči Isus Krist. Očito, kad su ga njegovi učenici pitali da ih nauči moliti, on ih je naučio sve ono što je potrebno da budemo uslišani od Vječnog Oca, kao onaj koji mu dobro pozna ukus: a naučio ih je samo onih sedam prošnja Očenaša, u kojima su uključene sve naše duhovne i vremenite potrebe, a nije im dao na dohvat mnoge druge riječi ili ceremonije.
- Oni, dakle, koji su veoma aktivni i koji misle da će svojim propovijedima i vanjskim djelima obuhvatiti cijeli svijet, neka dobro razmisle da bi mnogo više koristili Crkvi i da bi Bogu postali mnogo miliji, a da i ne govorimo o dobrom primjeru koji bi time dali, kad bi upotrijebili barem polovicu svoga vremena da provedu s Bogom, sve da i nije njihova molitva toliko savršena.
Karmel.hr.
Dvije molitve svetom Ocu Ivanu od Križa
Slavni sveti oče Ivane od Križa, uzvišeni učitelju Crkve, zbog iskrene svoje želje da postaneš sličan Isusu Raspetome nisi sve do posljednjeg časa svojega svetog života ništa žarče želio nego trpjeti i biti prezren od svih. Tako je goruća bila tvoja žeđ za patnjom da je tvoje velikodušno srce kliktalo od radosti u najgorčim mukama i trpljenjima. Molim te, ljubljeni sveti oče Ivane, poradi slave koju si zaslužio svojim velikim patnjama, izmoli mi svojim zagovorom od Boga ljubav prema patnji, te milost i jakost da snosim sve žalosti i protivštine kao sigurno sredstvo, da postignem krunu koja mi je pripravljena u nebu.
Predragi sveti oče Ivane, usliši s uzvišenog prijestolja slave, na kojemu sada slavno stoluješ, moj vapaj, da po tvojem uzoru uzljubim križ i patnju, i tako zaslužim postati dionik tvoje slave. Amen.
Autor: Marko Štrok