Antun Dugan “Samuraj”, jedan od junaka Domovinskog rata i pripadnik 204. vukovarske brigade od formiranja Kolone sjećanja u Vukovaru stoji na njenom čelu, piše Dnevno.hr.
U podcastu “Gdje si bio ’91?” odlučio je otkriti neke detalje iz svog života. Urednik i voditelj, inače mladi povjesničar specijaliziran za Domovinski rat, Borna Marinić, otkrio je kako mu je Duganova kći, Lidija, dala natuknicu kako je Samuraj – “izmoljen”.
“Može se reći izmoljen zato što se nešto dogodilo unutar obitelji prije mog rođenja. Nažalost, mama je ostala trudna i poslije rođenja, nakon par mjeseci, dijete joj je umrlo na rukama. Tako da je ostala bez mog brata. Drugi put kad je ostala trudna, dijete je umrlo u njoj. Ona ga je nosila tako čak nekoliko dana. Mrtvo je rođeno praktički. Bilo je to jako nezgodno unutar jedne obitelji u to vrijeme, jer nije bilo ultrazvukova, nije se baš ni moglo temeljno prevenirati sve što se događa”, otkrio je Samuraj.
Molitva za Vukovar i Škabrnju: ‘Molite da Bog okrene tijek povijesti’
Zavjet svetom Boni
Teško bi se moglo reći da je Antun Dugan bio treća sreća u svojoj obitelji. Naime, kad su saznali da je majka Anka po treći put trudna, roditelji su se odlučili zavjetovati svecima. Majka se zavjetovala svetom Boni, zaštitniku Vukovara, a otac svetom Antunu.
“Tako kad je ostala treći put trudna, onda se i moj tata zavjetovao i mama. Mama se zavjetovala svetom Boni za svoje molitve, postove i sve što će obaviti. Dala je svoj zaručnički prsten da se stavi na ruku.
Taj svetac, gore u crkvi svetih Filipa i Jakova, sad ga nema jer su ga banda četnička zapalili i devastirali, bio je kompletno mumuficiran, u jednom staklenom sanduku, u ležećem stavu, u uniformi tada iz tog vremena, dakle u rimskoj uniformi. Uniforma je bila ukrašena na njemu i imao je dodatnih ukrasa koji su se u to vrijeme radili, ali je imao i već više tog prstenja na rukama koje su ljudi zavjetno darivali, zahvaljujući za njegov zagovor.
Pojavila se Gospa Žalosna u Međugorju i poslala ‘uznemirujuću’ poruku: ‘Plačem dok gledaš što radiš’
Prsten za zavjet
Tako da je i moja mama dala da mu se na ruku stavi taj zaručnički prsten njen. To su u župi napravili svećenici. Moglo se doći s unutarnje strane do tog kovčega i staviti prsten za zavjet”, objasnio je Samuraj.
Sveti Bono bio je rimski vojnik rođen u današnjim Vinkovcima u vrijeme cara Galijena koji ga je i pogubio 1. kolovoza 260. godine, nakon što je saznao da je ovaj prešao na kršćanstvo i postao svećenikom. Kao mučenik postao je zaštitnikom Vukovara na inicijativu opata Josipa Jankovića, uvaženog franjevca na službi u Rimu.
On je 1753. godine izmolio papu Benedikta XIV. da tijelo svetog Bone dopremi u Vukovar kao patrona i branitelja grada, države i ljudi. Dana 24. lipnja 1754. godine tijelo svetog Bone je uneseno u crkvu svetih Filipa i Jakova. Crkva je za vrijeme okupacije bila nedostupna. Iako su svećenici skrili tijelo u kriptu, agresor ga je pronašao i oskvrnuo.
Tek 1996. godine, za vrijeme mirne reintegracije, svećenici su ušli u crkvu i otkrili kako je od tijela svetog Bone ostalo tek nekoliko kostiju šake te dijelovi kacige i štita.