Blažena Djevica Marija – uzor molitve i slušanja Božje riječi
Vjerojatno se svatko od nas može prisjetiti događaja Navještenja i Utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista. Marija poslušno sluša Božjeg glasnika anđela Gabriela, koji joj donosi radosnu vijest – da će začeti i roditi Spasitelja svijeta. Ona se ne opire, pobožno sluša poruku i prihvaća navještaj riječima: „Neka mi bude po Božjoj volji“. U Angelusu se danomice prisjećamo toga događaja. „I riječ je tijelom postala i prebivala među nama“. Riječ je postala tijelom. „Ušatorila“ se među nama. Kao što je Jahve prebivao u šatoru, u kovčegu Saveza, na sličan način, ali u tjelesnom liku, Isus se u Novom savezu, po utjelovljenju i rođenju uprisutnuje među nama. Čijom zaslugom? Zaslugom Blažene Djevice Marije i njezine poslušnosti. S križa raspeti Isus poručuje svetom Ivanu: „Sine, evo ti majke“, a majci svojoj poručuje: „Majko, evo ti sina“. Od toga trenutka Blažena Djevica Marija ne odvaja se od svetog Ivana, a ni on od nje. Posluh ih tjera da se druže s apostolima u molitvi i u molitvi prvih crkvenih zajednica. Poruka je kristalno jasna. Naš ulazak u korizmu zahtijeva također dvostruku stvarnost – poslušnost Božjoj riječi i molitvu u našim crkvenim zajednicama.
Aktualnost nekih poruka u ukazanjima Blažene Djevice Marije
Poruka Gospe od La Salettea glasi: „Ljudi ne poštuju Dan Gospodnji. Rade nedjeljom bez prestanka. Samo neke starije žene odlaze na misu ljeti, a zimi kada nemaju što raditi, dođu u crkvu kao ruglo religije. Korizmeno vrijeme se zanemaruje. Ljudi se zaklinju, govoreći Božje Ime uzalud. Neposluh i nepoštivanje Božjih zapovijedi čine ruku moga Sina težom.” Ta je poruka itekako danas aktualna. Moramo priznati da se Dan gospodnji ne poštuje. Neki rade, iako su svjesni da je nedjelja Dan Gospodnji. Neki koji su slobodni ne odlaze u crkvu na misno slavlje. Vrijeme potroše u šetnji ili obilazeći „šoping“ centre. Dan Gospodnji je relativiziran ne samo zakonima nego često i našim zanemarivanjem mogućnosti da slavimo Boga i toga dana častimo i slavimo Boga kao obitelj i pojedinci. Pokušaj ove korizme dozvati sebi i svojima u obitelji ovu poruku Gospe od La Salettea.
Molitva za grješnike
U molitvi smo najčešće egocentrični, što znači da molimo za sebe, na svoje nakane i nakane obitelji, a zanemarujemo altruističnu molitvu za grješnike svega svijeta i grešnike iz našega domoljubnog okruženja. Korizmeno poslanje svakoga od nas jest sjetiti se da se svijet mijenja i molitvom za druge, pogotovo za one koji su posustali u osobnoj molitvi i ispovijedanju katoličke vjere. Molitva za druge, molitva za obraćenje grješnika jest preskakanje našeg duhovnog egocentrizma u kojemu mislimo samo na sebe. Gospa Fatimska poručila je (blaženoj Jacinti, Franji i sestri Luciji): „Molite, molite mnogo, prikazujući žrtve za grješnike jer mnoge duše idu u pakao budući da nema nikoga tko bi se za njih žrtvovao i molio“. Možemo li se ove korizme malo duhovno trgnuti i moliti za grješnike i duše u čistilištu?
Postati sretan
Cilj svakoga od nas ponaosob jest da budemo zadovoljni, zdravi i sretni. Kako to postići? Koji su putevi do duhovnog i tjelesnog zdravlja? Na koji način u ovim zlosretnim vremenima postići barem solidno zadovoljstvo i ostvarenje naših snova i sreće? Opet i tu moramo biti svjesni da se na zemlji ne može ostvariti apsolutno zadovoljstvo i sreća. Sve što ostvarujemo, dajemo ili primamo omeđeno je prolaznošću. „Sic transit, Gloria Mundi“ (Prolazi obličje ovoga svijeta). I Blažena Djevica Marija u Lurdu je poručila svetoj Bernardici: „Ne obećavam da ću te usrećiti na ovome, nego na drugome svijetu“. Dakle, sreća na ovome svijetu samo su kratki trenutci, kao uvod u ono što nas čeka kao mogućnost. Korizma je prilika da postignemo osobnu svijest o tome da je ljudski život „križni put – put križa“. Putovanje suznom dolinom, kako su neki znali u prošlosti zapisati. Možeš li ove korizme s Crkvom moliti Križni put? Možeš li otajstva Križnog puta razmatrati u svojoj obitelji, u svom osobnom životu? I odaslati poruku da križ, patnja i bolesti nisu prokletstvo, nego da sve to ima svoj duhovno-evanđeoski smisao.
Mnogi ne dolaze u crkvu niti se približavaju Blaženoj Djevici Mariji
Možemo živjeti u zabludi, u zanosu, bez čvrstih oslonaca u životu, da smo katolički ili jedan od najkatoličkijih naroda. Statistike pokazuju suprotno od te teze. Smanjuje se broj posjeta nedjeljom misnim slavljima. Oko 14 – 18%, kako u kojem kraju, nedjeljom redovito slavi Euharistiju. A što je s ostalih 70%? Ako se usporedi masovnost hodočašćenja u marijanska svetišta iz razdoblja osamdesetih prošloga stoljeća i našega doba, i tu postoji velik raskorak. Kvazi-katoličke zemlje u Europskoj uniji donose „sulude“ zakone, protivne izvornome katoličanstvu. Zato nije bez razloga Blažena Djevica Marija svetoj Katarini Labure poručila: „Tako sam radosna što mogu pomoći djeci koja me mole za zaštitu. Ipak, mnogi mi nikada ne dolaze.“ Pogledajmo našu stvarnost. Kako proslavljamo marijanske blagdane? U kojem broju i kako hodočastimo u marijanska svetišta? Koliko se ljudi okuplja u župnim crkvama na svibanjske i listopadske pobožnosti? Odgovorimo. Koliko će nas redovito ići na molitvu Križnog puta u crkvu ili negdje na otvorenom: na Ksaveru u Zagrebu, na Mariji Bistrici, u Solinu, u Vepricu, na Trsatu, u Aljmašu, u Molvama ili negdje drugdje. Hoćeš li ići s Marijom na molitvu Križnog puta barem jednom u korizmi?
Biti jednostavan i ponizan
Cilj svake korizme jest da se duhovno trgnemo, da duhovno napredujemo u antropološkim vrijednostima, da katoličke vrednote i vrijednosni sustav Katoličke crkve posadašnjujemo. Kako? Tako da postanemo skromni, jednostavni, bogobojazni, pošteni, ponizni ljudi, da svaku umišljenost, oholost ili bahatost siječemo u korijenu. Bez takvog duhovnog pristupa korizmi, ona nema svoj smisao kao liturgijsko vrijeme. Odricanje od kolača, da postanem vitkiji, odricanje od slatkiša ili cigareta običan je tjelesni trening osobne volje i ustrajnosti. Poljubiti zemlju po kojoj hodaš jest čin poniznosti. Jer te ona hrani i u nju ćeš se vratiti kao čovjek koji si prah i u nju se vraćaš. Zemlja i more nas hrane. Koliko smo na tome zahvalni? Koliko se time ponosimo? Koliko se divimo prirodi? Sve su to pitanja koja traže naše osobne odgovore. Jedan od zahtjeva korizmenog vremena jest činiti pokoru. Što je pokora? Pokora je čin kajanja kojim osoba pokazuje svoju iskrenu namjeru da više ne sagriješi. Pokora također može uključivati popravak štete nastale kao posljedica grijeha. Pojam je najčešće povezan s kršćanskim sakramentom ispovijedi (koji se naziva i sakrament pokore), ali može značiti i pomirenja u širem smislu. Pokora je treći sastavni dio sakramenta ispovijedi (prvi dio je pokajanje, a drugi dio ispovijed grijeha svećeniku). Na kraju ispovijedi svećenik kaže vjerniku da za pokoru izmoli nekoliko molitava, npr. par Očenaša. Nekada je pokora uključivala i puzanje na koljenima za vrlo teške grijehe, što je prikazano i u hrvatskom filmu „Đuka Begović”, kada se glavni lik kaje za svoje grijehe. Nekada sam viđao majke, žene, djevojke, muškarce kako na koljenima pužu oko oltara Majke Božje Bistričke. Kakve su muke, pokore i molitve nosili ti ljudi u svojoj duši znaju samo Bog i Majka Božja. Nekada se za pokoru učini dobro djelo ili ode na hodočašće. Glavni ciljevi pokore jesu pomirenje s Bogom i ljudima, napuštanje grješnog načina života i nastojanje da se živi moralnije, uzornije. Hoćemo li ove korizme ići na ispovijed prije Uskrsa ili ćemo to zanemariti? Gospa Lurdska svetoj je Bernardici poručila: „Pokora! Pokora! Pokora! Molite za grješnike. Poljubite zemlju kao pokoru za grješnike.“
Molitva za obraćenje grješnika
Prečista naša Pomoćnice, naši su grijesi bili uzrok smrti tvoga dragog Sina, Gospodina našega Isusa Krista. Usrdno te molim da po onim dragocjenim suzama što si ih ronila pod križem zbog tolikih duša koje preziru dragocjenu Krv, posreduješ za duše grješnika koje ti preporučujem! Svojom svetom moći učini da se zalutale ovce opet vrate u naručje svoga božanskog Pastira i da prestanu vrijeđati Boga i tebe! Zdravo, Kraljice… Marijo, pomoćnice kršćana, moli za nas! Dobrostiva naša pomoćnice, usrdno te molim, radi dubokog smilovanja što ga osjeća tvoje prečisto Srce, obrati svoj milosni pogled na nesretne duše za koje te žarko molim ……………………..! Velika je sljepoća njihovih srdaca, velika je njihova bijeda, velika opasnost da će zauvijek propasti. Najslađa Djevice i Majko, čuj moje vruće molbe i vrati tu rasipnu djecu natrag u naručje dobroga Oca! Zdravo, Kraljice… Marijo, pomoćnice kršćana, moli za nas! Amen. Slava Ocu…
AUTOR: Marko Štrok