“Zašto još plačem?
Plačem jer čovječanstvo ne čuje moj majčinski poziv na obraćenje i povratak Gospodinu.
Ono i dalje tvrdoglavo trči putem pobune protiv Boga i njegovog zakona ljubavi.
Boga se otvoreno ne priznaje, vrijeđa ga se i psuje.
Vašu se nebesku Majku javno grdi i ismijava.
Moji se neobični pozivi ne slušaju; znakovima o mojoj beskrajnoj boli ne vjeruje se.
Vaš bližnji nije ljubljen: svaki se dan napada njegov život i njegova dobra.
Čovjek je sve više pokvaren, bezbožan, zao i okrutan.
Kazna gora od potopa uskoro će stići na ovo jadno i izopačeno čovječanstvo.
Sići će vatra s neba i to će biti znak da je Božja pravda već utvrdila trenutak svog velikog očitovanja.
Plačem jer Crkva i dalje ide putem podjele, izgubljene vjere, apostazije i zabluda što se sve više propagiraju i slijede.
Već se ispunja ono što sam prorekla u Fatimi i što sam u trećoj poruci povjerila svojoj maloj kćeri. Dakle, i za Crkvu je došao trenutak velike kušnje, jer će se zao čovjek učvrstiti u njenoj unutrašnjosti i odvratna će pustoš ući u sveti Božji Hram.
Plačem jer se veliki broj duša moje djece gubi u paklu.
Plačem jer je malo onih koji prihvaćaju moj poziv na molitvu, naknadu, patnju i prikazivanje.
Plačem jer sam vam govorila i niste me slušali; davala sam vam čudesne znakove i niste mi vjerovali; ukazivala sam vam se snažno i stalno, i niste mi otvorili vrata vaših srdaca.
Barem vi, predragi sinovi posvećeni mom Bezgrješnom Srcu, koji ste maleni ostatak što ga Isus ljubomorno čuva u sigurnom zaklonu svoje božanske ljubavi, čujte i odazovite se na moj žalosni zov, kojeg s ovog mjesta još danas upućujem svim narodima zemlje.
Pripremite se da primite Krista u sjaju njegove slave, jer je već stigao veliki Dan Gospodinov,” rekla je Djevica Marija 15. rujna 1987 godine, svećeniku don Stefanu Gobbiju u Akiti, japanskom svetištu poznatom po kipu Djevice koji je plakao krvavim suzama više od sto puta >>>više na vjera.hr