Sveti Ivan Pavao II. se u svojoj enciklici obratio ženama koje su abortirale.
“Želim obratiti posebnu pozornost na vas, žene koje su prekinule trudnoću. Crkva zna koliko je čimbenika moglo utjecati na vašu odluku i ne sumnja da je u mnogim slučajevima to bila bolna, možda čak i dramatična odluka.
Vjerojatno rana u vašim srcima još nije zacijelila. Jer ono što se dogodilo bilo je i jest duboko zlo. Ipak, nemojte se obeshrabriti i ne gubite nadu. Radije pokušajte razumjeti iskustvo i protumačiti ga istinito. S poniznošću i povjerenjem otvorite se – ako to već niste učinili – pokajanju: Otac svakoga milosrđa čeka vas da vam ponudi svoj oprost i mir u sakramentu pomirenja. Otkrit ćete da još ništa nije izgubljeno, a možete zamoliti i svoje dijete za oproštenje: ono sada živi u Bogu.
Uz savjete i pomoć ljubaznih i kompetentnih ljudi, moći ćete svoje bolno svjedočenje učiniti jednim od najrječitijih argumenata u obrani svačijeg prava na život. Svojom predanošću cilju života, možda okrunjenom rađanjem novih ljudskih bića i svjedočenim vašim prihvaćanjem i brigom za one kojima je vaša blizina najpotrebnija, oblikovati ćete novi način gledanja na ljudski život” (EV 99).
Život je najljepši Božji dar
Sveti Ivan Pavao II je naglasio da od trenutka kada je jajna stanica oplođena, počinje život novog čovjeka. Znanstvena je činjenica: “Ovu očitu istinu, uvijek priznatu, moderna genetika potvrđuje vrijednim dokazima”, piše portal Dnevno.
Dakle, “ljudsko biće se mora poštovati i tretirati kao osoba od trenutka njegova začeća i stoga mu se moraju priznati prava osobe od tog trenutka, među kojima je, prije svega, nepovredivo pravo svakog nevinog čovjeka na život” ( Evangelium vitae , 60).
Simptom izopačenosti ljudske savjesti je legalizacija pobačaja i eutanazije. Sveti Ivan Pavao II napisao je da su pobačaj i eutanazija zločini koje nijedan ljudski zakon ne može priznati kao dopuštene:
“Ništa i nitko ne može dati za pravo da se ubije nedužno ljudsko biće, bilo embrij ili fetus, dijete ili odrasla osoba, stara osoba, smrtno bolesna ili umiruća. Nijedna vlast nema pravo to prisiliti ili dopustiti” (EV 57);
“Prekid trudnoće je – bez obzira na to kako se postiže – namjerno i izravno ubijanje ljudskog bića u ranoj fazi njegova života, uključujući razdoblje između začeća i rođenja. […] Onaj tko je ubijen je ljudsko biće na rubu života. (EV 58)
I Sveta Majka Terezija iz Calcutte je upozorila: “Ono što je najrazornije za mir u suvremenom svijetu je pobačaj – jer ako majka može ubiti svoje dijete, što može spriječiti vas i mene da ubijemo jedno drugo?”
Kada je 1996. godine poljski parlament razmatrao promjenu zakona o životu nerođenih, Majka Tereza je poslala pismo Poljacima, u kojem čitamo:
“Život je najljepši Božji dar. Natjerao nas je da činimo velike stvari kako bismo voljeli i bili voljeni. Bog nam daje vremena na zemlji da upoznamo Njegovu ljubav, da iskusimo Njegovu ljubav u dubinama našeg bića. Da ga volimo, da volimo svoju braću i sestre.
Život je Božji dar. Dar koji samo Bog može dati. I Bog je u svojoj poniznosti dao muškarcu i ženi sposobnost da surađuju s Njim u prenošenju života. Bez obzira na njegovu namjeru, ne smijemo se miješati ili uništiti ovaj prekrasni Božji dar.
Zašto se ljudi danas boje male djece? Zato što žele lakši, udobniji, ugodniji život? Više slobode? Treba se samo bojati kršenja Božjih zakona, jer Bog u svojoj beskrajnoj i nježnoj ljubavi želi samo naše dobro, našu sreću, našu ljubav”.