Kamo sreće da ova fotografija potakne nekoga na promjenu. I da ta promjena ne završi samo komentarom na društvenim mrežama, već da pomognemo potrebitima. Slabijima od sebe.
Mnogima je tužna slika s ulica Podgorice natjerala suze na oči. Živimo u teškim i čudnim vremenima. Kako je kazano u pjesmi Atomskog skloništa: čovjek je danas sve prazniji u duši.
Zašto je ova fotografija izazvala razne tužne emocije nije teško za zaključiti. Naime, ovjekovječen je trenutak kada je troje mališana na ulici. Oni sjede i gledaju kroz izlog dućana s kućanskim aparatima crtani film na televizoru koji je bio izložen.
Autorica fotografije je napisala: “Mislim da je nešto puklo u meni”.
Osim toga u drugoj objavi na Twitteru autorica fotografije rekla je: ”Tih nekoliko minuta oni su bili bezbrižna djeca, koja ne prose, koja ne mole za hranu, koja samo hoće da odgledaju svoj crtani na miru”.
Tih nekoliko minuta oni su bili bezbrižna djeca, koja ne prose, koja ne mole za hranu, koja samo hoće da odgledaju svoj crtani na miru.
— Mina_Wish (@Mina_Wish) 11. travnja 2017.
I zbilja, čovjek se treba podsjetiti kako je malo potrebno za dječju sreću. No, dolazimo i do glavnog problemskog pitanja ove cijele priče. Zar nije tužno promatrati djecu koja nema prava biti djeca? Odrastati bezbrižno i sretno. Kamo sreće da ova fotografija potakne nekoga na promjenu. I da ta promjena ne završi samo komentarom na društvenim mrežama, već da pomognemo potrebitima. Slabijima od sebe.
Mislim da je nešto malo puklo u meni. pic.twitter.com/cTOXyVWmSB
— Mina_Wish (@Mina_Wish) 11. travnja 2017.