Ako primijetite ove simptome, potražite liječnika: Možda imate ‘plivačko uho

Pexels

Nadam se da ti dugo očekivano ljetovanje nisu pokvarili bolovi u uhu i posjeti liječnicima i ljekarnama. Infekcije uha češće se javljanju u ljetnim mjesecima, kada je plivanje jedna od omiljenih aktivnosti, a zimi obično u onih osoba koje se bave vodenim sportovima i rekreacijom, objašnjava dr. Lea Homolak za Zdravu kravu.

Otitis externa odnosno ”plivačko uho” je infekcija vanjskog zvukovoda, kanala koji se proteže od uške do bubnjića. Ovu neugodnu pojavu mogu uzrokovati različite vrste bakterija ili gljivica. Voda koja se predugo zadrži u zvukovodu pogoduje bubrenju cerumena i može pospješiti razvoj upale.

Cerumen – ušna mast (ili vosak) je čest krivac zadržavanja vode u uhu. To je proizvod lučenja ceruminalnih žlijezda u koži zvukovoda. U normalnim količinama pomaže samočišćenju i zaštiti uha i ne treba ga uklanjati mehanički. Na taj se način uklanja i prirodna zaštita, te koža postaje podložnija infekcijama.Također, npr. higijenskim štapićima možeš dublje potisnuti stvoreni cerumen i izazvati stvaranje ceruminalnog čepa.

Kako prepoznati upalu vanjskog zvukovoda?

U nekih pacijenata prvi simptom upale vanjskog zvukovoda je svrbež ušnog kanala. Bubrenje cerumena i otok kože zvukovoda može uzrokovati osjećaj punoće ili neugodnosti u uhu. Iako neugodne i ponekad vrlo bolne upale vanjskog zvukovoda u pravilu, ne oštećuju sluh. Iznimka je upala pri kojoj se zvukovod potpuno zatvori zbog otoka kože ili obilja smole u zvukovodu. Ako je srednje uho zdravo, nagluhost ili šum prolaze čim se zvukovod očisti ili usljed liječenja koža zvukovoda splasne.

Mogu se javiti i bolovi u uhu ili cijeloj polovini lica, koji se pogoršavaju pritiskom na vanjski dio uha. Nekim je osobama zbog bolova čak teško žvakati hranu. Vanjski dio uha može pocrvenjeti ili nateknuti, a limfni čvorovi u blizini uha se mogu povećati. Moguća je pojava iscjetka iz ušnog kanala koji je proziran ili žućkaste boje nalik gnoju. Kod nekih se osoba može javiti groznica, iako ona nije uobičajena. Upala se može prenijeti i s jednog uha na drugo štapićima, prstima ili vrškom bočice kapljica nepravilnim kapanjem uha.

Ostali uzroci upale ili infekcije uha mogu biti:

  • alergije, prekomjerni rast kosti vanjskog ušnog kanala – egzostoze,
  • razne kupelji, sapuni, šamponi koji iritiraju kožu zvukovoda,
  • bolesti kože zvukovoda poput ekcema, psorijaze ili seboreje, znojenje,
  • oštećenje slušnog kanala pri čišćenju oštrim predmetom pa i korištenje slušalica.

Simptomi upale

Blagi: svrbež i/ili crvenilo ušnog kanala i osjećaj nelagode

Srednji: bol na dodir, osjećaj punoće u uhu, slabiji sluh (”začepljeno uho”)

Teški: jaka bol, crvenilo ili oticanje područja oko uha i/ili limfnih čvorova na vratu

Sprečavanje upale

Uho održavaj suhim – nakon svakog kupanja osuši ga mekim ručnikom, papirnatom maramicom ili zabacivanjem glave na stranu odstrani zaostalu vodu iz uha.

Izbjegavaj plivanje u vodi sumnjive kvalitete i zadržavanje stranih predmeta (pijesak, dlačice od šišanja) u zvukovodu.

Izbjegavaj guranje stranih predmeta u uho, te čišćenje higijenskim štapićima – i mala ozljeda bit će dovoljna za ulazak mikroorganizama u kožu.

Ne pretjeruj u pranju uha sapunom i/ili šamponom – odmašćena je koža osjetljivija na infekcije, a smanjuje se i kiselost kože koja je njezina prirodna zaštita.

Svrbež zvukovoda često je znak početne upale – započni terapiju na vrijeme.

Pri prekomjernom stvaranju ušne masti prije ljetovanja u ordinaciji je stručno odstrani.

Nikada ne pokušavaj odstraniti višak ili stvrdnuti ušni vosak pamučnim štapićima, spajalicama ili ukosnicama. Spomenuti predmeti mogu ga dodatno potisnuti dublje u ušni kanal, iritirati kožu ili uzrokovati ogrebotine. Dobro je da su uši malo ”zamašćene”- ušna mast ima zaštitno djelovanje.

Kako liječiti upalu

U većine pacijenata u pravilu je dovoljna lokalna terapija antibiotskim kapima. Da bi djelovanje kapljica bilo optimalno, nužno je, pogotovo pri jačim upalama, prethodno zvukovod isprati ljekovitom otopinom koja osim čišćenja i zakiseljuje kožu stvarajući tako nepovoljne uvjete za rast mikroorganizama.

Ponekad je potrebno liječenje započeti postavljanjem antibiotskih krpica u zvukovod u trajanju od 12-24 sata, da bi lijek bolje i brže djelovao. Teže upale zahtijevaju intenzivnu lokalnu i sistemsku antibiotsku terapiju. Liječenje mora biti dovoljno dugo da se upala ne bi ponovila.

Pri sumnji na gljivične i gram-negativne infekcije svako je uputno učiniti bris uha prije terapije, jer često zahtijevaju specifično dugotrajno liječenje. Primjena raznih ulja, vrućih tuljaca i sprejeva za uho ponekad može pomoći, ali ako postoji oštećenje bubnjića ili neka druga komplikacija, i odmoći liječenju.

Upala vanjskog zvukovoda može se proširiti i na bubnjić i srednje uho. Rijetka, ali ozbiljna komplikacija upale vanjskog zvukovoda jest maligni vanjski otitis koji se razvije ako bakterije prodru u kosti u okolici uha i šire se na bazu lubanje.

To se uglavnom događa u starijih osoba koje boluju od dijabetesa, pacijenata koji imaju HIV, i djece oštećenog imunološkog sustava. Simptomi su bolovi u uhu s naglom paralizom lica, promuklost, grlobolja. Antibiotici se koriste za liječenje ove, po život opasne, infekcije.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI