Alzheimerova bolest je teška, neizlječiva, degenerativna bolest mozga, koja može uzrokovati smrt. Svojim napredovanjem dovodi do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, te promjena u ponašanju i osobnosti bolesnika. Danas još uvijek nije poznat točan uzrok bolesti, ali se pretpostavlja da propadanje živčanih stanica nastaje zbog nakupljanja određenih bjelančevina u mozgu
Alzheimerova bolest je teška, neizlječiva, degenerativna bolest mozga, koja može uzrokovati smrt. Svojim napredovanjem dovodi do demencije, gubitka pamćenja, poremećaja mišljenja, te promjena u ponašanju i osobnosti bolesnika. Danas još uvijek nije poznat točan uzrok bolesti, ali se pretpostavlja da propadanje živčanih stanica nastaje zbog nakupljanja određenih bjelančevina u mozgu (beta-amiloida i tau proteina). Uslijed ovog nakupljanja prvenstveno dolazi do gubitka živčanih stanica koje proizvode neurotransmiter acetil-kolin, ali napredovanjem bolesti je naposljetku zahvaćen čitav mozak.
Demencija je, jednostavno rečeno, gubitak mentalnih sposobnosti poput sposobnosti razmišljanja, pamćenja i logičkog zaključivanja. Taj gubitak sposobnosti mora biti dovoljno ozbiljan da ugrožava svakodnevni život osobe. Demencija nije bolest, nego skupina simptoma koje mogu uzrokovati razne bolesti. Simptomi uključuju i promjene u ponašanju, u karakteru osobe, neočekivane promjene raspoloženja. Ponekad demencija može biti sasvim izliječena. To je onda kada je i njezin uzrok izlječiv.
Česti uzroci izlječive demencije su zloupotreba droge i alkohola, upotreba pojedinih lijekova, loša ishrana s nedovoljno vitamina. Nažalost, puno češće demencija nije izlječiva. Demencija nastaje kada se određeni dijelovi mozga razbole. To su dijelovi koju su uključeni u proces učenja, pamćenja, donošenja odluka, govora. Najčešći uzročnik demencije je Alzheimerova bolest. Osobe koje osjećaju određene probleme, npr. slabljenje pamćenja, često počnu strahovati da imaju Alzheimera. Ipak, valja reći da je uz Alzheimerovu bolest prisutno i oko 50 danas poznatih drugih uzročnika demencije. Procjenjuje se da je oko 20 posto demencija izlječivo. Kod ostalih 80 posto (u koje spada i Alzheimerova demencija) terapija se sastoji od ublažavanja i usporavanja napredovanja bolesti.
Alzheimerova bolest je najčešći uzrok demencije; na nju otpada >65% staračkih demencija. Bolest je dvostruko češća kod žena u odnosu na muškarce, djelomično stoga što žene imaju očekivano dulji životni vijek. Alzheimerova bolest zahvaća oko 4% bolesnika u dobi od 65 do 74 i 30% onih > 85 godina. Prevalencija u industrijaliziranim zemljama će vjerojatno porasti jer se postotak starijih povećava.Najčešći oblik demencije među starijim osobama je Alzheimerova bolest. Prvi znakovi bolesti često se javljaju u petom i šestom desetljeću života. Broj oboljelih po dobnim skupinama naglo raste nakon 60. godine života i udvostručuje se svakih 5 godina.
Rizične skupine:
dob: 10 posto starijih od 65 godina i čak 50 posto starijih od 85 godina boluje od Alzheimera;
spol: žene su dvostruko izloženije od muškaraca;
ozljeda glave: neke studije pokazuju povezanost nastanka bolesti i ozljeda glave;
izloženost toksinima: neke studije pokazuju da pojačana izloženost toksinima, kao npr. aluminiju pojačava rizik; manji stupanj obrazovanja: nije poznato zašto, ali osobe niže stručne spreme su izloženije bolesti od onih s visokom stručnom spremom.
Etiologija i patofiziologija
U većini slučajeva bolest nastaje sporadično, s kasnim početkom (>60 godina) i nejasnom etiologijom. Ipak, u oko 5 do 15 posto javlja se obiteljski; 1/2 od tih slučajeva imaju rani početak (<60 godina) i tipično su povezani sa specifičnim genetskim poremećajima. Tipično se razvijaju izvanstanični depoziti β– amiloidnog proteina, unutarstanični neurofibrilarni snopići (sparene u dvostruku uzvojnicu) i senilni plakovi dok se neuroni gube. Atrofija moždanog korteksa je česta, a upotreba glukoze u mozgu smanjena, kao što je perfuzija u parijetalnom režnju, temporalnom korteksu i prefrontalnom korteksu. Najmanje 5 različitih genetskih lokusa smještenih na kromosomima 1, 12, 14, 19 i 21 utječu na početak i progresiju Alzheimerove bolesti. Tu su uključeni i geni prekursoraamiloidnih proteina presenilina I i presenilina II. Mutacije ovih gena mogu poremetiti pregradnju prekursora amiloidnih proteina, što dovodi do odlaganja i fibrilarne agregacije β–amiloida. β–Amiloid može dovesti do smrti neurona i formiranja neurofibrilarnih snopića i senilnih plakova, koji se sastoje od degeneracije aksonalnih i dendritičkih nastavaka, astrocita te glijalnih stanica nakupljenih oko amiloidne jezgre.
Druge genetske odrednice uključuju apolipoproteina (apo) E i njegove alele (ε). Apo E proteini utječu na odlaganje β–amiloida, citoskeletni integritet te efikasnost neuronalne regeneracije. Rizik Alzheimerove bolesti je značajno povišen kod ljudi s 2 ε4 alela te može biti smanjena kod onih koji imaju ε2 alel. Druge uobičajene abnormalnosti uključuju povećanu količinu tau proteina u mozgu i likvoru (komponenta neurofibrilarnih snopića i β– amiloida) i smanjenje razine kolin–transferaze te različitih neurotransmitera (npr. somatostatina). Odnos okolišnih čimbenika (npr. niska razina hormona, izloženost metalima) i Alzheimerova bolest su predmet istraživanja u studijama, ali se još nije potvrdila nikakva povezanost. (http://www.msd-prirucnici.placebo.hr).
Simptomi i test ‘Bolujem li od Alzheimera?’
Ovo su neki od znakova upozorenja, ukoliko na nekoliko njih odgovorite s “DA” trebate potražiti liječničku pomoć.
- gubitak kratkotrajnog pamćenja najčešći je rani simptom Alzheimerove bolesti- imate li teškoća prisjetiti se nedavnog razgovora?
- teškoće u obavljanju rutinskih poslova – imate li teškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti poput pranja zubiju, obavljanja telefonskog poziva i sl.?
– dezorijentacija – gubite li se u prostoru koji vam je inače poznat, npr. u vlastitom kvartu? – – Događa li vam se da kod npr. plaćanja računa, sastavljanja lista za kupovinu?
- problemi u razgovoru – zaboravljate li određene riječi? Npr. auto vam postaje “ona naprava što se vozi” i sl.?
- nagle promjene raspoloženja – mijenjate li raspoloženja češće nego prije, postajete li naglo tužni i sretni bez posebnog razloga?
- nedostatak motivacije – jeste li izgubili želju za aktivnostima koje su vas prije uveseljavale?
- promjene u spavanju – spavate li više nego prije?
Simptomi Alzheimerove bolesti se javljaju postepeno, tijekom perioda od nekoliko godina, i variraju od osobe do osobe. Prvi simptom koji se pojavljuje obično je zaboravljivost za nedavne događaje uz relativnu očuvanost dugoročne memorije. Upravo zbog postupnog i neprimjetnog početka ove smetnje se u početku vrlo često pripisuju staračkoj zaboravnosti, što je velika greška. Naime, AB je progresivan poremećaj u okviru kojeg se tijekom vremena javljaju kognitivne smetnje i psihičke promjene, što znatno utječe na samostalnost bolesnika. Kognitivni simptomi – smetnje kratkoročne memorije (zaboravljivost za nedavne događaje, zametanje stvari) i otežano donošenje odluka javljaju se kao rani simptomi.
Tijekom vremena bolesnici postaju dezorijentirani u vremenu (ne znaju dan, točan datum ili godinu) i prostoru te više nisu u mogućnosti pronaći put do kuće. U kasnijim fazama bolesti javljaju se simptomi poput neprepoznavanja bliskih osoba i otežanog, nerazumljivog govora. Psihijatrijske promjene – bolesnici s napredovanjem bolesti razvijaju poremećaje u ponašanju, kao i psihičke poremećaje, što povećava teret staranja o njima. Javljaju se simptomi socijalno neadekvatnog ponašanja poput uznemirenosti, agresije, depresije i promjene ciklusa spavanja. Osobama koje skrbe o bolesniku najteže padaju upravo ovi simptomi, zbog čega su psihijatrijske promjene najčešći razlog smještaja bolesnika u ustanovu. Funkcionalne promjene – kao posljedica kognitivnih smetnji i psihijatrijskih promjena javlja se čitav niz poremećaja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti (poteškoće u baratanju novcem, održavanju osobne higijene, odijevanju, kontinenciji i drugo) poradi kojih bolesnik postaje sve ovisniji o tuđoj pomoći. Ovisno o funkcionalnosti bolesnika napredovanje AB se može pratiti kroz 3 stadija: blaga, umjerena i uznapredovala AB. U uznapredovalim fazama bolesti bolesnik je potpuno vezan za krevet i ovisan o tuđoj pomoći.
Simptomi i znakovi Alzheimerove bolesti su slični onima kod drugih demencija i uključuje ranu, srednju i kasnu fazu. Gubitak kratkotrajnog pamćenja je najčešći prvi znak bolesti. Bolest napreduje postupno, ali može povremeno zadržavati neke razine funkcioniranja. Poremećaji ponašanja (npr. lutanje, agitacija, vikanje) su česti. Općenito, dijagnoza se postavlja slično kao i kod drugih demencija. Tradicionalni dijagnostički kriteriji za Alzheimerovu bolest uključuju demenciju koja se utvrđuje fizikalnim pregledom a potvrđuje propisnim pregledom mentalnog statusa; deficiti u ≥2 područja kognicije; postupni početak i progresivno slabljenje pamćenja te drugih kognitivnih funkcija; bez poremećaja svijesti; početak nakon 40–te godine, najčešće nakon dobi od 65 godina i nikakve sistemske poremećaje odnosno bolesti mozga koje mogu objasniti progresivni deficit pamćenja i kognicije. Ipak, odstupanja od tih kriterija ne isključuju dijagnozu Alzheimerove bolesti.
Razlikovanje Alzheimerove bolesti od drugih demencija je teško. Testovi procjene mogu pomoći u razlikovanju vaskularne demencije od Alzheimerove bolesti. Fluktuacije u kogniciji, parkinsonizam, jasne vidne halucinacije i relativna očuvanost kratkotrajnog pamćenja ukazuju na demenciju Lewyevih tjelešaca više nego na Alzheimerovu bolest . Bolesnici s Alzheimerovom bolesti su često dotjeranije vanjštine i uredniji nego bolesnici s drugim demencijama. Kod otprilike 85% bolesnika s Alzheimerovom bolesti, detaljna anamneza i standardni neurološki pregled omogućuje postavljanje točne dijagnoze.
Liječenje
Trenutno ne postoji lijek koji bi zaustavio napredovanje AB. Ipak, liječenjem simptoma i pružanjem podrške porodici bolesnika mogu se postići znatni rezultati. Razni lijekovi ublažavaju simptome bolesti. Oni odgađaju pojavu simptoma bolesti i upravo zato je važno započeti s liječenjem što ranije. Lijekovi koje danas koristimo u liječenju AB nazivamo antidementivima. Oni utječu na što duže održavanje intelektualnih sposobnosti i opće stanje bolesnika.
Promjene u mozgu ne zaustavljaju se primjenom ovih lijekova, ali se pospješuje prijenos informacija između živčanih stanica. Djelovanje, doziranje i neželjene reakcije razlikuju se među pojedinačnim lijekovima, a djelotvornost terapije nije ista kod svih pacijenata. U liječenju Alzheimerove bolesti koriste se dvije skupine lijekova. U prvu skupinu lijekova ubrajamo inhibitore enzima acetil-kolinesteraze. Ovi lijekovi nadoknađuju nedostatak neurotransmitera acetilkolina u određenim dijelovima mozga. Koriste se u ranoj i srednjoj fazi AB. Iz ove skupine lijekova u RH registrirani su donepezil i rivastigmin. Drugu skupinu lijekova predstavlja NMDA antagonist memantin koji se koriste u srednjoj i kasnoj fazi bolesti. On regulira funkciju neurotrasmiteraglutamata koji je u određenim patološkim stanjima odgovoran za razaranje živčanih stanica.(www.plivazdravlje.hr).
Pandemija Alzheimera u svijetu!
Prema godišnjem izviješću krovne Međunarodne udruge za Alzheimerovu bolest (Alzheimer’s Disease International), u svijetu od Alzheimerove bolesti i srodnih tipova demencija boluje 46,8 milijuna ljudi. Pretpostavlja se da će broj 2030. godine oboljelih skočiti na čak 74,7 milijuna. Projekcije za 2050. su još šokantnije – predviđa se da će u svijetu biti čak 131,5 milijuna oboljelih! Trend progresivnog rasta upućuje da je riječ o svojevrsnoj pandemiji, što je dovoljan razlog da se ovoj bolesti posveti dodatna pažnja te istraže mogućnosti preventive i liječenja. (izvor: World Alzheimer Report 2015).
Što je HUAB?
U Hrvatskoj djeluje Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest (HUAB). Riječ je o udruzi stručnjaka i osoba uključenih u promicanje, razvitak i unaprjeđenje skrbi o osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti i drugih demencija, pružanja psihosocijalne pomoći članovima njihovih obitelji, te edukaciju svih osoba uključenih u skrb i njegu oboljelih osoba. HUAB je zajednica svih osoba koje brinu, njeguju i skrbe o osobama s Alzheimerovom bolešću i drugim demencijama, koji istražuju načine njezina liječenja i koji se bore za javno prepoznavanje društvenih posljedica i potporu. HUAB je neprofitna, nestranačka i neovisna pravna osoba – Vlaška ulica 24, 10000 Zagreb tel.: 091 4004 138 • e-pošta: [email protected]
Radno vrijeme: radnim danom od 12 do 16 sati.
