Anemija se kod mnogih javlja nezapaženo, a njeni simptomi mogu biti prilično nejasni i neprimjetni. Pacijenti se najčešće žale na opći osjećaj slabosti i nelagode. Kratak dah se javlja u mnogo težim slučajevima. Vrlo teški oblik anemije dovodi do kompenzacijske reakcije pri kojoj se krvni tlak zamjetno povećava, uzrokujući palpitacije i znojenje. Ovaj proces kod starijih ljudi može dovesti do zatajenja srca
Anemija je stanje koje je definirano smanjenim volumenom crvenih krvnih stanica (eritrocita) u cirkulaciji i/ili smanjenom količinom hemoglobina (proteina koji nosi kisik u crvenim krvnim stanicama). Kao posljedica toga smanjena, je sposobnost krvi da prenosi kisik do tkiva, zbog čega se razvija tkivna hipoksija. Hemoglobin mora biti prisutan da bi osigurao adekvatnu oksigenaciju svih tjelesnih tkiva i organa. Među tri glavna uzroka anemije spadaju – prekomjeran gubitak krvi (hemoragija), prekomjerno uništenje crvenih krvnih stanica (hemoliza) ili nedostatna proizvodnja crvenih krvnih stanica (nedostatna eritropoeza).
Anemija se kod mnogih ljudi javlja nezapaženo, a njeni simptomi mogu biti prilično nejasni i neprimjetni. Najčešće, pacijenti koji boluju od anemije, žale se na opći osjećaj slabosti i nelagode. Kratak dah se javlja u mnogo težim slučajevima. Vrlo teški oblik anemije dovodi do kompenzacijske reakcije pri kojoj se krvni tlak zamjetno povećava, uzrokujući palpitacije i znojenje. Ovaj proces kod starijih ljudi može dovesti do zatajenja srca.
Vrste anemije:
- Anemija zbog gubitka krvi i željeza, tzv. sideropenična anemija;
- Anemija zbog pojačane razgradnje eritrocita, tzv. hemolitička anemija;
- Anemija zbog poremećenog sazrijevanja eritrocita, tzv. megaloblastična anemija;
- Anemija zbog oštećenja matičnih stanica koštane srži, tzv. aplastična anemija;
- Popratne i ostale rijetke anemije;
- Anemije nepoznatog ili višestrukog mehanizma nastajanja: anemija zbog infiltracije koštane srži, anemija kronične bolesti, anemija zbog nutritivnih manjaka, sideroblastična anemija.
Dvije najčešće anemije su: sideropenična anemija (nastala zbog nedostatka željeza) i anemija kronične bolesti (javlja se zajedno s određenim bolestima, zaraznim i nezaraznim, malignim ili traumi)
Sideropenična anemija
Anemija zbog manjka željeza vrlo je česta u ljudskoj populaciji, osobito u žena reproduktivne dobi. Prema nekim pokazateljima 1/3 do čak 1/5 zdravih žena reproduktivne dobi ima smanjene zalihe željeza, dok 10 posto ima anemiju uzrokovanu manjkom željeza. Do smanjene količine ukupnog željeza u organizmu može doći zbog sljedećih razloga: kroničnog krvarenja, nedovoljnog unosa željeza putem hrane, osobito u dojenčadi i djece, poremećaja u apsorpciji željeza iz probavnog sustava, pojačanog razaranja eritrocita (hemolize) kao posljedica drugih bolesti.
Važno je naglastiti da su ugrožena skupina svakako trudnice i dojilje: prosječno se u trudnoći 900 mg željeza prenese u fetus i posteljicu, dok se dojenjem gubi i do 30 mg mjesečno. ideropenije najčešće krvarenje iz probavnog trakta. Klinička slika anemije uključuje sljedeće simptome: slabost, pojačani umor, otežana koncentracija, bljedoća kože i sluznica, zaduha u naporu, vrtoglavica, zujanje u ušima. Često se javljaju glavobolja i iritabilno ponašanje. Ako je anemija teža, uključuju se kompenzatorni mehanizmi kardiovaskularnog sustava, te zbog potrebe isporučivanja kisika tijelu srce ubrzano kuca, što bolesnici mogu osjećati kao lupanje srca, osobito u naporu. U slučaju da takvo stanje pojačanog rada srca potraje može doći do zatajenja srca.
Oni bolesnici koji otprije imaju srčanih problema u smislu bolesti srčanih krvnih žila mogu osjetiti bol u prsištu pri naporu koju nisu imali ili se bolovi mogu intenzivirati. Specifični znakovi koje vežemo uz sideropeničnu anemiju su pojava promijenjenih noktiju u smislu gubitka prirodnog konveksiteta (zakrivljenosti) noktiju (koilonihija), zatim se može javiti potreba za konzumiranjem materijala koji nisu hrana (zemlja, papir, trava, kosa), no to nije specifično isključivo za sideropeniju. Također može doći do pojave sindroma nemirnih nogu (engl. restless legs syndrome).
Uzroci sideropenične anemije
Do smanjene količine ukupnog željeza u organizmu može doći zbog sljedećih razloga:
- kroničnog krvarenja;
- nedovoljnog unosa željeza putem hrane, osobito u dojenčadi i djece;
- poremećaja u apsorpciji željeza iz probavnog sustava;
- pojačanog razaranja eritrocita (hemolize) kao posljedica drugih bolesti.
U žena generativne dobi pojačano krvarenje tijekom menstrualnog ciklusa ja najčešći uzrok sideropenije, dok je u muškaraca i žena u postmenopauzi uzrok sideropenije najčešće krvarenje iz probavnog trakta. Željezo iz hrane se apsorbira u početnom dijelu tankog crijeva, duodenumu. Razne bolesti koje zahvaćaju sluznicu tog dijela crijeva utječu na smanjeno prihvaćanje željeza i mogu dovesti do sideropenične anemije.
Također, operacijski zahvati kojima se odstranjuje ili zaobilazi duodenum uzrokuju smanjenu apsorpciju željeza, kao što je subtotalna gastrektomija. Sideropeniju je i u takvih bolesnika moguće liječiti peroralnim pripravcima željeza budući da se oni u njih dobro apsorbiraju.
Smanjeni unos željeza prehranom kao uzrok sideropenije čest je samo u dojenčadi i djece. Njihove su potrebe zbog rasta velike, mlijeko predstavlja slab izvor željeza, a u starijih je osim slabijeg unosa željeza prehranom, često važan faktor i postojanje infekcije parazitima te krvarenje iz gastrointestinalnog trakta. Važno je naglastiti da su ugrožena skupina svakako trudnice i dojilje: prosječno se u trudnoći 900 mg željeza prenese u fetus i posteljicu, dok se dojenjem gubi i do 30 mg mjesečno.
Najbolji indikator zaliha željeza u tijelu je koncentracija feritina, ukoliko je ona manja od 10 ug/l sa sigurnošću se može tvrditi da je riječ o sideropeničnoj anemiji, dok su vrijednosti između 10 i 20 ug/L indikativne. U slučaju kada postoji pridružena kronična bolest razina feritina može biti povišena što može otežati interpretaciju nalaza.
Ukoliko liječnik posumnja da je uzrok sideropenične anemije kronično krvarenje, dužan je učiniti sve kako bi otkrio uzrok krvarenja. Kako je krvarenje iz probavnog trakta najčešći uzrok svakako bi trebalo učiniti endoskopski pregled želuca i debelog crijeva.
Dijagnostika sideropenične anemije
Nakon postavljanja kliničke sumnje da se radi o anemiji potrebno je učiniti laboratorijsku obradu. Krvna slika u slučaju anemije pokazati će smanjeni ukupni broj eritrocita, smanjenu količinu hemoglobina, bit će smanjen MCV (srednji volumen eritrocita), dok će ukupan broj retikulocita biti normalan ili smanjen. U svrhu postavljanja sigurne dijagnoze sideropenične anemije potrebno je odrediti serumsko željezo, te odrediti postoje li zalihe željeza u organizmu. Za sideropeničnu anemiju karakterističan je nalaz niskog serumskog željeza, povećana je vrijednost transferina (TIBC) kao i transferinskih receptora.
U slučaju sideropenične anemije s vremenom se razvija niz simptoma među kojima su najčešći umor, omaglica, glavobolja, trnici i preosjetljivost raznih dijelova tijela, lupanje srca, nedostatak zraka, smetnje gutanja, bljedilo, promjene na noktima, u kutovima usana, u usnoj šupljini i drugo.
Tu su i nespecifični simptomi: blijeda koža i sluznice, zatvor, pospanost, tinitus (šum u ušima), palpitacije (lupanje srca), bljeskovi i druge smetnje vida, umor i malaksalost, depresija, nedostatak daha, mišićno podrhtavanje i trnci u rukama i nogama, izostanak ili kašnjenje menstruacije, jake i obilne menstruacije, gubitak kose, u djece usporen razvoj.
Liječenje sideropenične anemije
Nadoknada željeza je uobičajenom dnevnom dozom od 150 do 200 mg željeza. Obično je potrebno 2 do 4 mjeseca terapije kako bi se ispravila anemija, a kako je potrebno popuniti zalihe organizma, terapiju je potrebno nastaviti najmanje 6 mjeseci nakon normalizacije krvne slike. Preporuča se tablete željeza uzimati sat vremena prije jela, istodobno s vitaminom C. Primjena parenteralnog željeza opravdana je u slučajevima malapsorpcije kada nema odgovora na peroralnu (na usta) terapiju, u slučajevima nepodnošenja peroralnih pripravaka, te kada nismo sigurni u suradnju bolesnika, odnosno kada sumnjamo da ne uzima propisanu terapiju.
Željezo: preparati željeza postoje u obliku sulfata, fumarata, polimatoznog kompleksa. Bitno je uzimati preparate željeza 3 x dnevno, uz obroke, s tim da treća doza bude pred spavanje jer se crvena krvna zrnca sintetiziraju noću. Ponoviti krvnu sliku za dva mjeseca te nastaviti terapiju najmanje 2-3 mjeseca nakon normalizacije krvne slike.
Prehrana bogata željezom
Prehrana bogata željezom nalazi se u brojni namirnicama: zeleno lisnato povrće i njihovi sokovi, soja, mrkva, cikla, grožđe, crni ribiz, borovnice, šljive, marelice, maline i kupine, banane (sadrže neophodne sastojke: željezo, vitamin B 12 i folnu kiselinu), jabuke, jagode, grožđice, rajčica, sjemenke suncokreta, žutanjak, grah, grašak, sezamove sjemenke, neljuštene žitarice, kukuruzno brašno, što tamniji integralni kruh, tamniji med, šumski, livadni, kesten ili kadulja, crveno meso i jetrica.
Treba naglasiti da je od izuzetne važnosti da redovito, uz navedenu prehranu ili pak preparate kojima nadoknađujete manjak željeza, konzumirate vitamin C jer on pomaže apsorpciju željeza! Također morate prestanite konzumirati alkohol i duhan, te crni čaj i kavu, jer kofein, tanini, te nikotin, ometaju resorpciju željeza iz hrane u krv.
Količina željeza u određenim namirnicama po kilogramu težine: kupus 1,6 mg, špinat 33 mg, grah 15 mg, krumpir 14 mg, rajčice 3 mg, jabuke 1,5 mg, maslac od kikirikija 6 mg, grožđice 20 mg, kruh od cjelovitog pšeničnog zrna 43 mg, jaja 20 mg, konzervirana tuna 13 mg, piletina 11 mg, biftek 28 mg.