Bakterije i virusi vole nedostatak ušne smole…

Uho je slušni organ čovjekovog organizma. Dijeli se na vanjsko, srednje i unutarnje uho. Organ za osjet ravnoteže nalazi se u unutarnjem uhu. Vanjsko uho čine uška i zvukovod, koji dovode zvuk do srednjeg uha. U srednjem uhu, na početku je  bubnjić koji služi kao opna, zatim tri sićušne koščice (čekić, nakovanj i stremen) i Eustachijeva cijev. Unutarnje se uho zbog svog izgleda naziva i labirint

Uho je slušni organ čovjekovog organizma. Dijeli se na: vanjsko, srednje i unutarnje uho. Organ za osjet ravnoteže nalazi se u unutarnjem uhu.

Vanjsko uho čine uška i zvukovod, koji dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu se nalaze sićušne dlačice koje štite uho od vanjskih utjecaja. Vanjski zvukovod dugačak je 3 cm. Uška hvata i skuplja zvukove iz okoliša i usmjerava zvučne valove prema zvukovodu. Zvukovod ima i veoma važnu zaštitnu ulogu. U njemu se zagrijava zrak i tako štiti srednje uho od naglih promjena temperature. Dlačice, osjetljiva koža i zavijena struktura sprečavaju ulaz stranih tijela u zvukovod.

Žlijezde u vanjskom uhu luče ušnu smolu (cerumen) koja prekriva kožu zvukovoda i ima zaštitnu ulogu. Ušna smola izlazi iz zvukovoda. Zbog svoje žućkasto-smeđe boje nije ugodna, oku pa je uobičajeno čistiti je štapićima za uho. Takvim načinom higijene ušna se smola utiskuje prema natrag, formira se ceruminalni čep i dolazi do začepljenja zvukovoda sasušenim cerumenom. Tome su sklone osobe koje rade u prašini, osobe koje nose slušna pomagala, starije osobe i djeca.

Pravilno čiščenje cerumena može se učiniti, primjerice, izotoniziranom morskom vodom koja umanjuje mogućnost stvaranje ceruminalnog čepa, olakšava njegovo odstranjivanje i ne oštećuje nježnu kožu zvukovoda.

Srednje i unutarnje uho



U srednjem uhu, na početku je  bubnjić koji služi kao opna, zatim tri sićušne koščice (čekić, nakovanj i stremen) i Eustachijeva cijev koja izjednačava tlak u srednjem uhu. Pločica stremena zatvara ovalni prozorčić što je i granica između srednjeg i unutarnjeg uha. Srednje uho se opisuje oblikom kao tijelo sa šest stranica, tj. dio organa koji je omeđen sa šest stijenki.

Stijenke srednjeg uha su: lateralna stijenka (lat. paries tympanicus), medijalna stijenka (lat. paries labyrinthicus), gornja stijenka (lat. paries tegmentalis), donja stijenka (lat. paries jugularis), prednja stijenka (lat. paries caroticus), stražnja stijenka (lat. paries mastoideus).

Eustachijeva cijev (tuba pharyngotympanica, tuba auditiva) cijev je koja spaja ždrijelo sa srednjim uhom. Naziv je dobila prema Eustachiusu, anatomu iz 16. stoljeća. Kod odraslih ljudi duga je otprilike 35 mm. Cijev se proteže od prednjeg zida srednjeg uha do lateralnog zida nasopharynxa, približno do razine donje nosne školjke. Dio cijevi (otprilike jedna trećina) koji je bliži uhu,  koštane je građe,  dok je ostatak načinjen od hrskavice. Uobičajeno je tuba zatvorena, ali se može otvoriti kako bi propustila manju količinu zraka te time izjednačila tlak u srednjem uhu i atmosferski tlak.

Zijevanjem i gutanjem dolazi do pomicanja mišića vrata, što otvara tubu. Neki ljudi mogu voljno aktivirati te mišiće (kao što i neki ljudi mogu micati ušima). Tuba odvodi tekućinu nastalu u srednjem uhu. Vanjska opstrukcija Eustachijeve tube može zatvoriti njezin lumen što spriječava odvodnju iscjetka, te se kao posljedica može razviti upala srednjeg uha. Kod male djece tuba se nalazi vodoravnije što otežava otjecanje iscjetka, te istodobno predstavlja razlog češćih upala srednjeg uha kod male djece.

Unutarnje se uho zbog svog izgleda naziva i labirint. Sastoji se od koštanoga i membranskoga dijela. Koštani labirint čine tri dijela: pužnica (lat. cochlea), predvorje (lat. vestibulum) i polukružni kanalići (lat. canales semicirculares). Pužnica ima oblik puževe kućice i savijena je dva i pol puta. Uzduž pužnice ide spiralna (koštana) pločica koja njezin koštani kanal nepotpuno dijeli na dva kanala.

Donji kanal (lat. scala tympani) na donjem kraju, kroz okrugli je prozorčić u dodiru s bubnjištem. Kanali su međusobno spojeni na gornjemu kraju na vrhu pužnice otvorom helikotrema. Membranski labirint nalazi se unutar koštanoga. U predvorju koštanog labirinta nalaze se sacculus i utriculus. U polukružnim kanalima nalaze se tri polukružne membranske cijevi, ductus semicirculare (lat.), a uzduž pužnice nalazi se ductus cochlearis (lat.).

Svi dijelovi membranskog labirinta međusobno su spojeni, a ispunjava ih endolimfa. Unutar koštanog labirinta nalazi se perilimfa koja izvana oplakuje membranski labirint. U utrikulusu i sakulusu nalaze se pjege, macula utriculi (lat.) i macula sacculi (lat.), koje sadrže potporne i osjetilne stanice. Zajedno sa stanicama u ampulama polukružnih kanalića bitne su za ravnotežu.

Od sakulusa se odvaja ductus endolymphaticus koji je spojen i s utrikulusom. Izlazi iz piramide sljepoočne kosti na stražnjoj strani gdje prelazi u saccus endolymphaticus koji je bitan za regulaciju tlaka endolimfe. Ductus cochlearis zajedno sa spiralnom koštanom pločicom u potpunosti dijeli preostali kohlearni kanal na dvije skale. Na njegovoj bazilarnoj membrani nalazi se osjetilni epitel Cortieva organa. Od Cortijeva organa odlazi nervus cochlearis koji zajedno s nitima za ravnotežu, koje čine nervus vestibularis i i nervus facialis prolaze kroz unutarnji slušni hodnik (lat. meatus acusticus internus).

Bolesti uha – upala vanjskog uha

Glavni simptomi bolesti ušiju (otološke tegobe) su bol u uhu, gubitak sluha, iscjedak iz uha, šum (tinitus) i vrtoglavica (vertigo). Upala uha kao i naše uho dijeli se na tri dijela pa tako razlikujemo upale: vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha.

U upali vanjskog uha, zvukovoda, mogu sudjelovati razne bakterije, gljivice te virusi. Najčešći uzročnik upale zvukovoda su bakterije, uglavnom Pseudomonas aeruginosa, Enterobacter aerogenes, Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, Staphylococcus epidermidis i druge. Kada su gljivice uzročnik upali zvukovoda uglavnom se radi o onima iz roda Candida i Aspergillus. Herpes zoster, te Herpes simpleks virusi, također su identificirani kao uzročnici upale zvukovoda.

Do upala zvukovoda najčešće dolazi u ljetnim mjesecima, kada ljudi učestalo odlaze na kupanja u bazene, rijeke, jezera ili more. Kontinuirano izlaganje zvukovoda moru ili vodi može uzrokovati značajan gubitak cerumena. Zbog nedostatka cerumena/ušne smole, voda iritira osjetljivu kožu zvukovoda zbog čega dolazi do smanjene kiselosti u zvukovodu, što u toploj i mračnoj sredini zvukovoda predstavlja izuzetno prikladne uvjete za razmnožavanje bakterija.

Od ostalih stanja koja pogoduju izazivanju upale zvukovoda na prvom mjestu je učestala upotreba tzv. štapića za čišćenje ušiju upotrebom kojih se cerumen i mrtve stanice uglavnom nabijaju u dublje dijelove zvukovoda umjesto da se ostavi prirodnim mehanizmima koji ih guraju prema van da odrade svoj posao. Isto tako, guranjem štapića ili bilo kojih drugih predmeta u uho lako se ošteti vrlo nježna koža zvukovoda čineći ga tako posebno osjetljivim na infekciju. Uz navedeno, i neke kronične bolesti kože, kao što je primjerice psorijaza kao i alergije mogu dovesti do upala zvukovoda.

Upala srednjeg uha

Nastaje u trenutku prodora infekcije iz nosne šupljine u šupljinu srednjeg uha, kroz spljošteni kanalić (tzv. Eustahijeva tuba) koji normalno služi za regulaciju tlaka u uhu. U slučaju infekcije u nosu, taj je kanalić ujedno i veza kojom se infekcija proširi na srednje uho, osobito u dojenčadi i male djece kod koje je razmjerno širok i kratak. Zato su upale srednjeg uha to češće što je dijete manje.

Obzirom da sluznica koja oblaže nosnu šupljinu, Eustahijevu tubu i srednje uho jednako reagira na infekciju bilo virusom, bilo bakterijom, a komunikacija među njima postoji, tako pri svakoj, pa i najlakšoj infekciji u nosu, ujedno biva zahvaćeno srednje uho. Liječnik koji pregleda uši djetetu s bistrom sekrecijom iz nosa često će reći da su oba bubnjića lagano crvena. Međutim, sadržaj srednjeg uha se nesmetano prazni kroz Eustahijevu tubu u nos, nema bolova niti zadržavanja sekreta u kojima se eventualno razmnožavaju bakterije. Nije potrebno nikakvo posebno liječenje, niti antibiotikom, niti kapima za nos.

U situaciji kada je infekcija bakterijska, kada sluznica ili limfno tkivo koje se nalazi na ulazu tube u nosnu šupljinu, nabubri i zatvori Eustahijevu tubu, te se bakterije umnožavaju u šupljini srednjeg uha, ili se samo gomila sekret, bez mogućnosti pražnjenja sadržaja, dolazi do jakih bolova u uhu. Tada je i sekrecija iz nosa obično već gušća, žuto-zelena, ili bistra i veoma žilava. Pri pregledu je bubnjić jarko crven i izbočen. U nekim slučajevima dolazi do spontanog prsnuća bubnjića i pražnjenja gnojnog sadržaja koji tada curi van, nakon čega bolovi popuštaju. U takvoj je upali potrebno energično liječenje.

Otitis media je upala bubnjišta. Bubnjište je dio uha koji se nalazi iza bubnjića i u njemu se nalaze najmanje koščice u našem tijelu, čekić, nakovanj i stremen, koje nam služe da bismo dobro čuli. Bubnjište je povezano sa stražnjim dijelom nosa preko Eustahijeve tube. Upala srednjeg uha često se manifestira znacima kao što su: bol u uhu, oslabljeni sluh, povišena tjelesna temperatura, povišena temperatura i neumorni plač kod male djece, curenje gnoja iz uha kod puknuća bubnjića. Liječenje se provodi na način da se, pogotovo djeci, daje lijek protiv bolova i za snižavanje temperature, kao što su ibuprofen i paracetamol. Kapi u nos (dekongestivi) dobro su došle jer do upale uha dolazi zbog začepljenja nosa i Eustahijeve tube, a dekongestivi ih odčepe. Ukoliko za 2-3 dana nema poboljšanja treba se javiti svom liječniku koji će prepisati antibiotsku terapiju.

Treba biti svjestan i mogućih komplikacija upale srednjeg uha. Oslabljen sluh javlja se tijekom upale uha i može trajati do mjesec dana nakon upale. Može doći i do perforacije bubnjića, koja uglavnom sama zacijeli, no ako do spontanog zacjeljenja ne dođe, bubnjić se može zatvoriti operativnim zahvatom. Mastoiditis je upala u kosti koja se nalazi iza uha i javlja se u loše liječenoj upali srednjeg uha. Ako upala uha uz terapiju antibiotika ne prolazi unutar 10 dana treba posumnjati na mastoiditis, pogotovo ako je prisutno crvenilo i bol iza uha.

Ukoliko se posumnja na upalu srednjeg uha, nećete pogriješiti uzimanjem tableta za bolove (pogotovo kod djece) i kapi u nos. Tableta za bolove je ta koja će smanjiti bolove, dok će antibiotik pomoći tek za 24 sata. Smanjenjem upale smanjit će se i bol. (izvor. www.plivazdravlje.hr)

Kolesteatom uha je poremećaj koji je teži oblik kronične infekcije srednjeg uha. Nakon učestalih, neliječenih infekcija nastaje u srednjem uhu tvorba orožnjelog tkiva koja se zove kolesteatom. Dok kolesteatom raste, može se inficirati, oštećujući bubnjić, stvarajući gnoj i oštećujući nježne koščice u srednjem uhu. Simptomi kolesteatoma su nagluhost, bolovi u uhu i gnoj koji se izlučuje iz uha. Može se pojaviti i glavobolja, slabost ličnih mišića i vrtoglavica.

Kolesteatom nije tako čest. Pogađa samo osobe koje nisu tražile pomoć da izliječe dugotrajnu upalu uha. Ukoliko se kolesteatom ne liječi, može progristi svod šupljine srednjeg uha i ponekad uzrokovati epiduralni apsces ili meningitis.

Upala unutarnjeg uha

Najčešći uzroci upale unutarnjeg uha, labirintitisa (upale labirinta) su bakterije i virusi koji penetriraju u unutarnje uho. Labirintitis često nastaje kod kroničnih upala srednjeg uha, koje se proširuje i na unutarnje uho ili tijekom meningitisa ili traume uha. Akutni serozni labirintitis – najčešće je uzrokovan upalom srednjeg uha, a javlja se iznenada. Prvi simptomi su zujanje u uhu, koje prelazi u redukciju sluha, vrtoglavica, poremećaj ravnoteže, te mučnina i povraćanje. Terapija je protuupalna a simptomi nestaju nakon 7-15 dana, uz potpuno ozdravljenje pacijenta. Samo u rijetkim slučajevima dolazi do oslabljenja sluha.

Akutni purulentni labirintitis – kao i prethodni oblik, javlja se iznenada. Simptomi su jači i polaze od intenzivnih vrtoglavica, mučnine, povraćanja i nagluhosti. Terapija je kirurška i treba je provesti što prije. Najčešće kod pacijenata ostaju posljedice bolesti, kao što je djelomična nagluhost.

Kronični serozni labirintitis – javlja se kao posljedica akutnog seroznog oblika labirintitisa ili nakon kronične kataralne upale srednjeg uha. Tijekom ovog oblika dolazi do postupne, ali trajne redukcije sluha, a bolest često prolazi neprimijećeno jer ima blage simptome.

Kronični purulentni cirkumskriptni labirintitis – javlja se kao posljedica kroničnog otitisa. Najčešći simptomi su redukcija sluha i vrtoglavica. Kronični purulentni difuzni labirintitis – uzrok mu je najčešće akutni purulentni labirintitis  ili kronični otitis. Simptomi su blagi i često se prilkom audiometrije primjećuje redukcija sluha.

Degenerativni labirintitis – najčešće je uzrokovan traumama uha ili toksičnim faktorima. Neki od toksičnih faktora (egzogenih) su visoke doze lijekova (kinin, diuretici…), alkohol, duhan i boje za kosu, a endogeni faktori koji uzrokuju bolest su bolesti kao što je dijabetes ili hepatitis. Traumatski čimbenik može biti iznenadan snažan i jak zvuk (eksplozija) ili konstantni zvukovi jačeg intenziteta (često se javlja kod kovača, strojara ili željezničara). U današnje moderno vrijeme također treba upozoriti da slušanje glasne glazbe predstavlja traumu za uho.

Atrofični labirintitis – javlja se kod starijih ljudi, kao posljedica atrofije tkiva uha. Također, ovaj oblik može biti izazvan i bolešću kao što je primjerice ateroskleroza ili hipertenzija. Simptomi ovog oblika upale unutarnjeg uha su vrtoglavice, zujanje u uhu i nagluhost.

Zujanje ili šum u ušima

Zujanje u ušima (tinitus) je osjet zvuka u uhu koji se očituje kao šum ili zujanje. Tinitus nije bolest, već simptom, kojeg mogu izazvati veliki broj stanja ili bolesti. Može se pojaviti u jednom ili oba uha. Čest je problem i pogađa čak jedno od petero  ljudi. Nažalost, u mnogim slučajevima, točan uzrok nikada nije otkriven. Iako je ponekada iritantno, zujanje u ušima obično nije znak nekog ozbiljnijeg stanja.

Naime, iako se može pogoršati starenjem, liječenjem se može poboljšati. Identificiranje temeljnog uzroka najviše pomaže. Čest uzrok zujanja u ušima je oštećenje stanica unutarnjeg uha uzrokovane kroničnim zdravstvenim uvjetima, ozljedama ili stanjima koja utječu na živce u uhu ili pak na centar sluha u mozgu (slušanje preglasne glazbe). Kod mnogih ljudi zujanje u ušima uzrokovano je jednim od ovih uvjeta:

  • Gubitak sluha – kod mnogih ljudi sluh se pogoršava tijekom starenja (obično počinje oko 60. godine života).
  • Izloženost buci – glasni zvukovi, poput onih motorne pile ili vatrenog oružja česti su izvori buke vezani uz gubitak sluha; nadalje, prijenosni glazbeni uređaji također mogu uzrokovati gubitak sluha. Dugotrajno izlaganje jakom zvuku može uzrokovati trajno oštećenje, dok kratkotrajno zujanje u ušima uzrokovano npr. odlaskom na koncert, obično nestaje.
  • Blokada ušne smole – ušna smola (cerumen) štiti kanal uha na način da zaustavlja prljavštinu i usporava rast bakterija. Međutim, nedovoljnom higijenom (higijena se smatra redovno pranje običnom mlakom vodom ali ne korištenjem štapića za uši!) i prisutnošću prljavšine u ušima može dovesti do iritacije bubnjića, a samim time i do zujanju u ušima.
  • Koštane promjene u uhu – stvrdnjavanje kosti u srednjem uhu može utjecati na sluh i uzrokovati zujanje. Takvo stanje, uzrokovano abnormalnim rastom kostiju ima tendenciju nasljeđivanja.

Brojna medicinska stanja mogu uzrokovati ili pogoršati tinitus. U mnogim slučajevima, točan uzrok se nikada ne pronađe. Čest uzrok zujanja u ušima je, kako je spomenuto, oštećenje stanica unutarnjeg uha. Malene, delikatne dlačice u unutarnjem uhu stvaraju pritisak na zvučne valove, što izaziva oslobođenje električnog signala kroz slušni živac do mozga. Naime, ljudski mozak interpretira ove signale kao zvuk. Ukoliko su dlačice unutarnjeg uha savijene ili slomljene, one mogu uzrokovati ove električne impulse, koji se manifestiraju kao zujanje u ušima.

Rijetki uzroci tinitusa su: Menierove bolest,  stres i depresija, problemi s temperomandibularnim zglobom, ozljede glave ili vrata i akustični neuron.

Krvožilne bolesti također mogu uzrokovati tinitus u određenim slučajevima. Mogući uzroci su: tumori glave i vrata, ateroskleroza, visoki krvni tlak, turbulentni protok krvi zbog stenoziranja (sužavanja) ili pregiba vratnih arterija te malformacija kapilara (arteriovenska maloformacija).

Meniereova bolest

Poremećaj unutarnjeg uha koji uzrokuje spontane epizode vrtoglavice praćene fluktuirajućim gubitkom sluha, šumom ili zujanjem u uhu (tinitus), a ponekad i osjećaj punoće i pritiska u uhu popraćen nagonom za povraćanjem ili povraćanjem, naziva se Menierova bolest. U mnogim slučajevima ova bolest pogađa samo jedno uho. Ljudi u 40-im i 50-im godinama češće boluju od Menierove bolesti od ostalih dobnih skupina, ali nije rijetkost da se pojavi i kod drugih, pa čak i kod djece.

Morbus Meniere nazvana je po Prosperu Meniereu, koji je prvi povezao karakteristične simptome s unutarnjim uhom. Do prvih patoanatomskih dokaza proširenja kanala u unutarnjem uhu umrlih koji su bolovali od Meniereove bolesti proteklo je još gotovo cijelo stoljeće. Dokazano je da najprije dolazi do proširenja dijelova pužnice, a kako bolest napreduje, degeneriraju stanice s dlačicama Cortijevog organa (dio pužnice koji pretvara zvuk u neuralne impulse).

Proširenje utrikulusa i polukružnih kanalića (dijelovi unutarnjeg uha u kojima se nalazi osjetilo za ravnotežu) nastaje najčešće kasnije, ali se kod težih oblika bolesti može dogoditi i ranije. Iako je jasno da je riječ o bolesti unutarnjeg uha, nije poznato je li posrijedi pojačano lučenje ili smanjen odljev endolimfe, odnosno mogući poremećaj i jednog i drugog. Postoji nekoliko objašnjenja poremećaja:

  • poremećaj u raspodjeli elektrolita (natrija, kalija, klorida…), odnosno osmotske ravnoteže, što može biti posljedica promjene lokalne autonomne inervacije, te smanjene prehrane ili opskrbe kisikom.
  • autoimune bolesti, lokalne ili sistemske, koje mijenjaju strukturu, propusnost i metaboličke karakteristike membrane na mjestu lučenja i/ili upijanja endolimfe
  • promjene na malim krvnim žilicama, uz promjenu gradijenta tlaka na arterijskom i/ili venskom kraju kapilara.
  • sistemski/lokalni metabolički poremećaji.

Prvi znakovi bolesti često nastupaju nakon djelovanja provokativnog čimbenika. Promjene u unutarnjem uhu mogu biti latentne, uspavane, a bolest nastupa nakon izlaganja stresu, kao što je upala srednjeg uha, gornjih dišnih putova, posebice nosa i ždrijela, zbog poremećaja hormona štitnjače, metabolizma šećera, alergijske reakcije ili emocionalnih problema. Smatra se da je u nastanku bolesti vrlo važna psihosomatska komponenta.

Šum, oštećenje sluha i vrtoglavica jedini su mogući odgovori unutarnjeg uha na različita patološka zbivanja (različiti poremećaji uzrokuju slične simptome), tako da samo o našim htijenjima i mogućnostima ovisi hoćemo li otkriti pravi uzrok smetnji kod pojedinog bolesnika. Preduvjeti za uspješno liječenje su redovite kontrole i rano javljanje oboljelog. Propadanje osjetila za ravnotežu manje je važno od propadanja sluha. Cilj liječenja je očuvanje sluha te ublažavanje i smanjenje učestalosti smetnji ravnoteže.

Barotrauma

Srednje uho je organ kod kojeg (uz brojne druge) nastaju lakše ili teže barotraumatske ozljede. Barotrauma je ozljeda šupljih organa i tkiva, prouzročena razlikom tlaka između plinom ispunjenih prostora u tijelu i zračnog ili vodenog prostora oko tijela, tijekom uspona ili silaska.  Barotrauma se obično događa u zračnim prostorima unutar tijela kod podvodnog ronjenja, tijekom slijetanja ili polijetanja kod putničkih i drugih zrakoplova u hiperbaričnim i hipobaričnim barokomorama (za vrijeme liječenja i boravka u njima), za vrijeme radova u kesonima, tunelima, rudnicima i ispod razine mora/voda  (za vrijeme obuke “slobodnog izranjanja”).

Do oštećenja u organima ispunjenim zrakom dolazi, jer s promjenom tlaka u prostoru oko tijela dolazi i do promjene tlaka plina unutar tijela. Ukoliko uzmemo za primjer količinu plina od 1 litre na razini mora, u dubini od 10 metara volumen tog plina biti će stlačen na svega 0,5 litara, u dubini od 30 metara na 0,25 lit, a na dubini od 70 metara 0,12 litara.  Ove promjene odvijaju se prema Boyle-Mariotteov zakonu koji je jedan od zakona plinova, a primjenjiv je na plinovita tijela koja se ponašaju približno kao idealni plinovi.

Boyle-Mariotteov zakon: “Na konstantnoj temperaturi i nepromijenjenoj količini plina, umnožak tlaka i zapremine je konstantan. To znači za koliko puta povećamo tlak toliko puta ćemo smanjiti zapremninu plina i obratno. Procesi koji se događaju na konstantnim temperaturama su izotermski procesi.”

Kako bi se suprotstavio promjeni, naš organizam tijekom povećanja tlaka u vanjskoj okolini, smanjuje volumen plina u zračnim šupljinama tijela, da bi tijekom pada tlaka u okolini, došlo do rasta tlaka i povećanja volumena plina u unutrašnjim zračnim prostorima uz njegovo nastojanje da izađe iz njih u vanjsku okolinu. Ukoliko postoji bilo kakva prepreka njegovoj eliminaciji, zrak postaje zarobljen i uzrokuje oštećenja okolnog tkiva.

OPREZ pri korištenju štapića za uši!

Iako se štapić za uši čini malen, on to nije i radi kontraproduktivne stvari.  Koristeći se njime, gurate ušnu smolu/cerumen natrag u uho, umjesto da ju izvadite van iz uha! Na taj način može doći do blokade ušnog kanala što u konačnici može dovesti do gubitka sluha. Ukoliko gurnete štapić preduboko u uho, možete ozlijediti i bubnjić, što je prilično bolno.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI