Kopnica – neizlječiva, spolno prenosiva bolest imunološkog sustava

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), prošle je godine u svijetu s HIV infekcijom, odnosno sindromom stečene imunodefijencije, živjelo 37 milijuna ljudi, među kojima je bilo i oko dba milijuna novih slučajeva zaraze. U Hrvatskoj s HIV infekcijom dnas živi oko 1000 osoba... Osnovna osobina te bolesti je teško oštećenje imunološkog sustava, tj. nemogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti...

Sindrom stečene imunodeficijencije (sindrom stečenog nedostatka imuniteta) (franc. – Syndrome d’ImmunoDéficience Acquise – SIDA) (eng. – Acquired Immunodeficiency Syndrome – AIDS) (hrv. kopnica), bolest je ljudskog imunološkog sustava. Osnovna osobina te bolesti je teško oštećenje imunološkog sustava, tj. nemogućnost da se taj sustav brani od štetnog djelovanja različitih bolesti. Tada se smanjuje broj leukocita u krvi, smanjen je broj limfocita u limfnim čvorovima i slezeni, smanjen je broj zrelih T limfocita, te se smanjuje količina protutijela.

Pojam „imunodeficijencija“ podrazumijeva smanjenu ili neučinkovitu sposobnost imunološkog sustava u bolesnika. Uzročnik HIV (Human Immunodeficiency Virus), je retrovirus koji napada specifične stanice obrane organizma, stanice iz grupe leukocita, tj. limfocitske podgrupe – zrele T4-limfocite, stanice koje direktno sudjeluju u imunološkoj reakciji protiv mnogih bolesti i tako čini imunološki sustav čovjeka bespomoćnim da se brani od bolesti, pa čak i onih na koje je inače otporan. On svojim enzimom reverzna transkriptaza, nameće svoj genski kod, te tako zaražena stanica umnožava viruse i uništava se.

AIDS je smrtonosna, neizlječiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najčešće prenosi spolnim putem – homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama.

Danas se sva krv testira na HIV i posebnim termičkim postupkom obrađuje, te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih komponenata ekstremno mala. HIV se često širi među intravenskim narkomanima koji koriste zajedničke igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog djelatnika i obrnuto putem slučajnih uboda zaraženom iglom ili putem instrumenata – je rijedak.

Žene mogu prenijeti HIV svom djetetu tijekom trudnoće. Otprilike četvrtina do trećina neliječenih žena će prenijeti HIV svom djetetu. HIV se na dijete prenosi i putem majčina mlijeka. Uzimanje lijeka „Zidovudina“ tijekom trudnoće značajno će smanjiti rizik prenošenja HIV-a na dijete. Ako se takvo liječenje kombinira sa carskim rezom, rizik infekcije se može svesti na 1 posto.

Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraženih osoba, nema dokaza da se virus može prenijeti putem sline. Laboratorijska istraživanja su pokazala kako slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su također pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem. Znanstvenici također nisu pronašli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom.

Studije obitelji u kojima živi osoba zaražena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice. HIV se ne prenosi ni ubodom komaraca ni ostalih insekata. Osoba koja već ima neku spolnu bolest, poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podložnija je zarazi HIV-om kada spava sa zaraženom osobom.

Tko obolijeva?

Visokorizične skupine su:

  • homoseksualni i biseksualni muškarci;
  • intravenski narkomani koji među sobom dijele igle;
  • spolni partneri zaraženih osoba;
  • novorođenčad majki zaraženih HIV-om;
  • osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. (prije standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV).

Simptomi HIV-infekcije

Na početku mnogi ljudi ne razvijaju simptome kada se zaraze HIV-om. Vrijeme koje prođe između zaraze i pojave simptoma, izrazito varira. Neki bolesnici, međutim, već nakon mjesec ili dva razviju simptome nalik na prehladu. Oni imaju vrućicu, glavobolju, malaksalost i povećane velike limfne čvorove. Ovi simptomi nestaju unutar mjesec dana i obično se pripisuju nekoj drugoj virusnoj bolesti.

Tijekom ovog razdoblja osoba je vrlo zarazna i HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Tijekom tog asimptomatskoga razdoblja, HIV se vrlo aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunološkog sustava. Učinak HIV-a najbolje se vidi u opadanju broja T4-stanica. Virus uništava te stanice bez nekih vidljivih kliničkih simptoma.

Kako imunološki sustav sve više propada, počinje se javljati mnoštvo različitih komplikacija. Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode, jest oticanje limfnih čvorova koje traje duže od 3 mjeseca…

Znakovi i simptomi koji upozoravaju na HIV-infekciju

Slijedeći znakovi i simptomi mogu upozoravati na HIV-infekciju:

  • brzi gubitak težine;
  • suhi kašalj;
  • ponavljane vrućice i noćno preznojavanje;
  • dugotrajan, neobjašnjiv umor;
  • povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu;
  • proljev koje traje duže od tjedan dana;
  • bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela;
  • upala pluća; gubitak pamćenja, depresija, i/ili drugi neurološki poremećaji.

Svaki od ovih simptoma može se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo pretrage krvi na HIV mogu dokazati da su ovi simptomi povezani s AIDS-om!

Simptomi AIDS-a

Osim navedenih simptoma, razvijenu bolest mogu obilježiti slijedeći simptomi i znakovi: simptomi specifičnih oportunističkih infekcija (kandidoza, pneumocistoza), tumori (Kaposijev sarkom), osip, glavobolja.

Razvoj karakterističnih infekcija i tumora ponekad može biti prvi znak prisutnosti AIDS-a. Također se i slijedeći simptomi mogu povezati s AIDS-om: poremećaji govora, gubitak mišićne mase, smanjenje intelektualnih funkcija, oticanje zglobova, bol u zglobovima, ukočenost zglobova, nepodnošenje hladnoće, bol u kostima, bolovi u prsima, leđima ili trbuhu, svrbež kože, osjetljivost na svjetlo i dr. (Izvor: www.plivazdravlje.hr)

Kako se zaštititi?

Osoba zaražena HIV-om obično se ne osjeća bolesnom i godinama nema simptome. Zaraza HIV-om putem spolnog odnosa može se izbjeći suzdržavanjem od spolnih odnosa, imajući spolni odnos samo s jednim partnerom – tko sam nije zaražen i nema spolne odnose ni s kim drugim, ili redovitom i ispravnom uporabom kondoma.

Korištenje prezervativa (kondoma) u seksualnim odnosima značajno smanjuje vjerojatnost prenošenja spolno prenosivih bolesti.

Osobe sklone uzimanju opojnih droga intravenoznim putem trebaju se suzdržavati od dijeljenja igle s bilo kime, već isključivo koristiti svoj pribor, najbolje jednokratne igle i šprice koje poslije uporabe treba ukloniti u posebne, za to izrađene spremnike.

Zaraza HIV-om putem krvi može se izbjeći smanjivanjem rizika za potrebom transfuzije krvi i to izbjegavanjem situacija koje bi mogle voditi do teških ozljeda; uporabom samo novih i/ili steriliziranih igala i šprica (za bilo kakvo ubrizgavanje); primjenom osnovnih mjera zaštite i zaštitne opreme (rukavice) prilikom rukovanja krvlju ili tjelesnim izlučevinama. Pojačanim oprezom: nikada ne rabiti tuđe oštre predmete za osobnu uporabu (britvice, škarice, nožiće, grickalice za nokte…). Ako se radi piercing i/ili tetovaža, mora se koristiti sterilizirana oprema.

Koje pretrage možete napraviti

S obzirom na to da rana HIV-infekcija obično ne uzrokuje simptome, najvažnije je testirati krv na prisutnost protutijela usmjerena protiv virusa. HIV-protutijela obično ne dosižu mjerljive vrijednosti tijekom prva 3 mjeseca nakon infekcije, a ponekad je potrebno čak 6 mjeseci kako bi se stvorila dovoljna količina protutijela koja se mogu otkriti standardnim pretragama krvi.

Dva su osnovna testa koja se koriste u otkrivanju HIV-a: ELISA i Western Blot. Ukoliko postoji velika vjerojatnost da je osoba zaražena, a oba su testa negativna, liječnik može zatražiti pretrage koje će pokazati prisutnost samog virusa u krvi. U tim slučajevima pretrage je potrebno ponoviti kasnije, kada je veća vjerojatnost da će se stvoriti dovoljna količina protutijela.

Broj T4-stanica može ukazivati na slabljenje imunološkog sustava (kod AIDS-a apsolutni broj T4-limfocita je manji od 200).

Hrvatskim je građanima dostupno dobrovoljno i anonimno savjetovanje i testiranje na HIV/AIDS u zavodima za javno zdravstvo, Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, a od 2013. te usluge pruža i CheckPoint – Centar za zdravlje i edukaciju mladih u organizaciji Hrvatske udruge za HIV.

Strategija prevencije

Prema navodima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i njegove strategije prevencije, u Hrvatskoj se HIV/AIDS kroz gotovo 30 godina od pojave prvih slučajeva u 1985. godini, zadržava na relativno niskoj razini, jednoj od najnižih u svijetu i Europi, zahvaljujući sustavnoj primjeni cjelovitog skupa mjera prevencije, od nadzora nad pripravcima iz ljudske krvi, do zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja, koji se kod nas provode još od vremena prije pojave prvih slučajeva, tj. od 1983., te Nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a koji postoji od 1993. godine.

Iako se Hrvatska svrstava među zemlje niske učestalosti HIV-infekcije (oko 19 novooboljelih od zaraze na godinu na milijun stanovnika), HIV/AIDS je bolest od javnozdravstvenog interesa. Mjere sprječavanja i suzbijanja HIV/AIDS-a te, ostalih krvlju i spolno prenosivih bolesti, provode se prema Hrvatskom nacionalnom programu prevencije HIV/AIDS-a i Programu mjera zdravstvene zaštite u kojem zajedničkim radom sudjeluju zdravstvene službe, mnogobrojni stručnjaci izvan zdravstva, kao i nevladine udruge.

U okviru mjera prevencije prikupljaju se podaci o broju oboljelih i umrlih od HIV/AIDS-a, analizira epidemiološka situacija u zemlji, provodi nadzor nad krvlju, imunobiološkim lijekovima i hospitalnim infekcijama, dijagnosticiraju i liječe oboljeli, te provodi edukacija i podizanje svjesnosti čitave populacije, posebice mladih i skupina u povećanom riziku za HIV infekciju.

Važan temelj svim mjerama prevencije su edukacija i informiranje, usvajanje odgovornog ponašanja (odgovorno spolno ponašanje, nekorištenje droga i drugih psihoaktivnih sredstava, uporaba sterilnog pribora za injiciranje droga…) i rano otkrivanje HIV infekcije.

Centri za dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV, kao mjesta primarne i sekundarne prevencije HIV infekcije, važan su dio javnozdravstvene zaštite (edukacija o odgovornom spolnom ponašanju, individualni plan redukcije rizika, testiranje na HIV koje omogućava rano otkrivanje infekcije i uspješnije liječenje čime se sprječava ili smanjuje razvoj komplikacija bolesti i zaraženoj osobi poboljšava životna prognoza, te sprječava prijenos infekcije na druge ljude) i jedan od ciljeva Nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a.

Potrebno je pojačati preventivne aktivnosti usmjerene na skupinu muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM), obzirom da u Hrvatskoj dominira homoseksualni put prijenosa HIV infekcije. Sve aktivnosti i mjere imaju za cilj održati ovu relativno povoljnu epidemiološku situaciju, smanjiti broj novooboljelih od HIV/AIDS-a u budućnosti, te unaprijediti skrb za zaražene osobe i osobe u povećanom riziku za infekciju. (Izvor: www http://www.hzjz.hr/)

Liječenje

Liječenje pacijenata se može podijeliti na: liječenje HIV infekcije protuvirusnim lijekovima i liječenje oportunističkih infekcija i neoplazija.

Cilj liječenja protuvirusnim lijekovima sastoji se od inhibiranja virusnog umnožavanja i sprječavanja infekcije zdravih stanica. AZT (‘Zidovudine’) je lijek izbora u liječenju uznapredovalih faza HIV infekcije. AZT može produžiti život pacijenta od nekoliko mjeseci, do 2 godine i više. AZT smanjuje i broj oportunističkih infekcija i tumora. AZT, ipak, nije jedini lijek u liječenju AlDS-a. Lijekovi koji se nazivaju inhibitori proteaze (‘Indinavir’), su se pokazali kao vrlo učinkoviti.

Oblik terapije koja koristi 3 lijeka, HAART (engl. Highly Active Retroviral Therapy), pomaže ljudima s AIDS-om produžavanje života. Osobe zaražene HIV-om danas žive duže i zbog toga što liječnici znaju kako pravilno koristiti antibiotike u suzbijanju sekundarnih infekcija prije nego se uopće razviju.

Liječenje HIV infekcije i AIDS-a nije jednostavno. Dnevni režim uzimanja lijekova može biti kompliciran i zahtjevati puno vremena, ali važno je napomenuti kako se ovi lijekovi moraju uzimati točno onako kako je to propisao liječnik…

U rijetkim slučajevima lijekovi ne djeluju. To se događa kao posljedica razvoja otpornosti HIV-1, koji može mutirati u oblike na koje lijekovi ne djeluju.

Prognoza

Trenutačno ne postoji lijek za AIDS. To je dokazano smrtonosna bolest. Bolesnici duže žive i imaju bolju kvalitetu života zahvaljujući novim metodama liječenja. Nastavljaju se istraživanja novih lijekova kao i razvoj cjepiva…

Crvena vrpca za 1. prosinca

Znak solidarnosti i podrške diskriminiranim oboljelim osobama i spomen na umrle

Svake godine, 1. prosinca, obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Cilj obilježavanja je podizanje svijesti zajednice o HIV infekciji, uključujući potporu i razumijevanje za oboljele od AIDS-a i članove njihovih obitelji, te potrebu razvijanja obrazovnih i preventivnih inicijativa.

Jedan od načina solidaliziranja s ljudima inficiranim i oboljelim od AIDS-a jei isticanje crvene vrpce!

Nošenje vrpce zadire u američku tradiciju vezivanja tekstilnih vrpci oko drveta kao znak odašiljanja misli i potpore dragim udaljenim osobama. Crvenu vrpcu kao simbol podrške ljudima oboljelim od AIDS-a, osmislio je 1991. godine, slikar Frank Moore (New York 1953.-2002.). Na tu zamisao je došao nakon što je zapazio da njegovi najbliži susjedi nose žute vrpce kao potporu kćeri koja je kao američki vojnik sudjelovala u Zaljevskom ratu. Budući da crvena boja simbolizira i ljubav i krv, a značenje isticanja vrpce potporu, nastala je crvena vrpca kao autorski nezaštićeni rad koji će se koristiti kao sredstvo podizanja svijesti ljudi diljem svijeta.

Prvi put je vrpca javno predstavljena iste godine na dodjeli prestižne američke kazališne nagrade „Tony Award” prilikom koje su svi predstavljači i nominirani nosili crvenu vrpcu na svojoj odjeći. Crvena vrpca ubrzo je postala međunarodni simbol svijesti o HIV/AIDS-u, te predstavlja znak solidarnosti i podrške diskriminiranim oboljelim osobama i spomen na umrle.

Nošenje crvene vrpce na Svjetski dan borbe protiv AIDS-a je jednostavan, ali snažan način protivljenja stigmama i predrasudama vezanim uz ovu bolest. (Izvor: www.hztm.hr)

U znak sjećanja…
Poznate osobe koje su oboljele od AIDS-a

Freddie Mercury – pjevač popularne rock grupe Queen. Preminuo je od posljedica AIDS-a 24. studenoga 1991. u Londonu

Magic Jonhson, jedan od najboljih američkih košarkaša svih vremena, zvijezda LA Lakersa

Anthony Perkins – američki glumac, najpoznatiji po ulozi u Hitchcockovom trileru ‘Psycho’ i njegova tri nastavka – preminuo je od posljedica AIDS-a 1992. godine

Roy Harold Scherer, Jr., kasnije poznatiji kao Rock Hudson, bio je američki glumac najpoznatiji po ulogama u romantičnim filmovima 60-ih i 70-ih godina. Hudson je jedna od prvih zvijezda Hollywooda koja je priznala da boluje od AIDS-a. Umro je 1985. godine

Charlie Sheen, američki glumac nedavno je objavio kako je HIV pozitivan

 

 

 

 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI