MITOVI I ČINJENICE O TUZI: Postoji li ispravan način tugovanja?

Pixabay

Žalost je prirodni odgovor na gubitak, ona je svojevrstan oblik emocionalne patnje koju osjećamo kada smo izgubili nešto što nam je važno.

Među najvećim životnim gubicima možemo izdvojiti: gubitak člana obitelji, gubitak zdravlja, razvod braka, gubitak posla, gubitak financijske stabilnosti, gubitak prijatelja, gubitak kućnog ljubimca…

Najvažnije je da u trenutku gubitka imate bliske osobe na koje se možete osloniti. Dijelite sa dragim ljudima osjećaje vezane uz gubitak, dijeljenje gubitka čini teret tuge lakšim.

Duhovne aktivnosti kao što su molitva i meditacija mogu pojedincima biti izvor utjehe u najtežim trenucima. Ne libite se pridružiti grupi za podršku jer osobe koje su prošle slične životne gubitke mogu vam u najtežim trenucima pružiti pomoć. Gubitak i ogromna bol može iscrpiti sve životne i emocionalne rezerve. Suočite se sa svojim osjećajima, ne potiskujte emocije. Neriješeno tugovanje može uvjetovati depresiju, anksioznost i neke druge zdravstvene poteškoće. Zatražite pomoć stručnjaka u trenutku kada osvijestite da je količina tuge koju nosite preteška.

Obljetnice, blagdani i specifični događaji mogu pobuditi osjećaje vezane uz osobu koju smo izgubili. Budite spremni za emocionalni udarac: to je  normalno i prirodno. Neka to budu trenuci u kojima ćete iz inventara uspomena izvući najljepše i najbolje što vas je vezalo i veže uz osobu koja je otišla i nije više pokraj vas. Ona je otišla, ali ostavila Vam je sjećanja koja obogaćuju vaš život i daju smisao besmislenim vremenima.



“Bol nema kvantifikacije. Drukčija za sve, uključujući i nas same. Svaki put kad se nosimo s nekom tugom, možemo se osjećati drugačije”, napomenula je.

Plakanje je važno za naglasiti jer mnogi ljudi pokušavaju potisnuti svoje emocije.

“Znanstvena istraživanja su pokazala da je nekada dobro isplakati se. Otkriveno je da takozvane emocionalne suze sadrže hormone povezane sa stresom. Dakle, kada plačete doslovno se oslobađate stresa”, tvrdi psihoterapeutkinja Danielle Forshee. Dodala je i kako iz psihološke perspektive kroz plakanje postižemo emocionalno oslobađanje.

MITOVI I ČINJENICE O TUZI:

MIT: BOL ĆE NESTATI BRŽE AKO JE IGNORIRAM

Činjenica: Svi pokušaji da ignoriramo svoju bol ili je potisnemo učinit će još gore. Kako bi postigli iscjeljenje, potrebno je suočiti se sa gubitkom i tugom koju osjećamo i aktivno se nositi sa istim.

MIT: VAŽNO JE BITI JAK U TRENUCIMA GUBITKA

Činjenica: Biti slab, uplašen ili usamljen je prirodna reakcija na gubitak. Suze ne znače da smo slabi. Ne treba se ustručavati pokazati članovima obitelji i dobrim prijateljima svoje prave osjećaje – možda je to jedini način da nam bližnji pomognu na pravi način.

MIT: AKO NE PLAČEM, TO NE ZNAČI DA MI NIJE ŽAO ZBOG GUBITKA

Činjenica: Plač je normalna reakcija na tugu, ali nije jedini oblik. Oni koji ne plaču u trenucima gubitka, bol mogu osjećati jednako duboko kao i ostali.

MIT: TUGA TREBA TRAJATI KROZ NEKO VREMENSKO RAZDOBLJE

Činjenica: U svakodnevnom životu, kada prolazimo neke od životnih gubitaka, vremenski okvir za tugovanje ne možemo odrediti. Koliko će netko tugovati i oplakivati gubitak drage osobe razlikuje se od pojedinca do pojedinca.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI