Limfedem nastaje kada limfne žile ne mogu napraviti adekvatnu drenažu limfne tekućine, obično iz ruku ili nogu. On može biti primaran ili sekundaran. Primaran znači da se može pojaviti sam, a sekundaran da je posljedica neke druge bolesti ili stanja. Limfedem je otok potkožnog tkiva uzrokovan smetnjama u normalnoj drenaži limfne tekućine natrag u krv. Rijetko je vidljivo prisutan kod rođenja. Najčešće se javlja kasnije u životu kao posljedica prirođenih ili stečenih poremećaja
Funkcija limfnog sustava je prijenos elektrolita, proteina, štetnih tvari poput bakterija i virusa, viška tekućine, pa čak i stanica tumora. Za njihovo izbacivanje iz organizma zaslužni su limfociti, odnosno bijele krvne stanice koje su pohranjene u limfnom čvoru. Njihova funkcija je filtriranje, a nakon toga i odbacivanje tih tvari iz samog organizma. Limfa je jedna od tekućina u organizmu koja se u početku proizvodi kao izvanstanična tekućina, a zatim ulazi u limfne žile putem filtracije. Nakon ulaska u limfnu žilu, limfa putuje do limfnih čvorova, te naposljetku izlazi u lijevu ili desnu podključnu venu i tamo se miješa s krvlju.
Limfa je po sastavu slična krvnoj plazmi, ali može biti različitog sastava ovisno o tkivu koje opslužuje, odnosno u kojem se izlučuje: npr. u limfnim čvorovima limfa se obogaćuje limfocitima, a limfa koja se stvara u probavnom sustavu (tzv. mliječ) bogata je trigliceridima i bjelkaste je boje (po boji je i dobila naziv – mliječ). Krv sadrži hranljive tvari i važne metabolite. Tjerana radom srca, krv se putem krvnih žila prenosi do tkiva koje snabdijeva navedenim tvarima. Na izlasku iz tkiva krv odvozi “otpadne” tvari. Ova razmjena ne obavlja se izravno, već putem izvanstanične tekućine. Izvanstanična tekućina se nalazi oko stanica i ispunjava prostor između njih. Pošto krv i stanice bez prestanka ispuštaju i uzimaju razne tvari u i iz izvanstanične tekućine, jasno je da se njen sastav stalno mijenja. Voda i otopljene tvari slobodno se razmijenjuju između krvi i izvanstanične tekućine i nalaze se u međusobnoj dinamičkoj ravnoteži. Sama razmjena odvija se kroz stjenke najmanjih krvnih žila, kapilara.
Izvanstanična tekućina se proizvodi na arterijskom dijelu kapilara jer je tamo krvni tlak viši i oko 99 posto nje se vraća u venski dio kapilara. Preostalih 1 posto, kao limfa ulazi u limfne kapilare. Novoproizvedena limfa je bistra kao voda i njezin je sastav isti kao sastav izvanstanične tekućine. Naravno, prolaskom kroz limfne čvorove i u dodiru s krvlju, limfa se obogaćuje, između ostalog, limfocitima i bjelančevinama.
Limfni sustav je ključan za zdravo tijelo
Limfni sustav nije zatvoren i za razliku od krvožilnog sustava, nema središnju pumpu, ali limfa protječe iako nije gonjena značajnim tlakom. Protok limfe postoji zahvaljujući peristaltici (grčenju i opuštanju) glatkih mišićnih vlakana u limfnim žilama, tlaku u tkivima uzrokovanom pokretanjem bliskih skeletnih mišića, negativnog tlaka proizvedenog u prsnom košu, pulsiranja arterija. Limfa koja iz međustaničnog prostora ulazi u limfne žile, ne vraća se natrag zbog postojanja malih “ventila” unutar limfnih žila.
U slučaju poremećaja ili izloženosti visokom tlaku unutar limfnih žila, dio tekućine se može vratiti i doprinijeti stvaranju edema. Limfne žile prenose limfnu tekućinu natrag u krvožilni sustav gdje se miješa s krvlju, nadomještajući tako izgubljeni volumen krvi kod proizvodnje izvanstanične tekućine.
Limfni sustav je ključan za održavanje tijela zdravim. Sustav cirkulira proteinom bogatu limfnu tekućinu u tijelu, prikuplja bakterije, viruse i otpadne tvari. Vaš limfni sustav nosi tu tekućinu i štetne tvari putem limfne žile koja ju dovodi do limfnih čvorova. Otpad tada filtriraju limfociti – stanice koje se bore protiv infekcija, te se u konačnici izbacuje iz tijela.
Limfedem nastaje kada limfne žile ne mogu napraviti adekvatnu drenažu limfne tekućine, obično iz ruku ili nogu. On može biti primaran ili sekundaran. Primaran znači da se može pojaviti sam, a sekundaran da je posljedica neke druge bolesti ili stanja. Limfedem je otok potkožnog tkiva uzrokovan smetnjama u normalnoj drenaži limfne tekućine natrag u krv. Rijetko je vidljivo prisutan kod rođenja. Najčešće se javlja kasnije u životu kao posljedica prirođenih ili stečenih poremećaja.
Prirođeni (kongenitalni) limfedem
Prirođeni (kongenitalni) limfedem je posljedica smanjenog broja limfnih žila, koje ne mogu sakupiti svu limfnu tekućinu. Problem se gotovo redovno javlja u nogama, a vrlo rijetko u rukama. U žena se češće nađe prirođeni limfedem, nego u muškaraca. Otok se rijetko može vidjeti pri rođenju jer limfne žile, pa makar bile i smanjenog broja, mogu sakupiti malu količinu limfe koju proizvede novorođenče. Češće se događa da se oticanje javlja kasnije, kad volumen limfne tekućine postane tako velik da smanjeni broj limfnih žila ne može sabrati i drenirati svu proizvedenu limfu. Oticanje postupno postaje sve izraženije u jednoj ili u obje noge.
Prvi znak limfedema može biti nadutost stopala koje uzrokuje da cipele postaju pretijesne u drugom dijelu dana i da na koži ostaju tragovi. U ranoj fazi toga stanja otok može nestati nakon podizanja noge. Mnogi ljudi koji nemaju limfedem, imaju natečene noge nakon dulje stajanja. Prirođeni limfedem se s vremenom pogoršava, oticanje postaje sve vidljivije i više ne nestaje u potpunosti, čak niti nakon noćnog mirovanja. Specifični uzroci primarnog limfedema uključuju: Milroyeva bolest (kongenitalnilimfedem) – nasljedni poremećaj koji počinje u ranom djetinjstvu i uzrokuje nenormalan razvoj limfnih čvorova, a to dovodi do pojave limfedema.
Meigeova bolest – ovaj nasljedni poremećaj često uzrokuje limfedem u djetinjstvu ili pubertetu, iako se može pojaviti i u 20-im ili ranim 30-im godinama.
Stečeni limfedem
Stečeni limfedem javlja se češće nego prirođeni. Tipično se javlja nakon većeg kirurškog zahvata, posebno nakon operacije karcinoma ako su uklonjeni limfni čvorovi i limfne žile, ili se javlja nakon radioterapije (zračenje). Na primjer, na ruci se može pojaviti limfedem nakon amputacije dojke i pripadajućih limfnih čvorova radi karcinoma. Ožiljno promijenjeni limfni čvorovi nakon ponavljanih infekcija mogu također dovesti do limfedema, ali ta je pojava izuzetno rijetka, osim u slučaju infekcije tropskim parazitom Filarijom. Pri stečenom limfedemu koža je zdrava, ali izgleda naduta ili otečena. Pritiskom prsta na to područje ne izaziva se uleknuće, kao kod oticanja izazvanog nakupljanjem tekućine (edemi) uslijed neadekvatnog protoka krvi kroz vene. U rijetkim slučajevima natečeni ud izgleda izuzetno velik, a koža je tako debela i izbrazdana da izgleda gotovo poput kože slona (elefantijaza). Uzroci mogu biti stanja ili postupci koji oštećuju limfne čvorove ili limfne žile:
Kirurgija – limfedem se može razviti ako su limfni čvorovi i limfne žile uklonjeni ili smanjeni. Na primjer, operacija dojke može uključivati uklanjanje jednog ili više limfnih čvorova iz pazuha, u potrazi za dokazima je li se rak proširio. Ukoliko preostali limfni čvorovi i limfne žile ne mogu nadoknaditi posao onih uklonjenih, dolazi do pojave limfedema u ruci.
Radioterapija – zračenje može izazvati ožiljke i upale limfnih čvorova ili limfnih žila, ograničavajući tako protok limfne tekućine.
Rak – ukoliko stanice raka blokiraju limfne žile, može se pojaviti limfedem. Na primjer, tumor raste pokraj limfnog čvora, te tako može postati dovoljno velik da blokira protok limfne tekućine.
Infekcija – infekcije limfnih čvorova mogu ograničiti protok limfne tekućine i uzrokovati pojavu limfedema. Paraziti također mogu blokirati limfne žile.
Simptomi limfedema
Simptomi limfedema uključuju, oticanje dijela ruke ili noge, ili cijele ruke ili noge, uključujući i prste, osjećaj težine ili stezanja u ruci ili nozi, ograničen opseg pokreta ruku ili nogu, bol i nelagoda u ruci ili nozi, ponavljajuće infekcije u zahvaćenom ekstremitetu, te zadebljanje kože na ruci ili nozi. Oteklina uzrokovana limfedemom varira od blage (jedva uočljiva promjena u veličini ruku ili nogu) do ekstremne (nemogućnost korištenja zahvaćenog ekstremiteta). Ukoliko je limfedem uzrokovan liječenjem raka, postoji mogućnost da se neće primijetiti otekline do nekoliko mjeseci ili čak godina nakon liječenja.
Liječenje limfedema
Nažalost, ne postoji lijek za limfedem. Liječenje se fokusira na smanjenje oteklina i kontrolu boli. Tretmani uključuju:
Vježbe – zahtijevaju da razgibavate ruke i noge kako biste potaknuli kretanje limfne tekućine iz udova. Takve vježbe ne bi trebale biti naporne niti vas činiti umornima. Umjesto toga, trebali biste se fokusirati na blage kontrakcije mišića u ruci ili nozi. Vaš liječnik ili fizioterapeut će vam preporučiti vježbe koje bi vam mogle pomoći. Omatanje ruku ili nogu – zavoji omotani oko cijelog uda potiču limfnu tekućinu da teče natrag iz zahvaćenog ekstremiteta. Posavjetujte se sa svojim terapeutom kako omotati udove.
Masaža – posebna tehnika masaže; ručna limfna drenaža, može potaknuti protok limfne tekućine iz vaših ruku ili nogu. Međutim, masaža nije za svakoga. Izbjegavajte masažu ukoliko imate infekciju kože, aktivni rak, krvne ugruške ili kongestivno zatajenje srca.
Pneumatska kompresija – nošenje rukava preko zahvaćene ruke ili noge koji je spojen na pumpu koja povremeno napuhuje rukav, te tako stvara pritisak na Vaš ekstremitet. Napuhani rukav polagano pomiče limfnu tekućinu, te smanjuje oticanje ruku i nogu. U slučajevima teškog limfedema, liječnik može razmotriti operaciju za uklanjanje viška tkiva s ruku ili nogu. Takav tretman smanjuje teška oticanja, ali kirurgija ne može izliječiti limfedem.
Ljudima s blagim limfedemom postavljaju se zavoji koji mogu smanjiti oticanje. Bolesnici koji imaju izrazito velik limfedem mogu nositi pneumatske (zračne) čarape koje stavljaju svaki dan kroz jedan ili dva sata da bi smanjili oticanje. Kada se otok smanji, bolesnik treba staviti dokoljenske elastične čarape i nositi ih cijeli dan sve do lijeganja u krevet. Na taj se način otok nekako može kontrolirati. Za ruku se stavljaju pneumatske rukavice slične pneumatskim čarapama, koje treba nositi svaki dan. Dostupne su također i elastične rukavice.