Neobjašnjiv tjelesni umor, kojem ni odmor ne pomaže…

Screenshot

Sindrom kroničnog umorase definira kao dugotrajna, teška, onesposobljavajuća malaksalost bez mišićneslabosti. Uzročnih otklona koji bi mogli objasniti ovo stanje nema. Depresija,anksioznost i slične psihološke dijagnoze su tipično izočne. Liječenje sesastoji iz odmora i psihološke podrške, koja nerijetko uključuje antidepresive

Sindrom kroničnog umora (SKU) najčešći je naziv za stanje, ili stanja, iscrpljenosti, o kojemu se malo toga zna i nepoznatog je uzroka. Drugi nazivi za ovaj sindrom su: postviralni sindrom umora, benigni mijalgički encefalomijelitis, mijalgički encefalomijelitis, sidrom kroničnog umora i imunološke disfunkcije. Simptomi SKU-a uključuju bolove u mišićima i zglobovima po cijelom tijelu; kognitivne smetnje: kroničnu, ponekad veoma tešku mentalnu i fizičku iscrpljenost, te još neke druge karakteristične simptome koji se jave kod dotad zdrave i aktivne osobe. Umor je čest simptom mnogih bolest, no SKU je multisistemna bolest, i relativno je rijetka.

Dijagnoza je na osnovi većeg broja karakteristika, od kojih je najčešća teška mentalna i fizička iscrpljenost koja se pogoršava naporom, a traje najmanje šest mjeseci. Svi dijagnostički kriteriji zahtijevaju da simptomi nisu uzrokovani ni jednim drugim medicinskim stanjem. Pacijenti koji boluju od SKU-a mogu se žaliti i na druge simptome, kao što su mišićna slabost, kognitivna disfunkcija, imunološka preosjetljivost, ortostatska netolerancija (poremećaj autonomnog živčanog sustava koji se javlja kad osoba stoji), probavne smetnje, klinička depresija, slab imunološki odgovor, srčane i respiratorne smetnje. Nejasno je jesu li ti simptomi uzrokovani pridruženim bolesnim stanjima, ili pak imaju zajednički uzrok sa SKU-om. Do potpunog ozdravljenja dolazi u samo 5 – 10 posto slučajeva. Smatra se da je incidencija SKU-a u SAD – 4 oboljela na 1000 odraslih.

Prijetnja zdravlju i kvaliteti života

Iz nepoznatih se razloga SKU javlja najčešće kod osoba u četrdesetim i pedesetim godinama života, i to češće kod žena nego kod muškaraca. Smatra se da je prevalencija SKU-a među djecom i adolescentima manja, no rezultati istraživanja o toj temi su proturječni. Nema niti jedne medicinske pretrage koja bi bila široko prihvaćena kao dijagnostičko sredstvo za SKU. Iako brojne pretrage mogu donekle pomoći u postavljanju dijagnoze, sama dijagnoza SKU-a postavlja se isključivanjem svih ostalih dijagnoza, što se temelji pretežno na pacijentovoj povijesti bolesti i kriterijima simptoma.

Iako postoji opće slaganje da je SKU prijetnja zdravlju, kvaliteti života i produktivnosti oboljeloga, različite skupine liječnika, istraživača i boraca za prava pacijenata promoviraju različite nomenklature, dijagnostičke kriterije, hipoteze o uzroku, te liječenju; kao rezultat, postoje brojne proturječnosti o raznim aspektima ove bolesti. I sam naziv SKU je kontroverzan, jer, kako vjeruju laička udruženja i stručnjaci koji se bave ovom bolešću, trivijalizira ovu bolest, i zato nastoje promijeniti taj naziv.

Sindrom kroničnog umora se definira kao dugotrajna, teška, onesposobljavajuća malaksalost bez mišićne slabosti. Uzročnih otklona koji bi mogli objasniti ovo stanje nema. Depresija, anksioznost i slične psihološke dijagnoze su tipično izočne. Liječenje se sastoji iz odmora i psihološke podrške, koja nerijetko uključuje antidepresive. Definicija sindroma kroničnog umora (SKU; fatigatio chronica) ima više varijanti, uz nemalu raznolikost među pacijentima koji zadovoljavaju navedene kriterije. Prevalenciju se ne može točno utvrditi, drži se da se kreće u rasponu od 7 do 38/100.000 ljudi.



Učestalost je tako varijabilna zbog razlika u dijagnostici, u odnosu liječnik–pacijent, u socijalnoj prihvatljivosti, u riziku izlaganja jednom zaraznom ili toksičnom agensu, ili u definiciji i traženju takvih pacijenata. SKU je nešto češći u žena. Na temelju istraživanja u ordinacijama najviša je prevalencija među bijelcima, dok populacijska ispitivanja ukazuju na višu prevalenciju među crncima, Hispanoamerikancima i Indijancima.

Etiologija i patofiziologija

Etiologija je kontroverzna, a uzrok nepoznat. Psihološki čimbenici mogu biti odgovorni za jedan, nepoznat dio slučajeva, no SKU se razlikuje od tipične depresije, anksioznosti i drugih psiholoških poremećaja. Predlagala se i kronična virusna infekcija jer mnogi pacijenti vežu početak tegoba uz stanje slično gripi ili mononukleozi. Držalo se da bi uzročnik mogao biti Epstein–Barrov virus, ali se imunološki markeri ekspozicije nisu pokazali ni osjetljivi niti specifični. U druge moguće, ali nedokazane uzročnike idu i enterovirusi, humani herpesvirus 6 i HTL virus. Spominjale su se i alergijske reakcije; oko 65% takvih pacijenata navodi prethodne alergije, a stopa kutane reaktivnosti na inhalacijske ili nutritivne podražaje je 25–50% više nego u općoj populaciji.

Opisani su i razni imunološki otkloni, poput niskih razina IgG, smanjene proliferacije limfocita, niskog IF–γ odgovora na mitogene te oslabljene citotoksičnosti NK limfocita. U nekih je pacijenata nađen abnormalni IgG uz cirkulirajuća protutijela i imune komplekse. Ispitivan je i niz drugih imunoloških abnormalnosti, ali ni jedna nije pokazala dovoljnu osjetljivost ni specifičnost u definiranju SKU. Osim toga, nije utvrđen ni jedan konzistentan i reproducibilan oblik imunološkog otklona. Od drugih predloženih mehanizama spomena su vrijedne neuroendokrine promjene, abnormalne razine pojedinih neurotransmitora, neprimjerena cerebralna cirkulacija i povišene razine ACE. Podaci ukazuju na povećan rizik SKU-a među rođacima takvih pacijenata, što bi moglo govoriti za genetsku ili mikrosocijalnu podlogu.

Simptomi

Najčešći dijagnostički kriterij i definicija SKU koriste za istraživačke i kliničke svrhe objavio je američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC).

  1. Nova pojava (a ne cjeloživotna) neobjašnjivog, prezistentnog tjelesnog umora neovisnog o naporu, koji se odmorom ne popravlja bitno, te koji uzrokuje znatno smanjenje ranije razine aktivnosti.
  2. Četiri ili više sljedećih simptoma u trajanju od šest mjeseci ili dulje:
    • Oštećeno [pamćenje]] ili koncentracija
    • Opće loše osjećanje (“malaise”) nakon napora, pri čemu fizički ili mentalni napori uzrokuju “ekstremnu, produženu iscrpljenost i loše osjećanje”
    • San koji ne donosi odmor niti osvježenje
    • Mišićna bol (mialgija)
    • Bol u više zgolobova (artralgija)
    • Glavobolja nove vrste ili jačeg intenziteta
    • Upale grla, česte ili ponavljajuće
    • Bolno osjetljivi limfni čvorovi (na vratu ili pod pazuhom)

Kad se simptomi mogu pripisati drugim stanjima i bolestima, dijagnoza SKU se isključuje. CDC posebno navodi nekoliko bolesti čiji simptomi podsjećaju na SKU: “mononukleoza, borelioza (Lymeova bolest), lupus, multipla skleroza, fibromialgija, primarni poremećaji spavanja, jaka pretilost i teški depresivni poremećaji. I neki lijekovi mogu imati neželjene učinke koji oponašaju SKU.”

Uzroci: stres ili virus?

Uzrok sindroma kroničnog umora nije otkriven, ali postoje jake naznake da ga izaziva stres, primjerice dugotrajan velik napor, težak gubitak, nesreća ili nasilje. Jedno je britansko istraživanje pokazalo da je kod kronično umornih ljudi stopa stresnih događaja u tri mjeseca prije nastupa bolesti bila devet puta viša nego kod zdravih ljudi. Neki stručnjaci špekuliraju da je za ovu bolest odgovoran i neki virus, pa je moguće da je uzrokuje kombinacija stresa i virusa. Stresnu teoriju potvrđuje i prisustvo depresivno-anksioznog poremećaja uoči nastupa kroničnog umora, jer i depresiju i anksioznost također najčešće izaziva stres. No, depresija i anksioznost mogu biti i posljedica kroničnog umora, jer su stalan umor i nesposobnost normalnog djelovanja stresni sami po sebi. U svakom slučaju, dvije trećine ljudi koji trpe od kroničnog umora imaju i anksioznu depresiju, a dvije trećine anksiozno-depresivnih boluju i od kroničnog umora. Izvor: https://zdravakrava.24sata.hr

Ne možete zaspati ili se budite noću

Oko 80 posto ljudi koji pate od kroničnog umora ima problema sa spavanjem. To se može manifestirati kao nemogućnost da zaspimo, a kada napokon utonemo u san, on je često isprekidan, odnosno vrlo se lako probudimo usred noći. A kada se probudimo iz sna, često se osjećamo kao da uopće nismo spavali. Kada i odspavate preporučenih 7, 8 sati u komadu, ne osjećate se naspavano.

Teško se koncentrirate

Ljudi pretpostavljaju da je simptom kroničnog umora jedino konstantni osjećaj umora, ali postoje i drugi znakovi kao što su povećana zaboravljivost, poteškoće s koncentracijom te učestala pojava da nas druge stvari lako ometu pri onome što radimo. Osobe s kroničnim umorom opisuju taj osjećaj kao da su stalno okruženi gustom sivom maglom, kao da im je mozak jednako umoran kao i tijelo.

Osjećate se izmoždeno poslije svake aktivnosti

Bilo da je riječ o odlasku u šetnju ili slušanju kako se Vaši rođaci svađaju tijekom božićnog ručka, poslije bilo kakve razine fizičkog ili emocionalnog stresa osjećate se kao da ste bili u ratu. Ako su Vaše tijelo ili um izloženi i najmanjem naporu, osjećate se potpuno izmoždeno.

Teško vam je stajati na nogama Osobama koje muči kronični umor, i stajanje na nogama može biti teško. Štoviše, simptomi kroničnog umora mogu postati puno izraženiji kada stoje nego kada leže. Stručnjaci vjeruju da osobe sa sindromom kroničnog umora doživljavaju stanje zvano ortostatska intolerancija pri kojemu dotok krvi u mozak slabi kada stoje uspravno.

Osjećate bolove po cijelom tijelu Glavobolje koje se vraćaju, bol u zglobovima, mišićima, pa čak i bolno grlo koje ne prolazi mogu biti znakovi kroničnog umora. Često nema crvenila niti otjecanja – osoba samo osjeća bol koja se može širiti duboko u mišiće i zglobove.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI