Oboljeli od šećerne bolesti doživotno se moraju držati stege u liječenju

flickr

Uz terapiju inzulinom, oboljeli trebaju mijenjati i životne navike. Tu spadaju dijetetske mjere, fizička aktivnost, kontrola tjelesne težine te njega stopala

Kod šećerne bolesti tipa 1 postupno propadaju beta stanice gušterače koje proizvode inzulin sve do apsolutnog nedostatka inzulina. Bez inzulina koji pokreće glukozu u stanice, razina šećera u krvi postaje prekomjerno visoka i nastaje hiperglikemija.

Točan uzrok dijabetesa tipa 1 nije poznat. Kod većine ljudi sa ovom bolesti, imunološki sustav tijela pogrešno uništava inzulinske stanice u gušterači. U ovom procesu veliku ulogu može igrati i genetika te izloženost različitim virusima.

Nakon što su stanice uništene, proizvoditi ćete jako malo ili čak nimalo inzulina. To je hormon koji dolazi iz gušterače, žlijezde koja je smještena iza i ispod trbuha.

  • Gušterača izlučuje inzulin u krvotok
  • Inzulin cirkulira, omogućujući šećeru da uđe u vaše stanice
  • Inzulin snižava količinu šećera u krvotoku
  • Kako vaša razina šećera u krvi opada, isto tako opada i izlučivanje inzulina iz gušterače

Uloga glukoze i simptomi bolesti

Glukoza je glavni izvor energije za stanice koje čine mišiće i ostala tkiva.

  • Glukoza dolazi iz dva glavna izvora: hrane i Vaše jetre
  • Šećer se apsorbira u krvotok gdje ulazi u stanice uz pomoć inzulina
  • Vaša jetra pohranjuje glukozu kao glikogen
  • Kada je razina inzulina niska jetra pretvara pohranjeni glikogen u glukozu da bi se razina glukoze održava unutar normalnog raspona

Kod dijabetesa tipa 1, nema inzulina koji pušta glukozu u stanice, tako da se šećer nakuplja u Vašem krvotoku gdje to može uzrokovati komplikacije opasne po život. Uzrok dijabetesa tipa 1 je drugačiji od uzroka za tip 2. U tipu 2 stanice još funkcioniraju, ali tijelo postaje otporno na inzulin, gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili oboje.



Šećerna bolesti tipa 1 rjeđa je od tipa 2 i predstavlja svega 7 do 10% svih slučajeva dijabetesa. Tip1 se može pojaviti u bilo kojoj dobi, ali obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Bolesti su podložni jednako dječaci i djevojčice.

Kada se proizvodnja inzulina smanji na minimum, šećerna bolest tipa 1 obično se naglo pojavi i brzo napreduje. Znakovi koji upozoravaju na pojavu bolesti su: učestalo mokrenje, ponovno mokrenje u krevet nakon što je dijete već odviknuto, neobična žeđ, potreba za slatkim i hladnim pićima, ekstremna glad, nagli gubitak težine, slabost, svrbež genitalne regije, ekstreman umor, zamućen vid ili druge promjene vida i razdražljivost. Djeca koja boluju od dijabetesa tipa 1 često su nemirna, apatična i mogu imati poteškoće u školi. U akutnim slučajevima dijabetesa tipa 1 mogu se pojaviti mučnina i povraćanje. U teškim slučajevima dijabetička koma može biti prvi znak šećerne bolesti tipa 1. Znakovi i simptomi dijabetesa tipa 1 mogu se pojaviti brzo i uključuju:

  • povećanu žeđ i učestalo mokrenje
  • ekstremna glad
  • gubitak težine
  • umor
  • zamagljen vid

Po život opasne komplikacije bolesti

Dijabetička ketoacidoza je po život opasna komplikacija. Simptomi ketoacidoze su mučnina i povraćanje te, kod djece, bol u trbuhu. Disanje može biti duboko i ubrzano uz učestale uzdahe. Otkucaji srca su obično ubrzani. Ako stanje potraje, može nastupiti koma i na kraju smrt. Prva pomoć sastoji se od davanja inzulina kako bi se ispravio metabolizam glukoze i ketona te brzo nadomještavanje tekućina i elektrolita.
Hipoglikemija – intenzivna terapija inzulinom ili lijekovima kojima se potiče lučenje inzulina povećava se rizik od nastanka hipoglikemije do koje dolazi kada razina glukoze u krvi padne ispod normalnih vrijednosti. Hipoglikemija se može pojaviti zbog nedovoljnog uzimanja hrane, vježbanja ili uzimanja alkohola. Blagi simptomi uključuju znojenje, drhtanje, glad i ubrzane otkucaje srca. Veoma niske koncentracije glukoze u krvi mogu ubrzati neurološke simptome – konfuziju, slabost, dezorijentiranost, ratobornost, a u rijetkim i najgorim slučajevima komu i smrt. Obitelj i prijatelji morali bi poznavati simptome. Bolesniku treba dati tri do pet tvrdih bombona, dva do tri paketića šećera ili pola šalice (više od 1 dl) voćnog soka (pod uvjetom da može gutati). Članovi obitelji i prijatelji mogu naučiti kako se daje injekcija glukagona, hormona koji za razliku od inzulina povećava koncentraciju glukoze u krvi. Hipoglikemija se često javlja za vrijeme spavanja, naročito kod djece, čak i one koja nisu na intenzivnoj terapiji inzulinom. Lagani obroci u vrijeme odlaska na spavanje mogu biti učinkoviti. Osnovne komplikacije šećerne bolesti javljaju se uslijed poremećaja u krvnim žilama i zbog oštećenja živaca (neuropatija). Oštećenje velikih krvnih žila ugrožava srce, osobito kod srčanih bolesnika i osoba s visokim krvnim tlakom, a mogu izazvati i probleme u cirkulaciji nogu. Promjene na malim krvnim žilama (mikrovaskularne) osobito su opasne za oči i bubrege.

Kako bi se postigla što veća kvaliteta života, uz terapiju inzulinom potrebno je mijenjati i životne navike. Tu spadaju dijetetske mjere, fizička aktivnost, kontrola tjelesne težine te njega stopala zbog sprječavanja kroničnih komplikacija dijabetesa. Naravno, sve je potrebno raditi u suradnji i prema preporukama dijabetologa.

Liječenje dijabetesa tipa 1

Tretman za dijabetes tipa 1 zahtijeva od pacijenta da je doživotno posvećen:

  • uzimanju inzulina
  • redovitoj vježbi i održavanju zdrave težine
  • praćenje razine šećera u krvi

Cilj je zadržati razinu šećera u krvi što bliže normalnoj, što odgađa ili sprječava komplikacije. Iako ima iznimaka, općenito je cilj održavati dnevnu razinu šećera prije objeda između 80 i 120 mg/dl i razinu tijekom spavanja između 100 i 140 mg/dl.

Inzulin se može primijeniti pomoću

  • igle i šprice
  • inzulinske olovke
  • inzulinske pumpe

Tko god ima dijabetes tipa 1 treba terapiju inzulinom. Nakon dijagnoze, može postojati stanje u kojemu se razina šećera u krvi kontrolira s malo ili čak bez inzulina.

Kontrola bolesti i sprječavanje komplikacija

Kod pacijenata na inzulinu problem je i hipoglikemija i hiperglikemija. Stoga je važno pažljivo pratiti koncentraciju glukoze u krvi.
Povremeno se mjeri hemoglobin A1c (Hb A1c) ili glukozilirani hemoglobin kako bi se utvrdila prosječna koncentracija šećera u krvi. Testiranje urina korisno je u otkrivanju prisutnosti ketona i treba ga uvijek provoditi tijekom bolesti ili stresa, kada je vjerojatno da će dijabetes izmaći kontroli.
Za one na intenzivnoj inzulinskoj terapiji stručnjaci preporučuju pregled očiju na početku liječenja i nakon toga svaka tri mjeseca do godine dana.

Kod pacijenata koji kontroliraju visoki krvni tlak, redovito posjećuju liječnika i strogo se pridržavaju inzulinske terapije, postotak komplikacija može biti za trećinu manji nego kod pacijenata koji ne poduzimaju ove mjere. Kod intenzivnog je liječenja dobivanje na težini uobičajeno, zbog čeka su pacijenti izloženi riziku visokog krvnog tlaka i nezdravih koncentracija kolesterola. Svi, a posebno bolesnici koji boluju od šećerne bolesti, trebali bi živjeti zdravo. (www.plivazdravlje.hr)

Facebook Comments

Loading...
DIJELI