Organi uključeni u tok limfe posvuda po tijelu

Limfni čvorovi (lymphonodi, nodi lymphatici) važne su sastavnice limfatičkog sustava, okruglastog ili ovalnog oblika, veličine do dva centimetra. Ukupno ih ima od 500 do 600, a smješteni su duž tijeka limfnih žila. Nalaze se pojedinačno ili u nakupinama u cijelom tijelu

Limfni čvorovi (lymphonodi, nodi lymphatici) važne su sastavnice limfatičkog sustava, okruglastog ili ovalnog oblika, veličine do dva centimetra. Ukupno ih ima od 500 do 600, a smješteni su duž tijeka limfnih žila. Nalaze se pojedinačno ili u nakupinama u cijelom tijelu (izuzev u središnjem živčanom sustavu), a najviše na vratu, pazusima, preponama, kao i u trbušnoj i prsnoj šupljini. Većina limfnih čvorova se ne može napipati osim onih na vratu, u pazusima i preponama – to su tzv. periferni limfni čvorovi.

Limfni čvorovi su limforetikulski organi uključeni u tok limfe, smješteni posvuda po tijelu (osim u središnjem živčanom sustavu), osobito na sjecištima limfnih žila iz pojedinih područja tijela (regionalni limfni čvorovi). Obavijeni su vezivnom čahurom, koja u unutrašnjost šalje razgranjene pretince (trabekule). Prostore između njih ispunjava retikulsko vezivo u kojem su nakupljeni limfociti (limforetikulsko tkivo kore i moždine) i kroz koje teče limfa (limfni sinusi).

Struktura limfnog čvora

Kora ima vanjsku zonu (sekundarni limfni čvorići i difuzno limfno tkivo među njima sadrže limfocite B) i unutrašnju (parakortikalnu) zonu (parakorteks, difuzno limfno tkivo koje sadrži limfocite T, zona ovisna o timusu). Moždina (medula) se neposredno nastavlja na koru u obliku razgranjenih i međusobno povezanih moždinskih (medularnih) tračaka (difuzno limfno tkivo, sadrži limfocite B).

Limfni sinusi su široki, nepravilni prostori (usporen protok limfe povoljan za izmjenu limfocita i fagocitnu aktivnost), nepotpuno obloženi spljoštenim retikulskim (litoralnim) stanicama. Njihov lumen je premošćen retikulskim stanicama (sposobnost fagocitoze) retikulskim vlaknima i makrofagima. Kroz čahuru ulaze u limfni čvor aferentne limfne žile i dovode limfu koja sukcesivno prolazi kroz limfne sinuse smještene između čahure i kore (periferni supkapsularni ili marginalni sinusi), između kore i trabekula (kortikalni, peritrabekularni ili intermedijarni sinusi) i između moždinskih trčaka (moždinski ili medularni sinusi).



Raspodjela limfnih čvorova po ljudskom tijelu: u hilusu se svi moždinski sinusi stječu u eferentne limfne žile. Krvne žile ulaze na hilusu, granaju se u trabekulama i moždinskim sinusima i čine kapilarnu mrežu oko zametnih centara limfnih čvorića u kori.

Funkcije limfnih čvorova

Funkcije limfnih čvorova su: filtriranje limfe fagocitozom (retikulske stanice i slobodni makrofagi) stranih stanica i njihovih fragmenata (zadržavanje malignih stanica koje metastaziraju), bakterija, virusa, egzogenih pigmenata, toksina i antigena; proizvodnja limfocita B, plazma stanica i protutijela i recirkulacija limfocita sa smještanjem limfocita B i T u određene zone.

Limfni čvorovi djeluju kao biološki filtri za strane čestice, a imaju važnu ulogu u pravilnom funkcioniranju ljudskog imunosnog sustava. Naime, bijele krvne stanice (konkretno limfociti) uništavaju neželjene mikroorganizme, tj. uzročnike bolesti, te brane organizam od toksina i drugih tvari stranih organizmu, kao i raspadnih tvari te stranih antigena. U njima se događa specifična imunološka reakcija i stvaranje specifičnih protutijela.

Otok limfnih čvorova prvi je znak da se u njima nešto događa. To može biti samo znak da se bore s nekom od brojnih infekcija, no takav otok također može ukazivati i na vrlo ozbiljne bolesti, kao što su maligne bolesti krvotvornih organa ili metastaze drugih vrsta tumora.

Kada se povećani čvorovi pojave u jednoj anatomskoj regiji, tada govorimo o lokaliziranoj limfadenopatiji, a ako se pojave na dva ili više mjesta, to se naziva generalizirana limfadenopaija. U ambulantama primarne zdravstvene zaštite tri četvrtine bolesnika javit će se s lokaliziranom limfadenopatijom, a tek jedna četvrtina imat će generaliziranu limfadenopatiju.

U dječjoj dobi, limfadenopatija maligne etiologije je rijetka, no u dobi iznad 40 godina postotak je oko 80 posto. Kod ljudi koji su tzv. limfatičke konstitucije organizam reagira uvećanjem limfnih čvorova i kod sasvim bezazlenih procesa u organizmu.

Limfadenopatije mogu biti primarne ili sekundarne manifestacije različitih bolesti. Najčešći razlog povećanja limfnih čvorova, napose u dječjoj dobi, jest reaktivna akutna ili kronična upala u području koje oni dreniraju. Kod djece je to najčešće područje vrata u stanjima kao što su gnojna angina, upale uha, sinusa, zuba, sluznice usne šupljine, infekcije vlasišta ili ubodi. Klinički dominiraju znakovi lokalne upale i povišena tjelesna temperatura. Limfni čvorovi se obično glatki, okrugli, dobro ograničeni i bolni. Kod djece je vrlo čest uzrok i bolest mačjeg ogreba, a relativno česta je i upala pazušnih čvorova 6-8 tjedana nakon cijepljenja BCG-om (tzv. “besežitis”).

Povećani limfni čvorovi često se vide i kod dječjih virusnih bolesti (rubeola, ospice, vodene kozice), kad su isti češće generalizirani, manji i u nizovima. Povećanje limfnih čvorova uzrokuje i infekcija Ebstein-Barrovim virusom (EBV), poznata još i kao infektivna mononukleoza ili “bolest poljupca”, ali i infekcija citomegalovirusom (CMV).

Do iste pojave u rjeđim slučajevima mogu dovesti parazitoze poput toksoplazmoze, zatim gljivične bolesti, infekcija klamidijom, rikecijom, sifilisom ili tuberkulozom, a limfadenopatija se može javiti i kao nuspojava cjepiva protiv ospica, vodenih kozica i zaušnjaka.

Posebno valja spomenuti sindrom stečene imunodeficijencije ili AIDS koji se razvija nakon HIV-infekcije te primarno napada imunosni sustav zbog čega se tijelo teško bori protiv infekcija i tumora (www.plivazdravlje.hr)

Povećanje limfnih čvorova kod djece

Povećanje limfnog čvora rezultat je dijeljenja stanica samog čvora, ili proraštanja stanicama izvana – najčešće upalnim stanicama, ili, iznimno rijetko, metastatskim zloćudnim stanicama. Limfadenopatija može biti lokalizirana, kada je povećan jedan limfni čvor, odnosno skupina susjednih limfnih čvorova, ili generalizirana, kada su povećane dvije skupine limfnih čvorova koje nisu susjedne.

Znatno je najčešći razlog povećanja limfnog čvora ili skupine limfnih čvorova, reaktivna akutna ili kronična upala u području koje oni dreniraju. Akutna upala limfnog čvora ili akutni limfadenitis u djece najčešći je u području vrata: duž vratnih mišića, ispod donje čeljusti, iza uha ili na zatiljku, a nastaje u vezi s akutnim infekcijama u području glave.

Tipično je, naprimjer, povećanje limfnih čvorova na vratu koje prati gnojnu anginu. Upale uha, sinusa, sluznice usne šupljine, zubiju, kao i različiti ubodi ili infekcije u vlasištu također uzrokuju akutno povećanje limfnih čvorova u području glave i vrata. Bakterijski limfadenitis obilježen je najčešće povišenom tjelesnom temperaturom i tipičnim znakovima lokalne upale, s povećanim i bolnim limfnim čvorovima te crvenom i toplom kožom iznad zahvaćenog područja.

U pravilu se limfni čvorovi smanjuju uz antibiotsku terapiju. Ako antibiotska terapija nije učinkovita (bilo da lijek nije propisan u punoj dozi i trajanju ili da je uzročnik bolesti neosjetljiv na propisani antibiotik), može doći do gnojenja povećanog čvora. Tada je potrebno dijete uputiti kirurgu, da se gnoj odstrani rezom na koži i stavljanjem drena kroz nekoliko dana. Kronična upala ili kronični limfadenitis vratnih limfnih čvorova najčešće prati recidivne angine i rinosinusitise, naprimjer kod djece koja su u vrtiću izložena čestim infekcijama, a susreću se i kod djece s alergijskim promjenama na sluznici gornjih dišnih putova.

U današnje je vrijeme, kako smo već naveli, relativno česta kronična upala pazušnih limfnih čvorova nakon cijepljenja BCG-om. Limfni čvorovi u lijevoj pazušnoj jami oteknu tijekom 6 do 8 tjedana nakon cijepljenja, a tijekom sljedeća 3 do 4 mjeseca oteklina se najčešće postepeno spontano smanjuje. U manjem postotku slučajeva limfni čvor kolikvira, sraste s okolnom kožom i neliječen stvori fistulu kroz koju može curiti gnoj više tjedana i na kraju zaraste s većom brazgotinom.

Pravilo je da se BCG-cjepivo ubrizga na granici gornje i srednje trećine lijeve nadlaktice, jer se iz tog područja limfa drenira u pazušnu jamu. Ako se BCG-cjepivo ubrizga u gornju trećinu nadlaktice, upala će nastati u limfnim čvorovima iznad lijeve ključne kosti, što može ostaviti ružan kozmetički defekt. Sve upalne promjene u limfnim čvorovima koje se razviju nakon cijepljenja BCG-vakcinom zovu se – besežitis. Djeca s kolikviranim čvorom u pravilu se upućuju kirurgu, na vađenje cijelog promijenjenog čvora ili čišćenje sadržaja čvora.

Kod djece se viđa i regionalni limfadenitis koji prati bolest  mačje ogrebotine (engl. cat scratch disease), koju uzrokuje bakterija iz skupine bartonela. Čvorovi su u tipičnim slučajevima prilično veliki, lagano bolni, uz otok i crvenilo okolne kože. Kod oko polovine bolesnika čvorovi se gnojno promijene. Oteklini čvorova prethodi (1-3 tjedna) mali granulom na koži, koji nastaje na mjestu mačje ogrebotine ili, puno rjeđe, uboda buhe koja potječe od mačke. Osim u rijetkim slučajevima praćenim općim znakovima bolesti, antimikrobna terapija nije potrebna, jer limfni čvorovi zacijele spontano za 2 do 4 mjeseca.

Pri povećanju preponskih limfnih čvorova treba potražiti različite ogrebotine, kraste i ranice na potkoljenicama i stopalima, koje su kod djece vrlo česte i koje mogu biti ulazno mjesto mikroorganizama što uzrokuje regionalni limfadenitis (www. http://www.zzjzpgz.hr)

Hodgkinova bolest

Hodgkinova bolest (Hodgkinov limfom) je vrsta limfoma. Bolest se obično otkriva kada osoba ima povećan limfni čvor, najčešće na vratu, ali katkada pod pazuhom ili na preponi. Premda obično bezbolan, povećani čvor može biti bolan. Katkada se povećani limfni čvorovi, koji su obično bezbolni, neočekivano nađu duboko unutar prsnog koša ili trbuha, a otkrivaju se Rtg snimanjem ili prilikom CT-a koji se obavlja iz drugih razloga.

Kod Hodgkinove bolesti, limfoma, uz povećane limfne čvorove katkada su prisutni dodatni simptomi kao što su povišena temperatura, noćno znojenje i gubitak težine. Iz nepoznatih razloga koža može izrazito svrbiti. Neki ljudi imaju Pel-Ebsteinovu groznicu, neobičan oblik visoke temperature tijekom nekoliko dana koja se izmjenjuje s normalnom temperaturom ili onom ispod normale danima ili tjednima. Mogu se razviti drugi simptomi, ovisno o tome gdje stanice limfoma rastu.

Osoba može biti bez simptoma ili imati samo neke od tih simptoma. U kliničkoj slici obično su prisutni uvećani limfni čvorovi bez simptoma. Većina bolesnika ima povećane vratne limfne čvorove, te limfne čvorove medijastinuma što može uzrokovati kašalj. Ostali simptomi ovise o stupnju napredovanja bolesti, pa su tako mogu pojaviti i povišena tjelesna temperatura, noćno znojenje, gubitak tjelesne težine, te svrbež.

Prvi znaci bolesti često mogu biti opstrukcija gornje šuplje vene ili pritisak na kralježničnu moždinu. Zahvaćeni mogu biti i visceralni organi, osobito u uznapredovaloj bolesti; jetra – kada začepljenje žučnog voda tumorskom masom izaziva žuticu, koštana srž, te traheobronhalna kompresija (pritisak tumorske mase na dušnik i bronhe) koja uzrokuje otežano disanje. Sumnja na limfom postoji uz prisustvo skupa simptoma, kao što su povećanje limfnih čvorova, posebno vratnih, te povišena tjelesna temperatura, noćno znojenje i gubitak tjelesne težine.

Definitivna dijagnoza potvrđuje se biopsijom (uzimanjem uzorka tkiva) limfnog čvora u kojem se pronalaze takozvane Reed-Sternbergove stanice u specifičnom tkivnom okruženju. Hodgkinova bolest bez zahvaćenosti limfnih čvorova je vrlo rijetka, a u tom se slučaju uzorak tkiva za biopsiju uzima iz koštane srži, jetre itd.

Liječenje i prognoza ovise o stadiju i staničnom tipu bolesti. Hodgkinova bolest izlječiva je radioterapijom, kombiniranom kemoterapijom ili kombinacijom i jednog i drugog u 50 do 80 postto slučajeva. Općenito se stadiji I. i II. tretiraju radioterapijom, a stadiji III. i IV. primaju kemoterapiju, no ovisno o slučaju može se primijeniti i kombinacija radio i kemoterapije.

Non-Hodgkinov limfom

Non-Hodgkinov limfom je zloćudna proliferacija limfatičnih stanica imunološkog sustava, uključujući limfne čvorove, koštanu srž, slezenu, jetru i probavni sustav. Učestalost je puno veća od Hodgkinove bolesti i raste s dobi. Uzrok je nepoznat, no mnoga ispitivanja ukazuju na virusnu etiologiju. Kod dvije trećine bolesnika pojavljuje se bezbolna periferna limfadenopatija, a povišena tjelesna temperatura, znojenje, te gubitak tjelesne težine rjeđi su nego kod Hodgkinove bolesti.

Povećanje limfnih čvorova medijastinuma i retroperitoneuma izaziva simptome kompresije različitih organa. Najčešća dva problema pri tome,  za razliku od Hodgkinove bolesti, su – opstrukcija gornje šuplje vene, što rezultira oticanjem glave i vrata, te pritisak na mokraćnu cijev što može dovesti do zatajenja bubrega. Anemija je u početku prisutna kod oko 33 posto pacijenata da bi se kod većine razvila kasnije.

Dijagnoza se postavlja samo histološkom analizom uzetog tkiva. Pri tome se utvrđuje i stanično porijeklo, te pojedini podtipovi bolesti, što je bitno za odluku o načinu liječenja i prognozu bolesti.

Postoje 4 prognostičke kategorije – limfomi niskog, srednjeg i visokog stupnja maligniteta, te ostali limfomi. Liječenje se provodi radioterapijom ili kemoterapijom ili kombinacijom. Patohistološki nalaz (analiza uzetog uzorka tkiva) i stadij bolesti znatno utječu na prognozu i uspješnost liječenja. Prognoza je promjenjiva obzirom na histološki tip i stadij.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI