Zglob (lat. arthrosis, articulatio, junctura) predstavlja spoj dvije ili više kostiju. Zglob ima tri građevne osobitosti: 1) zglobnu šupljinu, 2) hrskavične zglobne plohe i 3) zglobnu ovojnicu. Zglob pojačavaju sveze, ligamenti, koji su ili zasebni ili utkani u zglobnu ovojnicu
Zglob (lat. arthrosis, articulatio, junctura) predstavlja spoj dvije ili više kostiju. Postoje dvije vrste spojeva elemenata skeleta: sinartroze i diartroze. Sinartroze (lat. synarthroses) su kontinuirani spojevi kostiju, gdje se između zglobnih elemenata nalazi potporno tkivo. U zavisnosti od vrste ovog tkiva, sinartroze se dijele na vezivne i hrskavičave spojeve. Diartroze (lat. diarthroses) su spojevi kostiju, kod kojih postoji šupljina između zglobnih površina i tzv. zglobna čahura. Ova vrsta spoja naziva se sinovijalni zglob. Zglob ima tri građevne osobitosti: 1) zglobnu šupljinu, 2) hrskavične zglobne plohe i 3) zglobnu ovojnicu. Zglob pojačavaju sveze, ligamenti, koji su ili zasebni ili utkani u zglobnu ovojnicu.
Građevni elementi zgloba
Cartilago articularis, zglobna hrskavica nalazi se na krajevima kostiju koje se uzglobljuju i tvori zglobno tijelo, facies articularis. Zglobna hrskavica nema krvnih žila ili živaca i hrani je samo zglobna tekućina koja okružuje zglobnu površinu hrskavice. Hranjive tvari u zglobnu tekućinu dolaze iz kapilara u sinovijskoj ovojnici.
Capsula articularis, zglobna ovojnica obavija cijeli zglob i rubovima se najčešće veže za krajeve zglobnih tijela. Omeđuje i štiti zglobnu šupljinu i zglobna tijela, a izgrađuju je dva sloja: vezivni, membrana fibrosa (stratum fibrosum) i membrana synovialis (stratum synoviale). U klinici se pod pojmom zglobne ovojnice ili čahure misli na njezin čvrsti vezivni sloj. Membrana fibrosa (fibrozna opna) građena je od gustoga vezivnoga tkiva i daje čvrstoću i elastičnost zglobnoj ovojnici. Veže se za pokosnicu zglobnih tijela. Vezivna ovojnica pojedinih zglobova različito je napeta, što određuje pokretljivost zgloba. Raspored kolagenih vlakana u vezivnoj ovojnici ovisi o djelovanju mehaničkih sila tlaka i vlaka. Kolagena vlakna u vezivnoj ovojnici obično su raspoređena u dva sloja. U površinskom sloju vlakna su usmjerena uzdužno, u smjeru djelovanja vlačnih sila. U dubokom sloju vlakna su obično usmjerena poprečno ili koso i opiru se tlaku pri pokretima između zglobnih tijela.
Membrana synovialis (sinovijalna opna) građena je od rijetkog, bogato prokrvljenoga vezivnog tkiva. Sinovijalna ovojnica obavija unutarnju površinu vezivne ovojnice, sveze unutar zgloba i dijelove kosti koji nisu pokriveni zglobnom hrskavicom. Sinovijalna je ovojnica široka i oblikuje nabore, plicae synoviales, i resice, villi synoviales. Oni ispunjavaju zglobnu šupljinu u mirovanju i pri različitim pokretima, a sadrže krvne žile, živce i masne stanice. Na unutarnjoj površini nalazi se poseban epitel koji izlučuje bistru zglobnu tekućinu, synovia, koja vlaži zglobne plohe i olakšava klizanje između njih.
Zglobna se ovojnica na konkavnom zglobnom tijelu veže i vezivnim i sinovijskim listom obično uz rub zglobne plohe, a na konveksnom se veže različito: vezivna se ovojnica obično veže dalje od zglobne plohe, a sinovijalna ovojnica oblaže unutarnju površinu vezivne ovojnice, a uz rub njezina hvatišta za kost prelazi na dio zglobnog tijela smješten unutar zgloba i veže se na rub zglobne plohe. Sinovijalna ovojnica izgrađuje i sluzne vreće, bursa synovialis, koje se nalaze između zgloba i tetiva mišića ili ligamenta. Te su vreće često povezane sa zglobnom šupljinom.
Sinovijalna ovojnica u ramenom zglobu oblaže sluznom ovojnicom, vagina synovialis, tetivu duge glave dvoglavog mišića nadlaktice. Cavum articulare, zglobna šupljina je kapilarni prostor između zglobnih ploha, obavijen zglobnom ovojnicom. Zglobna šupljina ne komunicira s vanjskim prostorom, pa je tlak u njoj manji od atmosferskog, što pridonosi međusobnoj priljubljenosti zglobnih ploha.
Dijelovi zgloba koji povećavaju sukladnost zglobnih tijela
Zglobna su tijela obično priljubljena ili utisnuta jedno u drugo, pa među zglobnim plohama nema praznoga prostora. Takvi su zglobovi pravilni ili kongruentni. U svakom zglobu obično postoje dvije glatke zglobne plohe. Najčešće je jedna udubljena ili konkavna i zove se zglobna udubina, fossa articularis, a druga izbočena ili konveksna i zove se zglobna glava, caput articulare. Nepravilni ili diskongruentni zglobovi imaju zglobna tijela koja ne priliježu potpuno jedno uz drugo. U takvim zglobovima nalazimo zglobne kolute ili zglobne meniske koji upotpunjuju sukladnost zglobnih tijela. Zglobna šupljina u njima može stvarati zatone, recessus articularis. U zglobovima u kojima su zglobne plohe diskongruentne nalaze se zglobni koluti, zglobni menisci i rubne hrskavice, koji ostvaruju sukladnost između zglobnih ploha.
Discus articularis, zglobni kolut (disk) je vezivnohrskavična okrugla ploča smještena između zglobnih ploha. Zglobni je kolut širokim rubom obično čvrsto srastao s vezivnom opnom zglobne ovojnice i dijeli zglobnu šupljinu na dva dijela.
Meniscus articularis, zglobni menisk je srpasta vezivnohrskavična ploča, trokutasta oblika na poprečnom presjeku. Vanjska je strana trokuta pričvršćena za vezivnu opnu zglobne ovojnice, a vrh je usmjeren prema sredini zglobne šupljine. Gornja i donja ploha meniska su glatke i omogućuju gibanje u zglobu. Zglobni menisci samo djelomično razdvajaju zglobne plohe, a dijelom se one ipak dotiču.
Labrum articulare, rubna hrskavica se nalazi na rubovima konkavnih zglobnih tijela. Građena je od gustoga vezivnog tkiva s mnogo hrskavičnih stanica. Na presjeku je trokutasta. Uz njezin vanjski rub veže se vezivna opna zglobne ovojnice. Baza je vezana uz rub zglobne plohe, a unutarnja je strana glatka i slobodna te povećava konkavnu zglobnu plohu. Rubna hrskavica ublažava udare pri naglim pokretima i štiti rub zglobne plohe od prijeloma. Nalazimo je u ramenom zglobu (labrum glenoidale) i zglobu kuka (labrum acetabulare).
Pomoćni dijelovi zgloba
Zglobove, tj. zglobnu čahuru, učvršćuju pomoćni dijelovi zgloba: zglobne sveze, zglobni masni jastučići i zglobni mišići.
Ligamentum, ligament ili zglobna sveza je snop vezivnih vlakana razapet između zglobnih tijela. Sveze izravno pojačavaju zglobnu ovojnicu ili osiguravaju spoj između kostiju. Mogu se nalaziti unutar zglobne ovojnice, ligg. intracapsularia, utkani u zglobnu ovojnicu, ligg. capsularia, ili odvojeni od zglobne ovojnice, ligg. extracapsularia. Masni jastučići – nekim se zglobovima između vezivne i sinovijalne ovojnice nalaze jastučići masnog tkiva. Zglobni masni jastučići utiskuju se pri različitim pokretima u udubine između kostiju, priječe uklještenje široke sinovijalne ovojnice između koštanih zglobnih tijela, koje bi nastalo zbog negativnoga tlaka u zglobu.
Musculi articulares, zglobni mišići – u koljenom i lakatnom zglobu postoje i mali zglobni mišići, musculi articulares. Zglobni su mišići obično niti susjednih mišića koje završavaju u zglobnoj ovojnici. Oni izvlače zglobnu ovojnicu iz udubina koje nastaju pri pokretu i priječe uklještenje ovojnice između zglobnih tijela. Često zglobove pojačavaju i tetive okolnih mišića, koje ponekad prolaze kroz zglobnu šupljinu, gdje su tetive obavijene sinovijalnom ovojnicom.
Osteoartritis
Osteoartritis, ponekad nazvan degenerativni artritis, degenerativna bolest zglobova ili, jednostavno artroza, čini gotovo polovicu svih vrsta artritisa i karakterizira ga uništavanje zglobne hrskavice. Hrskavica je, kako je spomenuto, dio zgloba koji oblaže krajeve kostiju. Uništavanje hrskavice uzrokuje trljanje kostiju jedne o drugu, što uzrokuje bol i gubitak pokreta. U mnogim slučajevima, u osteartritičnim zglobovima mogu se razviti koštane izrasline nazvane osteofiti. Normalno, zglobovi imaju tako nisku razinu trenja da je njihovo trošenje nemoguće osim u slučaju pretjerane upotrebe ili traume.
Osteoartritis vjerojatno započinje s nenormalnim promjenama stanica koje stvaraju (sintetiziraju) sastojke hrskavice, kao što je kolagen (otporan, fibrozni protein u vezivnom tkivu) i proteoglikane (tvari koje hrskavici daju elastičnost). Zatim, hrskavica može previše rasti, ali ponekad se i stanjuje, a na površini se pojavljuju napukline. Male šupljine koje nastaju u kosti ispod hrskavice oslabljuju kost. Kost može zadebljati na krajevima oblikujući šiljke (osteofiti), koji su vidljivi i moguće ih je opipati. Ovi šiljci mogu ometati normalnu funkciju zgloba uzrokujući bol. Konačno, glatka, klizava površina hrskavice postaje gruba i izbrazdana, pa se kretnje u zglobu ne mogu više vršiti glatko. Svi dijelovi zgloba – kost, zglobna čahura (vezivno tkivo koje obavija zglob), tetive i hrskavica – propadaju na različite načine, mijenjajući zglob.
Osteoartritis se može podijeliti na – primarni (idiopatski), čiji uzrok nije poznat, i sekundarni, kojeg uzrokuje neka druga bolest kao što je Pagetova bolest, neka infekcija, deformitet, ozljeda ili pretjerano korištenje zgloba. Neki ljudi koji pretjerano opterećuju zglobove kao što su ljevači, rudari i vozači autobusa su posebno ugroženi. Međutim, trkači na duge staze nemaju visok rizik za pojavu ove bolesti. Debljina može biti čimbenik u razvoju bolesti, ali dokazi za to nisu uvjerljivi.
Postoje mnogi faktori koji uzrokuju OA. Iako su godine rizični faktor, istraživanja su pokazala da OA nije neizbježan dio starenja. Pretilost može dovesti do osteoartritisa u koljenima. Također, ljudi sa sportskim ozljedama, ozljedama zbog aktivnosti na poslu, te zbog nezgoda imaju povećan rizik od razvoja OA-a. Genetika ima ulogu u razvoju OA-a, pogotovo u rukama. Neki ljudi mogu biti rođeni sa defektnom hrskavicom ili s malim defektima u načinu na koji su spojeni zglobovi. Kako osoba stari, ti defekti mogu uzrokovati rano uništavanje hrskavice u zglobu. U procesu uništavanja hrskavice, može postojati upala sa oslobađanjem enzima i većim oštećenjima hrskavice.
Simptomi osteoartritisa
U 40-im godinama, mnogi ljudi imaju neke znakove osteoartritisa na rendgenskim snimkama, osobito u zglobovima koji nose tjelesnu težinu, kao što je kuk, ali ih samo nekolicina ima simptome. Simptomi se razvijaju postupno, pogađajući na početku samo jedan ili nekoliko zglobova. Obično su zahvaćeni zglobovi prstiju, baza palca, ruke, vrat, donji dio leđa, palci noge, kukovi, koljena. Prvi simptom je bol koja se obično pogoršava vježbanjem.
U nekih ljudi zglobovi mogu biti ukočeni nakon spavanja ili nakon mirovanja, ali ukočenost obično prolazi u prvih pola sata nakon početka gibanja. Kako se promjene uzrokovane osteoartritisom povećavaju, zglob postaje manje pokretan i ponekad može ostati blokiran u fleksiji (pregibanje). Rast hrskavice, kosti i ostalog tkiva povećava zglobove, a hrapava hrskavica uzrokuje škripanje i pucketanje u zglobu prilikom pokreta. Koštane izrasline (Heberdenovi čvorovi) obično nastaju u zglobovima na krajevima prstiju ruke. U nekim zglobovima, kao što je koljenski zglob, ligamenti koji okružuju i podupiru zglob se istegnu pa zglob postaje nestabilan. Dodirivanje i pomicanje zglobova može biti vrlo bolno. Suprotno ovome kuk postaje ukočen, opseg pokreta se smanjuje, a kretnje su također bolne.
Oseoartritis često zahvaća kralješnicu. Bol u leđima je najčešći simptom. Zahvaćeni zglobovi kralješnice obično uzrokuju samo srednje jaku bol i ukočenost. Međutim, osteoartritis u vratnom (cervikalnom) i slabinskom (lumbalnom) dijelu kralješnice, može uzrokovati ukočenost, neobične osjete, bol i slabost u ruci ili nozi ako zadebljanja na kosti pritišću živce. Rijetko može doći do pritiska na krvne žile koje opskrbljuju stražnji dio mozga, uzrokujući probleme s vidom, vrtoglavicu (vertigo), mučninu i povraćanje. Ponekad koštane izrasline pritišću jednjak otežavajući gutanje.
Nakon pojave simptoma bolest najčešće sporo napreduje, uzrokujući određeni stupanj nesposobnosti (invalidnosti). Ponekad propadanje zglobova prestaje ili se stanje čak poboljšava.
Liječenje
Odgovarajuće vježbanje – uključujući rastezanje, jačanje i posturalne vježbe (vježbe držanja) – sprječavaju promjene zglobne hrskavice, povećavaju opseg pokreta i jačaju okolne mišiće koji lakše ublažuju udarce. Vježbanje i odmaranje bolnih zglobova mora biti u ravnoteži, a vjerojatnije je da će umjesto poboljšanja imobilizacija bolest pogoršati. Upotreba osobito mekanih stolica i sjedala u automobilu može pogoršati simptome: preporučuje se upotreba čvrstih i ravnih stolica, tvrdih naslonjača i madraca. Za osteoartritis kralješnice ponekad pomažu posebne vježbe, a podupirači za leđa i pojasi potrebni su u slučaju pogoršanja simptoma. Važno je nastaviti obavljati svakodnevne aktivnosti, zadržati svrsishodnu i neovisnu ulogu u obitelji, te izvršavati obveze na poslu.
Fizikalna terapija, obično tretman zagrijavanjem, može biti od koristi. Na primjer, kupelji vrućeg parafina s mineralnim uljem pri temperaturi od 48° C do 52° C, ponekad se preporučuju za bol u prstima. Udlage i potpornji mogu zaštititi određeni zglob tijekom bolnih aktivnosti. Masaža školovanih terapeuta, trakcija i dijatermijsko ili ultrazvučno duboko zagrijavanje može biti od pomoći kod nekih tipova osteoartritisa vrata. Lijekovi su najmanje značajan dio programa liječenja. Potrebni mogu biti jedino analgetici, kao npr. paracetamol. Nesteroidni protuupalni lijekovi, kao što su acetilsalicilna kiselina (aspirin) ili ibuprofen, mogu ublažiti bol i oteklinu.
Ako zglob iznenada postane upaljen, otečen i bolan, kortikosteroidi se mogu injicirati izravno u zglob. Ovakav postupak obično osigurava kratkotrajno olakšanje. Kirurški zahvati mogu pomoći kad svi ostali terapijski postupci više nemaju učinka. Neke zglobove, najčešće kuk i koljeno, moguće je zamijeniti umjetnim zglobovima; zamjena je obično vrlo uspješna, gotovo uvijek omogućava pokretanje i funkciju zgloba i dramatično umanjuje bol.
Prema tome, kad funkcija zgloba postane ograničena, potrebno je razmotriti mogućnost ugradnje umjetnog zgloba.