Istraživači su pak otkrili da bi tehnika spavanja koju su opisali španjolski nadrealistički umjetnik Salvador Dalí (1904.-1989.) i američki izumitelj Thomas Edison (1847.-1931.) zapravo mogla djelovati na poticanje kreativnosti.
Da biste dobili poticaj kreativnosti, u biti se morate probuditi upravo u trenutku kada nastupa određena faza spavanja, u kojoj se čini da se stvarnost stapa s fantazijom.
Da bi upotrijebili tu tehniku, vizionari poput Dalíja i Edisona držali bi predmet, poput žlice ili lopte, dok bi zaspali u stolcu. Kada su utonuli u san, predmet bi pao, napravio buku i probudio ih. Pošto su nekoliko trenutaka proveli na “rubu nesvijesti”, bili bi spremni započeti svoj posao.
Rana faza spavanja, poznata kao stanje hipnagogije ili N1, traje samo nekoliko minuta prije nego što utonete u dublji san, ali može biti “idealan koktel za kreativnost”, piše u novoj studiji.
“Ljudi provode oko 5% noćnog sna u N1. To je i dalje nedovoljno proučavana faza spavanja. U N1 možete zamišljati oblike, boje ili čak djeliće snova pred zatvorenim očima, a ipak čuti stvari u svojoj sobi. Obrazac može biti vrlo različit, ovisno o osobi”, kaže viša autorica Delphine Oudiette, istraživačica sna na Pariškom institutu za mozak.
Inspirirana velikim umovima, Oudiette i njezina skupina testirali su tu metodu. Regrutirali su 103 zdrava sudionika koji su mogli lako zaspati i zamolili ih da izbjegavaju stimulanse i spavaju nešto manje nego inače noć prije eksperimenta.
Predstavili su im matematički zadatak u kojem su morali pogoditi posljednju znamenku u nizu, te su im dali dva pravila koja su mogli primijeniti korak po korak kako bi je shvatili. No, istraživači su uključili “skriveno pravilo” da je osma znamenka uvijek druga znamenka u nizu. Kad bi netko to shvatio, to bi značajno smanjilo vrijeme potrebno za rješavanje problema.
“Suprotno popularnom shvaćanju, kreativnost nije ograničena na određeno područje kao što je umjetnost. Kreativnost uključuje dva elementa: originalnost i korisnost za kontekst. U tom su slučaju sudionici koji shvate skriveno pravilo kreativni jer nisu dobili upute da na taj način riješe problem, pa su pronašli novu i korisnu strategiju”, tumači Oudiette.
U prvom dijelu eksperimenta od sudionika je zatraženo da riješe deset matematičkih zadataka koristeći se dvama pravilima.
Zatim su dobili 20-minutnu pauzu u kojoj im je rečeno da se opuste ili spavaju u udobnom položaju na polunagnutoj stolici u mračnoj prostoriji, s rukama postavljenim izvan naslona za ruke. Držali su laganu šalicu za piće, da bi, ako zaspu, šalica pala, napravila buku i probudila ih. Cilj je bio izolirati specifičan učinak N1 bez ikakve kontaminacije drugih faza spavanja.
Kako su različite faze spavanja obilježene različitim obrascima moždanih valova, znanstvenici su mogli pratiti, koristeći se elektroencefalogramom (EEG), kada su sudionici prešli iz stadija N1 u dublji stupanj N2.
Pošto je faza mirovanja eksperimenta završila, istraživači su zamolili sudionike da riješe više matematičkih problema. Zabilježili su jesu li sudionici pokazali povećanje “uvida”, što je značilo da su ili znatno brže počeli rješavati matematičke zadatke ili su izričito rekli da su shvatili skriveno pravilo.
Istraživači su otkrili da su sudionici koji su proveli najmanje 15 sekundi u fazi N1 imali 83% šanse da otkriju skriveno pravilo, u usporedbi s 30% šanse za one koji su ostali budni.
“Jedina razlika između dvije skupine je jedna minuta. To je spektakularan rezultat. No ako su sudionici utonuli u san N2, učinak je nestao. Stoga postoji ‘kreativna slatka točka’ koja se može pogoditi samo ako ljudi uravnoteže lak i dubok san”, zaključuje Oudiette.
Istraživači se sada nadaju da će testirati učinak spavanja N1 na različite vrste kreativnih zadataka, možda neke s više primjene u stvarnom životu. Još jedan zanimljiv sljedeći korak bio bi otkriti postoji li način da se posebno cilja ta kreativna faza spavanja tako da ljudi mogu rabiti tehniku bez potrebe za držanjem predmeta.