Artroza je bolest koštano-mišićno-zglobnog sustava nastala uslijed trošenja hrskavice zbog prirodnog starenja, prethodnih oštećenja zglobova te brojnih drugih etioloških faktora
Riječ artroza dolazi od grčkog “arthr“, što znači – zglob. Pritom se misli na bolesne promjene na jednom ili više zglobova koje ne počinju uvijek s oštećenjem hrskavice i nisu izazvane upalom. Postoji mnoštvo čimbenika koji uzrokuju ili pogoduju oštećenju hrskavice. U početku je to često krivo opterećivanje određenog zgloba ili njegovo preopterećivanje. Ali i urođene mane ili pak nezgode mogu dovesti do prijevremenog propadanja hrskavice.
Artroza ili osteoartroza je degenerativna bolest perifernih zglobova. Zglob je spoj između dvije kosti. Građa zgloba uvjetuje vrstu i opseg kretnji koji se mogu obaviti u zglobu. Neki zglobovi, kao oni između kostiju lubanje, zvani šavovi, nisu pokretni u odraslih osoba. Drugi zglobovi imaju veći opseg kretnji.
Primjerice, u ramenom zglobu, koji se sastoji od kugle i čašice, moguća je unutrašnja i vanjska rotacija (okretanje oko uzdužne osi) kao i kretnje naprijed natrag i u stranu.
U lakatnom zglobu i zglobovima prstiju ruke i noge moguće je izvršiti samo pregibanje (fleksiju) i ispružanje (ekstenziju). Ostali dijelovi zglobova osiguravaju stabilnost i smanjuju mogućnost oštećenja struktura uslijed dugotrajne upotrebe.
Zglobne ploštine su prekrivene hrskavicom – glatko, otporno, zaštitno tkivo koje djeluje kao ublaživač udaraca i sprječava trenje između zglobnih ploština kostiju. Zglob je također prekriven tkivom (sinovijalno tkivo) koje ga oblaže sa svih strana tvoreći zglobnu čahuru. Stanice u sinovijalnom tkivu proizvode prozirnu tekućinu (sinovijalna tekućina) koja ispunjava zglobnu čahuru i dodatno smanjuje trenje i olakšava kretnje.
‘Trošenje’ zgloba
Artroza zahvaća hrskavicu oko zgloba, sinovijsku ovojnicu i vezivnu hrskavicu (koljena, kuka ili ruku), koja se u normalnim okolnostima “troši” kretanjem, ali i neprestano obnavlja. Kod artroze obnova je sporija od trošenja: vlakna hrskavice slabe i na kraju nestaju. Time dolazi do promjena u kostima: kost zbog mjestimičnog taloženja mineralnih soli postaje čvršća i nastaju izrasline (osteofiti).
Artroza kao bolest nastaje kao posljedica degenerativnih promjena u zglobnoj hrskavici, što dovodi do subhondralne skleroze kosti i hipertrofičnih promjena na rubnim dijelovima kosti (osteofiti). Ukoliko bolest zahvati veći broj zglobova tada govorimo o poliartrozi.
Artroza je neizlječiva bolest i najčešće se s vremenom pogoršava. Jačina simptoma se, međutim, može kontrolirati pravilnim i kontinuiranim liječenjem.
Degenerativne bolesti zglobova su vrlo rasprostranjene bolesti, od kojih uglavnom obolijevaju starije osobe, iako su vrlo česte i među mlađim osobama. Ova bolest podjednako pogađa muškarce i žene, nešto više žene poslije 55. godine života. U razvijenim zemljama degenerativna oboljenja zglobova na prvom su mjestu kao uzrok izostanka s posla, što govori o njihovoj izuzetnoj epidemiološkoj važnosti. Prognoza degenerativnih oboljenja zglobova je relativno dobra osim kod koksartroze i gonartroze. Sama bolest nema utjecaja na opće stanje organizma i životni vijek pacijenta.
Pod definicijom primarne artroze najčešće se smatra posljedica procesa starenja i zato bi, prema ovoj definiciji, trebala biti učestalija kod starijih osoba. Uz artozu se najčešće veže pojam starenja, koji se u artrozi odnosi na proces degeneracije zglobne hrskavice – u biti je pogrešan. Istraživanja su dokazala da ove promjene nisu uvijek vezane za starije osobe, niti se može naći bilo kakva veza između stupnja oštećenja hrskavice (npr. glave bedrene kosti) i starosti pacijenta.
Na iznenađenje mnogih ortopeda dokazano je da u dijelovima zgloba čija hrskavica podnosi manji pritisak, degenerativne su promjene naglašenije, što znači da su degenerativne promjene najizraženije u sustavu „bez pritiska“ na glavu zgloba (npr. bedrene kosti). Isto tako, svakodnevno opterećenje zgloba čuva zglobnu hrskavicu, a nepravilno je opterećenje najčešći uzrok degeneracije zglobne hrskavice. U širem smislu se stoga primarna artroza može smatrati idiopatskim fenomenom, koji se javlja u prethodno netaknutim (neoštećenim) zglobovima, bez očiglednog i jasnog razloga nastanka degenerativnih promjena.
U literaturi se kao etiološki faktori primarne artroze navode: starija životna dob, pretilost, genetski faktori, fizička aktivnost, hormonalno stanje, upalne bolesti kuka (kao npr. reumatoidni artritis, ankilozirajući spondilitis, Ritterov sindrom, ili lupus), kalcij pirofosfatna bolest, difuzna idiopatska koštana hiperostoza, giht, hemokromatoza, osteonekroza i prijelom oko zgloba, uključujući i prijelome acetabuluma (dio zdjelice), glave i vrata bedrene kosti, oštećenja hrskavice uslijed infekcije ili penetracije osteofiksacijskog materijala (proteze) u prostor zgloba, pri čemu nije dokazano da i jedan od njih ima presudnu ulogu. Danas više podataka navodi na zaključak da u etiologiji primarne artroze sudjeluju i imunološki mehanizmi.
Simptomi artroze
Bol je glavni simptom u osteoartrozi, koji nastaje kombinacijom brojnih mehanizama, koji uključuju sljedeće anatomske strukture i patofiziološke procese. Bol u zglobovima može se manifestirati u obliku pečenja ili u obliku oštre ubodne boli. Kod nekih osoba, bol može “dolaziti i odlaziti”: karakteristična je pojava boli ujutro nakon ustajanja, pa smanjenje jakosti boli tijekom dana, te ponovo pojačanje boli tijekom večeri. Stalna bol ili bol koja se javlja tijekom spavanja česti je znak pogoršanja kliničke slike artroze.
Bol je najčešći i najvažniji znak artroze: pojavljuje se na početku pokreta zgloba (recimo, hoda), a potom se smanjuje. U hrskavici nastaju sitne pukotine, koje postaju sve dublje, pa pojedini komadići hrskavice počnu i otpadati s kosti, dok naposljetku ne propadne sva, pa se dodiruju dvije ogoljele kosti. Zglob više nije pokretljiv, niti se može opteretiti. Odlomljeni komadići hrskavice plivaju po zglobnoj šupljini pa mogu nadraživati zglobnu čahuru, što uzrokuje prolaznu reakcijsku upalu, ili pak zakočiti zglob pri nekom pokretu, ne dopuštajući dalje pokrete (“blokada zgloba”).
Ukočenost zgloba koja se najčešće manifestira otežanim pokretima nakon jutarnjeg ustajanja iz kreveta ili duljeg ležanja jedan je od čestih simptoma. U zglobovima se nakon mirovanja javlja osjećaj krutosti i škripanja, neposredno nakon ponovnog pokušaja uspostave kretanja. Ukočenost se također može javiti u oboljelom zglobu nakon kraćeg ili duljeg sjedenja.
Znak uznapredovalih degenerativnih promjena su cistične šupljine što nastaju zbog propadanja koštanog tkiva. Razvojem bolesti pokretnost zgloba je sve manja. Bolest se razvija sporo i gubitak pokretljivosti je postupan, ali, nažalost, nepovratan. Izobličenja u području zgloba mogu nastati zbog njegova promijenjenog oblika, odebljanja zglobne čahure ili izljeva tekućine u zglob.
Škripanje pri kretanju je uzrokovano trenjem neravnih površina zglobne hrskavice. Zglob s vremenom postaje labav (nestabilan), a kržljaju i mišići. Konačna slika artroze je – deformacija zgloba.
Dijagnoza
Dijagnoza osteoartroze postavlja se na temelju pravilno izvedene anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih i rendgenoloških nalaza: prema potrebi i kompjuterizirane tomografije ili magnetne rezonancije zglobova. Tradicionalni način postavljanja dijagnoze artroze predviđa pojavu trajne i uporne boli i ukočenosti i otkrivanje oštećenja hrskavice u zglobovima na rendgenskoj slici.
Prisutnost boli sugerira da je od početka bolesti prošlo dosta vremena, pa su oštećenja u zglobu obično teška. Liječenje se u tom trenutku usmjerava samo na ublažavanje simptoma. U težim je slučajevima za potpuno oslobađanje tegoba potrebna i potpuna zamjena oboljelog zgloba umjetnim zglobom. Uvođenjem magnetske rezonancije (MR) i primjenom novih metoda snimanja tom tehnikom ostvaren je izuzetan napredak u ranom otkrivanju i prevenciji artroze.
Liječenje i terapija
Artroza se ne može izliječiti, ali se može poboljšati kvaliteta života pacijenta: ukloniti bol, smanjiti oteklinu, održati pokretljivost zglobova. Na prvom je mjestu kinezioterapija (vježbe rasterećenja), što poboljšava pokretljivost zglobova, potiče procese obnavljanja hrskavice, jača mišiče i povećava stabilnost zglobova. U jednostavnijim slučajevima pacijent može vježbati sam, ali obično se to radi uz pomoć fizioterapeuta, prema liječničkoj preporuci.
Fizikalno liječenje uključuje i liječenje vodom, te različite elektroterapijske postupke. Primjenjuju se lijekovi za ublažavanje boli i protiv sekundarnih upalnih promjena, te lijekovi koji smanjuju napetost mišića. Fizikalna terapija degenerativnih reumatskih bolesti zglobova koristi razne fizikalne procedure koje imaju cilj poboljšanja lokalne cirkulacije zahvaćenog zgloba, ukloniti mišićni spazam i bol te tako postići poboljšanje funkcije zgloba. Koriste se sljedeće procedure: terapije strujom; procedure terapije toplotom (parafinske kupke, parafinski oblozi, krioterapija/terapija ledom); svjetlosne terapije (lampe sa izvorom infracrvenih zraka); medicinska gimnastika u vidu aktivnih vježbi u dvorani ili vježbe u vodi –hidrokinezioterapija.
Vježbe u rasteretnom položaju u dvorani kao i hidroterapija u bazenima dovode do povećanja pokretljivosti zgloba, smanjenja bola, relaksacije, jačanja mišića i korekcije položaja tijela.
Kako spriječiti artrozu?
Održavanjem idealne tjelesne težine, možemo spriječiti artrozu. Na primjer, u slučaju da je tjelesna težina 20 posto veća od idealne, rizik od artroze koljena dvostruko je veći. Suvišni kilogrami opterećuju zglobove kičme. Vježbanjem – preporučuje se gimnastika za pokretljivost zglobova i jačanje mišićnog tonusa: vježbe istezanja i klasične vježbe zagrijavanja, najmanje tri puta tjedno.
Preporučuje se i prehrana bogata voćem, povrćem i Omega 3 masnim kiselinama (kojih u izobilju ima u plavoj ribi), koja može smanjiti upalu zglobnih tkiva. Stanje poboljšava i promjena klime: najbolja je suha klima, jer vlaga i nagle promjene vremena dovode do pojave boli.
