Rak – posljedica manjka samo jedne trećine kisika u našim stanicama!?

Naše tijelo zahtijeva posebne masti koje omogućuju da dovoljno kisika stigne do stanica. Te esencijalne masne kiseline (EMK) moraju se unositi u organizam hranom, jer ih naše tijelo ne može proizvesti. U našem su tijelu dva ‘matična’ prekusorska oblika esencijalnih masnih kiselina - prekusorska omega 3 ili alfa linolenska kiselina (ALA) i prekusorska omega 6 linolna kiselina ((LA), koje su magneti za kisik koji će, preko njih, dospjeti do svake stanice

Prof. Brian Scott Peskin u svojoj knjizi “The Hidden Story of Cancer” (Skrivena priča o raku) kaže: “Rak  i bolesti srca mogu se spriječiti uzimanjem prekusorskih omega 6 i omega 3 masnih kiselina (EMK)  u omjeru od minimalno 1:1 do 2,5:1  uz određene vitamine i minerale.”

Knjiga se u velikoj mjeri zasniva na istraživanjima dr. Otta Warburga koji je za istraživanje o respiratornim enzimima, vitaminima (koje danas nazivamo koenzimima) i mineralima, koji su tijelu potrebni za iskorištavanje kisika u stanicama, 1931. godine dobio Nobelovu nagradu. Dr. Wartburg se smatra  najvažnijim kemičarem dvadesetog stoljeća, a najpoznatiji  je po teoriji kiselosti i lužnatosti organizma, gdje je  lužnatost,  preduvjet dobrog zdravlja.

Dr. Otto Warburg otkrio je i jasno utvrdio da je primarni, osnovni uzrok raka – nedovoljan ulazak kisika u stnicu (hipoksija). Eksperimentalno je utvrdio da je već 35-postotna inhibicija respiracije kisika dovoljna za izazivanje transformacije staničnog rasta koja onda dovodi do raka. Jednostavno rečeno,  samo jedna trećina kisika manje u našim stanicama – dovodi do raka.

Nažalost, vježbanje ili šetnja po svježem zraku tu neće puno pomoći.

Dr. Warburg kaže da kisik jednostavno nije dovoljan, jer do razvoja raka dolazi i u prisutnosti slobodnog plinovitog atmosferskog kisika. Problem je u tome što taj kisik možda ne prodire u dovoljnoj količlini u rastuće tjelesne stanice, ili respiratorni apoenzimi rastućih tjelesnih stanica nisu u dovoljnoj mjeri zasićeni kisikom. Čovjek dnevno udahne 17.000 puta i sigurno je da pritom udahne sasvim dovoljno kisika. Problem, očito, leži negdje drugdje…



Tijelo zahtijeva posebne masti koje pored ostalih važnih funkcija omogućuju da dovoljno kisika stigne do stanica kroz stanične membrane. Te esencijalne masne kiseline (EMK) moraju se svakodnevno unositi u organizam hranom ili određenim uljima, jer ih naše tijelo ne može samo proizvesti. Postoje dva “matična” prekusorska oblika esencijalnih masnih kiselina koje našem tijelu omogućuju da iz njih proizvede sve što mu je potrebno – razne derivate EMK-a. To su prekusorska omega 3 ili alfa linolenska kiselina (ALA) i prekusorska omega 6 linolna kiselina ((LA). Važno je znati da su ove prekusorske esencijalne masne kiseline magneti za kisik koji će, zahvaljujući njima,  dospjeti do svake stanice našeg organizma.

Njih praktično nema u “razvikanom” maslinovom ulju koje obiluje omegom 9 koju tijelo ionako samo stvara u dovoljnoj količini, a višak te oleinske kiseline, zapravo, narušava tanku ravnotežu između prekusorske omege 6 i omege 3. Isto vrijedi i za kokosovo ulje, a ni suncokretovo, pa ni konopljino ulje nemaju najbolji mogući omjer ovih masnih kiselina u odnosu od 1:2,5 u korist prekusorskih omega 6 kiselina.

Pravilan omjer ovih “magneta” za kisik na staničnoj razini naći ćete samo u hladno prešanom ulju crnog kima i cameline sative, tzv. boljeg ili divljeg lana koji ne oksidira poput običnog lana i to već nakon 7 dana od proizvodnje, a ne otvaranja bočice.

Čak i da je ulje običnog lana uskladišteno u staklenku pomoću dušika ili još bolje argona, mora se  potrošiti 3 dana od otvaranja bočice, jer nakon toga ulje, ne da ne pomaže u borbi protiv raka, nego je čak štetno. Nije rješenje ni u ribljem ulju u kapsulama, jer sadrži velike količine derivata omege 3, a nama je po profesoru Peskinu potrebno da se većina prekusorskih omega 3 i 6  masnih kiselina nađe u neprerađenom – prekusorskom obliku  obliku u staničnim membranama i tkivima. Problem je što komercijalna prerada hrane i rafiniranje ulja uništavaju ove prekusorske oblike esencijalnih  omega kiselina.

Zato, kao zaključak, bez obzira koliko kisika ljudi udišu ili vježbaju, ukoliko nemaju odgovarajuće funkcionalne esencijalne masne kiseline u odgovarajućem, navedenom, obliku i omjeru, stanice im neće biti u stanju asimilirati dovoljno kisika i koliko ga je manje, toliko će biti bliže raku…

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI