Samorazarajući upalni proces u zglobovima

Riječ je o kroničnoj sustavnoj autoimunoj upalnoj bolesti nepoznatog uzroka, koju karakterizira trajna upala zglobova (artritis), točnije sinovijalne membrane (sinovitis), iako bolest može zahvatiti i dijelove ostalih organe kao što su npr. koža, srce, pluća i oči. To je kronično oboljenje u kojem dolazi do upale zglobova, njihovog oticanja, bolnosti, ukrućenosti i gubitka funkcije

Reumatoidni artritis je kronična sustavna autoimuna upalna bolest nepoznatog uzroka, koju karakterizira trajna upala zglobova (artritis), točnije sinovijalne membrane (sinovitis), iako bolest može zahvatiti i dijelove ostalih organe kao što su npr. koža, srce, pluća i oči. To je kronično oboljenje u kojem dolazi do upale zglobova, njihovog oticanja, bolnosti, ukrućenosti i gubitka funkcije.

Proces započinje u sinoviji, membrani koja oblaže zglob, tvoreći zaštitnu vrećicu. Ova je vrećica ispunjena tekućinom za podmazivanje zgloba koju nazivamo sinovijalnom tekućinom. Osim zaštite zglobova, tekućina snabdijeva hranjivim tvarima i kisikom hrskavicu, glatko tkivo koje oblaže krajeve kostiju. Hrskavica je građena prvenstveno od kolagena, strukturnog proteina tijela, koji tvori mrežu vlakana i time podupire zglobove.

Kod reumatoidnog artritisa stalni upalni proces koji zahvaća sinoviju postupno razara kolagen, čime se prostor u zglobu smanjuje i konačno razara samu kost. Kod progresivnog reumatoidnog artritisa razaranje hrskavice se ubrzava kada se tekućina i upalne stanice nagomilavaju u sinoviji, tvoreći panus, izraslinu koja se sastoji od zadebljanog sinovijalnog tkiva. Panus proizvodi više enzima koji razaraju obližnju hrskavicu, pogoršavajući status zahvaćenog područja i privlačeći više upalnih stanica, čime se upalni proces stalno ponavlja. Ovaj proces ne samo da zahvaća hrskavicu i kosti, već oštećuje i organe u drugim dijelovima tijela.

Uzroci nastanka reumatoidnog artritisa

Stvarni uzroci nisu poznati. Prema najprihvatljivijoj teoriji, “okidač” reumatoidnog artritisa je kombinacija nekoliko čimbenika, među kojima su abnormalni autoimuni odgovor, genetska predispozicija, te virusna ili bakterijska infekcija. Upalni proces je nusproizvod imunološkog sustava, koji se bori protiv infekcije, te zalječuje rane i povrede. Kod tjelesne povrede ili infekcije mobiliziraju se bijele krvne stanice koje oslobađaju tijelo od svih stranih proteina, kao što su virusi. Nakupine bijelih krvnih stanica u području ozljede ili infekcije uzrokuju upalni proces na dotičnim mjestima.

Zdrav organizam kontrolira i ograničava upalne procese, ali kod reumatoidnog artritisa izvjesni defekti, vjerojatno genetske prirode, podržavaju ovaj proces. Premda je puno toga poznato, još su nepoznati čimbenici koji dovode do tog samorazarajućeg stanja.

Znanstvenici su identificirali molekulu po imenu HLA-DR4, prisutnu u mnogih pacijenata s autoimunim poremećajima. U ljudi s ovom genetskom osjetljivošću imunološki sustav se može potaknuti na napadanje proteina kolagena radi sličnosti s nekim stranim antigenom, kao što je npr. virus Epstein-Barr. On je, međutim, prisutan u mnogih ljudi koji nemaju RA. Premda je ispitano mnogo virusa i bakterija, nije dokazano da i jedan predstavlja primarni okidač autoimune reakcije i naknadnog razornog upalnog procesa.

Karakterističan simptomreumatoidnog artritisa je jutarnja ukočenost koja traje najmanje pola sata. Simptomi poput malaksalosti, gubitka tjelesne težine i groznice mogu biti početni znaci reumatoidnog artritisa. Neki tvrde da nalikuju simptomima prehlade ili gripe, osim, naravno, što simptomi reumatoidnog artritisa mogu trajati godinama. Otečenost i bol u zglobovima traju najmanje šest tjedana prije nego se reumatoidni artritis dijagnosticira. Premda se reumatoidni artritis skoro redovito razvija u zaglavcima i zglobovima prstiju, često zahvaća koljena i gležnjeve, zapravo mnoge zglobove. Bol je često simetrična, ali može biti žešća na jednoj strani, ovisno o tome koja se ruka češće koristi.

Upaljeni zglobovi obično su natečeni i često se pri dodiru osjeća da su topli. U oko 20 posto slučajeva oboljelih, upala krajnjih arterija uzrokuje potkožne čvoriće ili kvržice veličine graška ili malo veće. Locirani su u blizini laktova, premda se mogu razviti i bilo gdje drugdje. Čvorići su obično bezbolni, rijetko otkrivaju prisutnost reumatoidnog vaskulitisa (upala krvnih žila), stanja koje pogađa krvne žile pluća, bubrega ili drugih organa. Moguće je nakupljanje tekućine, posebno u koljenima. U rijetkim slučajevima javlja se u zglobnoj vrećici iza koljena i formira Bakerovu cistu nalik tumoru, a ponekad se proteže niz list noge, uzrokujući bol.

Akutni, nagli napadi…

Reumatoidni artritis se u najvećem broju slučajeva razvija postupno, ali i progresivno. Ovo oboljenje može biti provocirano određenim stresnim događajem, no najčešće se javlja bez ikakvog povoda. Bolest samo iznimno započinje akutnim, naglim napadima, što je obično karakterizirano teškim upalama jednog ili više zglobova.

Zahvaćeni zglobovi se povećavaju i brzo deformiraju. Zglobovi mogu ostati u jednom položaju (kontrakture) pa je ispružanje onemogućeno. Prsti se primiču malom prstu što mijenja položaj tetiva. Oteklina ručnog zgloba može uzrokovati sindrom karpalnog tunela. Puknuće cista, koje se mogu pojaviti uz koljeno, uzrokuje bol i otok potkoljenice. Oko 30 do 40 posto ljudi s reumatoidnim artritisom imaju tvrde izbočine (čvoriće, nodule) točno ispod kože u blizini zahvaćenog zgloba.

Reumatoidni artritis može uzrokovati srednje povišenu tjelesnu temperaturu i ponekad upalu krvnih žila (vaskulitis) koja dovodi do oštećenja živaca i kože potkoljenice (ulcer). Upala ovojnice pluća (pleuritis), srca (perikarditis) ili plućnog parenhima može uzrokovati bol u prsnom košu, otežano disanje i poremetiti rad srca. U nekih ljudi se povećaju limfni čvorovi, nastane Sjögrenov sindrom ili se razvije upala oka.

Stillova bolest je oblik reumatoidnog artritisa u kojem se visoka tjelesna temperatura i ostali generalizirani simptomi prvi pojave. Reumatoidni artritis (RA) često prate opći simptomi kao što su umor, malaksalost, blago povišena tj. temperatura, gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini. Fibroza pluća ili pleuralni izljevi su česta manifestacija zahvaćenosti pluća. Oboljeli od RA su skloniji aterosklerozi te imaju povećani rizik za srčani i moždani udar. Ostale srčane komplikacije reumatoidnog artritisa mogu biti perikarditis, endokarditis, fibroza.

Oči mogu biti zahvaćene izravno episkleritisom, dok je češća neizravna komplikacija sindrom suhog oka (kseroftalmija) uzrokovan infiltracijom limfocita u suzne žlijezde i žlijezde slinovnice. Često je kod bolesnika prisutna anemija i osteoporoza. Sindrom karpalnog kanala je uzrokovan oteklinom u području zglobova šake gdje prolazi medijani živac (lat. nervusmedianus).

Bolest se ne može izliječiti, ali se različitim terapijskim postupcima, prvenstveno fizikalnom terapijom i lijekovima pokušava usporiti tijek bolesti i smanjiti simptome bolesti. U liječenju bolesti koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi, kortikosteroidi, antimetaboliti (npr. metotreksat), nebiološki i biološki lijekovi koji inhibiraju TNF alfa, blokatori interleukina 1, monoklonalna antitijela protiv B-limfocita, blokatori kostimulacije T-limfocita. Kirurški se može odstraniti dio upalno promijenjene membrane sinovektomijom a po potrebi zamijeniti dio ili čitavi zglob.

Pretrage za dijagnosticiranje

Dijagnosticiranje reumatoidnog artritisa nije jednostavno. Mogu mu nalikovati mnoga druga stanja, a simptomi se razvijaju podmuklo. Rezultati krvnih pretraga i rendgenske snimke mogu biti normalni još mjesecima nakon pojave bolova u zglobovima. Krvnim pretragama može se posumnjati na moguć reumatoidni artritis. Te pretrage su: reumatoidni faktor, brzina sedimentacije eritrocita (SE) i C-reaktivni protein (CRP).

U gotovo 80 posto slučajeva reumatoidnog artritisa, krvne pretrage otkrivaju reumatoidni faktor, premda on nije uvijek specifičan za reumatoidni artritis i može se prikazati i u krvi oboljelih od drugih bolesti. Sedimentacija eritrocita označava brzinu kojom eritrociti padaju na dno epruvete s krvlju pacijenta. Što je sedimentacija brža, teža je upala. Sedimentacija može biti visoka i u mnogim drugim stanjima, ali nije ista kod infekcije, upale i tumora. Visoke razine CRP-a indikator su akutne upale.

Rendgenske snimke obično nisu pomogle za ranu dijagnozu reumatoidnog artritisa, jer ne prikazuju meka tkiva. Neki stručnjaci vjeruju da bi dualna rendgenska apsorpciometrija pomogla u ranoj i točnoj dijagnozi te time pomogla u određivanju odgovarajuće terapije.

Liječenje reumatoidnog artritisa

Reumatoidni artritis liječi se lijekovima i promjenom načina života. Za uklanjanje boli i usporenje progresije oboljenja koriste se mnogi preparati, ali još ne postoji odgovarajući program liječenja. Cilj većine terapija lijekovima je dugoročno smanjenje upalnog procesa, sprječavanje oštećenja kostiju i ligamenata zglobova, očuvanje pokretljivosti, što veća ekonomičnost liječenja i odsustvo popratnih pojava.

U početku se obično primjenjuju nesteroidniantiinflamatorni lijekovi (NSAIL) koji smanjivanjem upale ublažavaju bolove. NSAIL mogu uzrokovati nuspojave kao što su probavne smetnje i krvarenja iz probavnog trakta. Ako se nakon približno 4 do 6 tjedana uzimanja ne pokažu djelotvornima, terapija se upotpunjuje drugim preparatima. Tradicionalno se u terapiji drugog reda koriste antireumatici i to tzv. antireumatici polaganog djelovanja. Oni su učinkovitiji od NSAIL-a i mogu dugoročno poboljšati tjelesne funkcije.

Neki najčešće propisivani antireumatici su hidroksiklorokin, soli zlata i sulfasalazin. Neki stručnjaci preporučaju da pacijenti s umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom odmah započnu terapiju s antireumaticima, sa ili bez NSAIL-a. Indikatori za promptno i agresivno uvođenje antireumatika su lagana progresija, zahvaćenost dijelova tijela s isključenjem zglobova, visoka razina reumatoidnog faktora i genetski markeri. Kortikosteroidi smanjuju upalu i usporavaju oštećenja zglobova. Kratkoročno mogu poboljšati stanje, ali ako se primjenjuju više mjeseci ili godina, mogu izgubiti na učinkovitosti i izazvati ozbiljne nuspojave.

Ostali lijekovi koji se koriste su imunosupresivi i blokatori faktora tumorske nekroze (TNF). Ovi preparati mogu uzrokovati teške nuspojave, kao što su povećana osjetljivost na infekcije i oboljenja. Opće mjere: redovita tjelovježba, kontrola težine, zdrava ishrana, primjena toplih i hladnih terapijskih postupaka (ovisno o fazi bolesti), tehnike opuštanja i uzimanje preporučenih lijekova. (Izvor: www.plivazdravlje.hr)

Prehrana kod reumatoidnog artritisa

Redovita tjelovježba, zdrava prehrana i kontrola tjelesne težine od iznimne su važnosti kod liječenja reumatoidnog artritisa. Osobama s prekomjernom težinom savjetuje se gubitak kilograma radi olakšavanja simptoma. Osim toga, pacijent bi morao što prije nakon dijagnoze započeti s fizioterapijom, s obzirom na to da rani početak terapije pomaže u duljem očuvanju funkcije i samostalnosti pacijenta.

Osobama s reumatoidnim artritisom preporučuje se hrana s niskim udjelom zasićenih masnoća i visokim udjelom antioksidansa – osobito crne bobice, trešnje i svježi ananas, koji sadrži enzim bromelain (djeluje na smanjenje upale), a od povrća kelj, špinat i paprike. Također i hrana bogata željezom – prokula, kelj, prokulica, cvjetača, grašak, riba…

Preporučuju se i namirnice bogate sumporom, koji je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju i pomaže pri apsorpciji kalcija – šparoge, jaja, češnjak i luk. Hrana bogata Omega-3 masnim kiselinama (osobito lanene sjemenke). Isto tako namirnice bogate jodom i one koje potiču rad jetre, te djeluju na detoksikaciju krvi. Hladnoprešana i nerafinirana ulja (osobito maslinovo ulje). Aminokiseline (histidin) – riža, raž i pšenica.

Hrana koju valja izbjegavati

Osobe koje boluju od reumatoidnog artritisa trebale bi izbjegavati hranu bogatu zasićenim masnoćama, mlijeko i mliječne proizvode, konzervanse i aditive hrani, rafiniranu hranu, kruh i tjesteninu, velike količine crvenog mesa (umjesto toga preporučuju se riba, lagano bijelo pileće i pureće meso), alkohol, duhan, kofein, citruse, sol i hranu bogatu šećerom.

Oboljelima od artritisa preporučuje se boravak na svježem zraku i suncu, jer se tako ubrzava sinteza vitamina D, koji je neophodan za pravilnu funkciju i sintezu kalcija u zglobovima.

Simptomi koji prate upalu zglobova

Najčešći simptomi koji prate reumatoidni artritis su:

  • malaksalost, gubitak tjelesne težine i groznica;

  • jutarnja ukočenost koja traje najmanje pola sata, nakon čega se zglobovi opuštaju;

  • najčešće simetrična otečenost, toplina i bol u zglobovima – najmanje šest tjedana prije dijagnoze;

  • deformacije zglobova: ulnarna devijacija, subluksacije, fleksorne kontrakture…;

  • upala krajnjih arterija koja uzrokuje potkožne čvoriće ili kvržice, najčešće u blizini lakta;

  • vretenasti otoci mekog tkiva oko oboljelih zglobova – nakupljanje tekućine, posebno u koljenima, u rjeđim slučajevima u zglobnoj vrećici iza koljena (Bakerova cista), a ponekad i na području lista noge.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI